Činite li Vi ono što propovijedate?

Engleski je nogometaš Joey Barton 2013. godine kao igrač Qeen Park Rangersa gostovao kod Burnleya. Navijači Burnleya su ga provocirali, a netko od njih ga je i pogodio plastičnom bocom Coca Cole. Barton je to zapamtio i prošle je godine jednom navijaču Burnleya na provokacije odgovorio, odnosno napisao na Twitteru:

„Queens Park Rangers je možda smeće, možda smo precijenjeni, ali barem ne moramo živjeti u Burnleyu“.

Barton je nedavno potpisao ugovor za Burnley. Dakle, prije dvije je godine popljuvao grad i klub u kojem će sada zarađivati za život. Također je nekoliko puta rekao da nikad neće igrati u drugoj ligi (Burnley pripada engleskoj drugoj ligi).

Učinio je nedavno suprotno onome što je govorio prije dvije godine. I nije bio „jedini na kugli zemaljskoj“ koji je to učinio.

Do ranih 1970 – ih godina socijalni su psiholozi bili uvjereni da se ponašanje osobe prema nekome ili nečemu može gotovo sigurno predvidjeti na osnovu njezina stava prema nekoj osobi ili stvari. Smatralo se da ono što osoba kaže, to i učini. Dakle, ako kaže da ne voli mrkvu, neće ju jesti. Tu jednostavnu vezu stava i ponašanja dovelo je u pitanje jedno od najvažnijih istraživanja u povijesti psihologije. Bilo je to istraživanje koje je 1934. godine proveo psiholog Richard LaPiere i koje je pokazalo da ono što ljudi kažu, često nije ono što čine.

Kako je LaPiere došao do tog zaključka? Tijekom 1930. i 1931. godine putovao je Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) u društvu mladog kineskog para. Tih su godina u SAD – u bile vrlo izražene predrasude prema osobama azijskog porijekla pa se LaPiere bojao hoće li oni uopće i kako će biti primljeni u američkim hotelima i restoranima. Na njegovo iznenađenje, od ukupno 251 hotela i restorana koje su posjetili na putovanjima samo u jednom su slučaju bili odbijeni zbog etničke pripadnosti kineskog para.

Šest mjeseci nakon njihova posjeta određenom hotelu ili restoranu LaPiere je u to mjesto poslao upitnik u kojem je jedno od pitanja bilo „Biste li ugostili pripadnike kineske rase?“. Od otprilike polovice ukupnog broja hotela i restorana (od njih 51%) dobio je odgovor. Gotovo sva mjesta (90% njih) koje su njih troje posjetili odgovorili su da ne bi ugostili Kineze!

Restorani i hoteli ugostili su ih, a kasnije se pismeno izjasnili da to ne bi učinili.

LaPiere je, dakle, zaključio da se na temelju verbalnog iskaza osobe (onoga što osoba kaže) ne može u potpunosti predvidjeti kako će se osoba ponašati u stvarnoj situaciji. Gotovo 40 godina nakon LaPierovog zaključka, Wicker je na temelju pregleda svih istraživanja koja su se nakupila tijekom godina zaključio isto što i LaPiere. Socijalni su se psiholozi tada počeli pitati zašto je to tako; zašto često ljudi kažu jedno, a učine drugo?

Godine istraživanja predlažu brojne uzroke, a nekoliko se njih ističu kao najvažniji: situacijski pritisci, snaga stava, stabilnost stava, važnost stava za ponašanje te istaknutost stava.

Situacijski pritisci

Nekad je utjecaj situacije u kojoj se osoba nađe toliko snažan da potpuno „utiša“ unutarnje stavove osobe – osoba inače misli i govori jedno, međutim zbog situacije u kojoj se u nekom trenutku nađe može učiniti sasvim suprotno onome što je ranije govorila.

Postoje brojni primjeri utjecaja situacije na ponašanje čovjeka, a jedan vrlo poznat opisan je i u Bibliji. Isus je na Maslinskoj gori predvidio da će ga njegovih dvanaest učenika napustiti. Petar mu je na to odgovorio: “Kad bih morao s tobom umrijeti, sigurno te ne bih zatajio!” Ipak, suprotno svojim riječima, u situaciji kada je priznavanje poznavanja Isusa za Petra predstavljalo (životnu) opasnost, Petar je (tri puta) zanijekao da ga poznaje.

Snaga stava

Što je stav neke osobe prema nekome ili nečemu snažniji, veća je vjerojatnost da će se osoba ponašati u skladu s tim stavom u svakodnevnom životu. Na primjer, ako osoba ima snažan pozitivan stav prema volontiranju (uviđa veliku osobnu dobrobit volontiranja i dobrobit za drugu osobu ili ljude), tada je velika vjerojatnost da će volontirati ako joj se za to ukaže prilika.

Stabilnost stava

Stav je stabilan ukoliko se ne mijenja tijekom vremena. Za razliku od stavova koji se mijenjaju tijekom vremena, stabilni stavovi omogućuju bolje predviđanje ponašanja.

Ukoliko ekipa RTL televizije ispituje kome će glasači, građani Hrvatske, dati svoj glas na izborima mjesec dana prije izbora, neće moći dobiti potpuno točne podatke o glasačkom ponašanju građana Hrvatske na samim izborima. Točnije podatke daju ankete koje se provode istodobno kad i izbori.

Važnost stava za ponašanje

Ako se želi predvidjeti ponašanje osobe vezano za trčanje (hoće li osoba u nekom narednom vremenskom razdoblju trčati), tada se trebaju ispitivati stavovi osobe prema trčanju (specifičnom sportu), a ne prema sportu općenito. Izmjereni stav će bolje predviđati ponašanje ako se direktno odnosi na to ponašanje. Osoba može imati pozitivan stav prema sportu i čak voljeti sve sportove osim trčanja.

Istaknutost stava

Osoba može imati pozitivan stav prema darivanju krvi. Ako je član njezine obitelji nedavno bio na operaciji koja je zahtijevala da tijekom operacije dobije puno krvi, taj će stav prema darivanju krvi biti istaknutiji nego inače. Istaknutiji stav znači da će biti uočljiv, važan, da ga se osoba lako može dosjetiti te da će vjerojatnije nego inače darovati krv.

Zaključak ovog članka može se sažeti u jednu rečenicu koju je valjda svako ljudsko biće čulo barem jedanput u životu: nikad ne reci nikad. Situacija ili osobno iskustvo su ti koji mogu utjecati na to da ljudi učine suprotno onome što su ranije rekli da ne bi nikad učinili.

Brojni su primjeri nerazumijevanja ponašanja drugih ljudi i „osuđivanja“ u vidu „Ne mogu vjerovati da je to učinio/učinila, ja to sigurno ne bih nikad, ona je zbog toga loša osoba.“ i slično. Međutim, kad bi se poznavala situacija u kojoj se osoba našla (ili kada bi se došlo u istu situaciju u kojoj se osoba našla), najvjerojatnije se ne bi o toj osobi tako ni mislilo/govorilo.

Autorica ovog članka rekla je urednicima ovog portala da će ovaj članak poslati sredinom rujna. Međutim, zbog nepredvidivih obaveza to nije bila u mogućnosti učiniti. Dakle, nije učinila ono što je rekla, iako je govorila „Sigurno ću to tada poslati“ i mislila „Nikada ne bih nešto rekla pa to ne napravila“. Tako je autorica „u istom košu“ s nogometašem s početka članka i Petrom iz Biblije, a urednici portala razumiju zašto je to tako.

(istrazime.com)

Ostavite komentar

unesite broj *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.