Danas je godinu dana kako smo se oprostili od našeg dragog Gorana, svaka riječ, emocija i uspomena nisu dovoljne da opišu tugu i žal za našim dragim prijateljem, poslovnim kolegom i prvenstveno čovjekom koji je bio zaslužan za mnoge divne stvari koje su značile civilnom društvu i ovoj predivnoj zemlji Bosni i Hercegovini. Ovaj prilog posvećujemo tebi Gorane, da nas podsjeća na sve ono što si urezao u srca svih nas. A to su ljubav, poštovanje i umrežavanje ljudi koji grade i žele da idu istim putem, putem ljubavi i mira.
Ovako smo te voljeli, poštovali i ovako ćemo čuvati vječno uspomenu na tebe, divni Čovječe!
Izjave prijatelja i poslovnih saradnika!
Iskreno, još nisam spreman da priznam da Gorana više nema.
Ostao je prazan prostor, kako u srcima nas njegovih saradnika i prijatelja, tako i u cijelom civilnom sektoru i mirovnom pokretu. Aleksandar Žolja, poslovni kolega i veliki prijatelj
Goran je mir živio i mirom je zračio. Svaki njegov razgovor, svaki nastup, svaka gesta bili su nota u kompoziciji mira koju je neumorno izvodio među etnički podijeljenom publikom. Bio je svjestan da svaki korak koji učini jest jedan kamenčić u mozaiku mira koji je mukotrpno gradio zajedno s drugim mirotvorcima i mirotvorkama. Nermina Krajina
Šta reći o pokojnom Goranu. Jedna divna osoba tihog glasa smirena u svakom trenutku za saslušati i dati savjet. Kad god dođem u Sarajevo otprilike se nađemo na radionicama i popričamo kako i šta dalje. Kad dođem sad u Sarajevo hvali mi u našem okruženju. Prijatelju, čast mi je što sam te poznavao i laka ti crna zemlja Bosanska. Prijatelji iz Udruženja roditelja ruka ruci
Sutra je godina dana kako je Goran otišao na bolje mjesto. Bila je to jedna od težih godina. Prvi put sam spoznala šta znači otići na groblje Bare i ostaviti nekog gore. Plakala sam do gušenja… Gogi je bio neko kome sam besprijekorno vjerovala u truloj državi sistema kojim moraš obazrivo. On je za razliku od mene vjerovao svima. Ono najbolje iz čovjeka, pa i mračnog, izvlačio je na površinu. Onda sam učila da vjerujem puno više i da volim jače. Često mi je znao da kaže “Vi gradite mir, vi ste Mreža za izgradnju mira, vi, ne ja…nisam ja tu ništa napravio vi ste…bravo…idemo dalje, uh, puno posla je pred nama…“ Često sam se vraćala na zadnju poruku koju mi je poslao. Želja je ostala duboka da Gogija više upoznam jer način kojim nas je povezivao bila je za mene prebrza. Ipak, Gogi je bio moj mentor, mirovnjak, čovjek koji je volio čovjeka. Čuvam poruku koju mi je dao “Budi sretna Vildana…“ Naučih ja od mentora da je sreća naša, kada sreću dijelimo s drugima i kada usrećimo onog do sebe bez obzira na ime, boju kože ili odjeću. Odmori se Gogi, hvala ti druže, zauvijek si mi u srcu… Vildana Džekman, prijateljica i poslovna saradnica
Udruženje Lan iz Bihaća se sa tugom svakodnevno prisjeća vrijednosti dragog Gorana. Veliki humanista, veliki prijatelj i nadasve veliki čovjek koji je uvijek bio spreman pomoći, čovjek koji je živio za dobrobit civilnog društva, čovjek koji je živio vrijednosti koje krase samo najbolje ljude, čovjek koji je volio Bosnu i Hercegovinu svim srcem. Njegov prerani odlazak sviju nas je rastužio, boli nas i od tog dana sve ide mnogo teže. Uvijek s nama u mislima, rado se sjećamo svih njegovih divnih djela.
S neizmjernim poštovanjem prema vašem i našem Goranu,
Tamara Malkoč, Udruženje Lan, Bihać
Radni sastanci
“Dani prolaze, dragi moj druže, praznina koju si ostavio ispunjavam
“našim” radom. Svaki korak koji napravim na putu izgradnje mira, pravimo ga
zajedno kao što smo uvijek činili. Hvala ti Gorane što si bio dio mog
života, dragi moj saborče, dragi moj druže.” Srdačno, Ljuljjeta Goranci Brkic
Još malo pa će biti puna godina dana od kada nas je Goran napustio. Ja još uvijek na jedan način ne mogu da vjerujem da nije više sa nama. Sjeća, se kako je brz bio – brz u hodu, brz u govoru, brz u radu i brz u življenju. Njegova snaga je bila u povezivanju ljudi, stvaranju novih kontakata, kao i održavanju i produbljivanju već uspostavljenih kontakata. Bio je uvijek otvoren za saradnju. Na ličnom nivou je uvijek bio spreman da pomogne. I kako vrijeme odmiče, u ovih godinu dana od njegove smrti, često sam razmišljala o njegovoj otvorenosti i daru povezivanja ljudi jednih sa drugim – bez obzira na probleme na koje je nailazio. I mogu samo da mu kažem – svaka čast Gorane na neiscrpnoj snazi i upornosti. Amela i Randy Puljek-Shank
Naime, ja sam poćela objavljivati mirovne aktivnosti moje škole i sekcije Obrazovanje za mir od 2016. godine ( retrospektivno sa aktivnostima i od 2015.). Gospodin Goran je bio veoma susretljiv i oduševljen aktivnostima te me bodrio da samo tako nastavim…Takođe mi je sugerisao da bi zbog navedenih aktivnosti u mojoj zajednici trebalo potaknuti čelnike za nominaciju za Mirovnu nagradu Mreže za izgradnju mira 2016. godine, a što se i desilo. Znači mi smo prva škola u BiH koja je dobila Mirovnu nagradu od Mreže za izgradnju mira na što smo veoma ponosni! U tom periodu izašao je konkurs i za IN- nastavnike ( najinovativniji nastavnici u Bosni i Hercegovini, STEP BY STEP) te mi je gospodin Goran toplo preporučio da apliciram…Međutim tada mi je bio kratak termin a i „aplikacija dosta teška“ pa sam odustala… Slijedeće godine, 2017. ponovo mi je gospodin Goran sugerisao, bodrio i pomogao oko aplikacije za IN nastavnike, te sam tada ušla u kategoriju 10 najinovativnijih profesora u BiH. Na svećanoj dodjeli u Domu mladih – Sarajevo susrela sam se sa gospodinom Goranom, koji mi je čestitao i bio jako sretan i zbog mene! Hvala mu puno jer nas je učio kako trebamo pomagati jedni drugima i biti ljudi, a on je bio veliki, veliki čovjek!
Slijedeće godine, 2017. Gospodin Goran je pozvao je mene i direktora škole na svečanu dodjelu Mirovne nagrade za 2017. godinu, da mi kao predhodni dobitnici budemo sa tadašnjim dobitnicima…Kratko smo se družili jer je gospodin Goran baš kao „pčela“ išao od jednog do drugog gosta…a i nije se baš volio slikati…
Drago mi je što sam imala čast upoznati velikog čovjeka i mirotvorca , biti njegov učenik!
Nadam se da ćemo svi mi , poštovaoci gospodina Gorana nastaviti mirovne korake, zujati kao njegove „pčele“ i opominjati druge na važnost očuvanja planete i mira! S poštovanjem, Profesorica: Nerminka Pirkić
Ovim putem želim reći istinu, a to je da je pokojni Goran jedan od rijetkih koji je uvijek bio spreman pomoći, promivisati aktivnosti učenika, pohvaliti njihov rad, uvjetovati, povezivati škole i učenike, rado. Goran Bubalo je bio poseban za moje učenike i mene i jedan je onih ljudi koji su nam pomagali u promoviranju naših aktivnosti i jedan od rijetkih koji uspije isključivo svojom dobrotom i radom da svake godine učini malom onu veliku salu Parlamenta BiH. Ne znam šta ste imali na umu ali što se tiče mojih riječi prema pokojnom Goranu one su isključivo najbolje riječi za dobrog čovjeka kao što je bio on. S poštovanjem, Alma Ahmethodžić prof.
“Teško onima koji su voljeli samo tijela, oblike, spoljašnost. Smrt će im oduzeti sve. Pokušajte voljeti duše. Ponovo ćete ih naći.” (Victor Hugo) – Goran mi je poklonio dio svoje divne duše. Zato sam bogatija. Sretna sam što sam imala jednog takvog prijatelja. Prof. Amna Dervišagić
Ovaj dokument ostaje otvoren za sve one koji žele da podijele uspomenu i sjećanje na Gorana. S tim u vezi biće rađen update u skladu sa dospjelim informacijama i materijalima.
Ostavite komentar