Komplikovana situacija na međunarodnom političkom planu, uz konstantu opasnost prenošenja tih sukoba na područje Balkana, bez sumnje, ukazuje na potrebu za stvaranjem kulture mira i okruženja bez sukoba, posebno među mladima. Sukobi i nasilje su progutali svijet, te tako više od 400 miliona mladih ljudi, između 15 i 30 godina, danas živi u krhkim i sukobima pogođenim kontekstima širom svijeta. Usljed ovakvih izazova, mladi ljudi su pokazali da su sposobni da igraju aktivnu ulogu prije svega na lokalnom nivou, kao mirotvorci, posrednici i graditelji mira, što je prepoznato usvajanjem Rezolucije 2250 od strane Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija 2015. godine
Piše: Nikola Kandić
Bosna i Hercegovina, ali i cjelokupan prostor Zapadnog Balkana imaju veliko iskustvo u provođenju aktivnosti izgradnje mira, unutar nacionalnog ali i regionalnog konteksta. Kako bih bolje razumio procese suočavanja sa prošlošću među mladima u Bosni i Hercegovini i regiji potražio sam odgovore u lokalnim i krovnim omladinskim organizacijama.
Danas, kada živimo u trećoj deceniji mira u Bosni i Hercegovini sebi postavljamo pitanje kako je moguće da su ovi procesi još aktivni, ali se i pitamo šta se sve to mora učiniti kako bi se omogućilo mladima da postanu aktivni akteri mira?
Naime, jedna od značajnih uloga koju mladi mogu odigrati u miru i rješavanju sukoba je da “budu promjena”. Upravo oni, najaktivniji dio zajednice nastoje da promijene stavove prema ljudima, tradicijama, religijama i vjerovanjima. U tome, oni svoja nastojanja spajaju sa strpljenjem, uvažavaju važnost mirnog suživota i promovišu mir i nenasilje. Istovremeno, jedan od zaključaka studije „Zajednička budućnost: Percepcije mladih o miru na Balkanu,” koju su objavili UNDP i RYCO, bio je da u cijelom regionu etničko-nacionalistički diskursi imaju potencijal da negativno utiču na komšijske odnose, koji su obilježeni nedostatkom konstruktivnog dijaloga i suprotstavljenim narativima o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Upravo to pokazuje da se konfliktna situacija ne može zaustaviti, upravljati ili transformisati, a da se na adekvatan način ne istraži kako bi se energija njenih primarnih agenata, mladih, mogla preusmjeriti na postizanje održivog mira u društvu.
Napori na izgradnji mira ne bi trebali biti samo oko potpisivanja sporazuma za zaustavljanje nasilja, već i uključiti društvenu promjenu kroz mijenjanje narativa, sistema vrijednosti, promovisanje vladavine prava. Kako bih bolje razumio ove procese te došao do odgovora o trendovim i izazovim koji u njima danas postoje, razgovarao sam sa Brankom Ćulibrkom iz prijedorskog Centra za mlade KVART i Nedimom Alibegovićem iz Vijeća mladih FBiH.
Branko, vidljivo je da organizacije civilnog društva na terenu pokušavaju da pokrenu dijalog među pripadnicima različitih generacija i zajednica, te da ohrabre mlade ljude da nikada ne prestanu postavljati pitanja i tragati za odgovorima. Istovremeno, čini se da podrška nadležnih institucija izostaje. Kakvo je tvoje iskustvo po ovom pitanju na teritoriji Prijedora, ali i Bosne i Hercegovine?
U pravu ste. Vidljivo je da organizacije na terenu pokušavaju da pokrenu dijalog među pripadnicima različitih generacija i zajednica. Nažalost, čini mi se da su upravo organizacije civlinog društva jedini prostor koji nudi mladim ljudima priliku da razvijaju kritičko mišljenje, da postavljaju pitanja. Kada, pak, govorimo o institucijama, tu je jasno da ovisno o politici koja je aktuelna može postojati ili ne postojati prostor za teme koje interesuju mlade. Ukoliko određene teme ne odgovaraju političkim diskursima i narativima, one će jako teško dobiti podršku institucija.
Kada govorimo generalno o Prijedoru lokalna politika prema mladima nije utemeljena na bilo kakvim istraživanjima potreba i interesa ove populacije. U istraživanjima koja smo mi provodili se upravo pokazuje ta neusklađenost lokalnih politika i potreba mladih. Mladi su uglavnom usmjereni na socijalna i ekonomska pitanja, ali i na afirmaciju nezavisne umjetničke scene. Ovo možemo, svakako posmatrati i kao jedan od razloga za sve veći odlazak mladih.
Pomenuto istrživanje je pokazalo da mladi, nažalost, ne vide pokretanje dijaloga kao odgovor na trenutno stanje. Kao alat za riješavanje trenutnih problema vide članstvo u nekoj političkoj partiji, dok većina, nakon završetka školovanja, planira napustiti državu.
(( Kamp Kozarac 2018, izvor: Centar za mlade ”Kvart” Prijedor ))
U programima koji realizuju organizacije poput Kvarta čini se da mladi ljudi pristupaju otvorenih umova i srca, no istovremeno istraživači i mediji ukazuju na to da je došlo do porasta nacionalizma među mladima na Zapadnom Balkanu. Šta vidiš kao osnovne razloge tome?
– Na naše aktivnosti se uglavnom prijavljuju mladi koji razmišljaju van nekih redovnih okvira, okvira koji im se nameću kroz odrastanje i školovanje. Ti mladi odrastaju na narativima i diskursima koji imaju za cilj razvoj nacionalizma, a koji vodi podjelama u društvu. Ovakvi narativi se javljaju kao politički mehanizmi koji imaju za cilj skretanje pažnje sa ekonomskih i socijalnih pitanja i izazova, a koji se nalaze pred mladima. Sa druge strane, mladi ljudi često pod pritiskom društva se priklanjaju desnim idejama. Ovdje, u Prijedoru, mi smo svjedoci porasta štetnog nacionalizma, koji vodi do podjela u gradu, orijentisanosti ka jednonacionalnim politikama, a što u konačnici može biti i osnova sigurnosnim prijetnjama u budućnosti.
(( Zajednički događaj krovnih organizacija za mlade – Fakat je vakat za mlade na lokalu, Bihać 2020, izvor: Vijeće mladih Federacije BiH ))
Nedime, primjetno je da su krovne organizacije mladih u BiH, ali i regionu posljednjih godina intezivirale saradnju. Da li, i u kojoj mjeri duhovi prošlosti i danas predstavljaju određenu prepreku još intezivnijoj saradnji?
– Teško je još uvijek govoriti o neutralnom uticaju historije na sva dešavanja u društvenom i političkom životu BiH danas. Mladi su dio opšte populacije, i obzirom da su odrastali u istom društvu kao i svi ostali sigurno da se nose sa preprekama kao i starije generacije. Narativi koje mladi nose iz svojih zajednica sigurno i danas utječu na saradnju grupa mladih širom BiH, posebno onih koji dolaze iz homogenih ili već podjeljenih zajednica. Međutim, situacija je ipak vidno drugačija, i sve je snažnije i sistematičnija saradnja mladih koji uspjevaju da nađu mnogo više zajedničkih tačaka i prilika za saradnju, nego li starije generacije. Mislim da iz ovoga starije generacije mogu učiti od mlađih. Saradnja Vijeća mladih FBiH sa Omladinskim savjetom Republike Srpske i Vijećem/Savjetom mladih Brčko Distrika je jedan od pozitivnih procesa, a koji je svakako na svom početku da ostvari sve ono što je mladima u BiH potrebno.
(( Potpisivanje Memoranduma o saradnji krovnih organizacija za mlade u BiH – Susreti mladih Brčko distrikta, Brčko 2022, izvor: Vijeće/Savjet mladih Brčko distrikta BiH ))
Ovogodišnji Međunarodni dan mladih se obilježava temom Međugeneracijske solidarnosti. Da li ona postoji danas u Bosni i Hercegovini, ili je pak na sceni međugeneracijski jaz. Po vašem mišljenju, koliko su međugeneracijski dijalog i solidarnost bitni kao preduslov za izgradnju mira?
– Za rast i razvoj mladih, ali i za uspjeh inicijativa i procesa koje vode, često je ključna podrška odraslih i starijih u zajednici. Ova podrška ne mora uvijek biti aktivna i naročito izražena, ali bi trebala da uključuje razumijevanje važnosti uloge i angažmana mladih u svim procesima. Kada govorimo o pomirenju, u našem radu često vidimo da veliku ulogu tj. uticaj imaju upravo starije generacije na razmišljanja, svijest i djelovanje mladih u procesima pomirenja. Nažalost, ovaj uticaj bude nekada ključan u odluci o društvenom angažmanu, saradnji ili zajedničkom djelovanju. Često se upravo u ovom međugeneracijskom odnosu kriju uzroci problema, ali i prilike za mnoga rješenja kad je riječ o procesu pomirenja i gradnje mira. Iz našeg iskustva, u zajednici gdje je angažman grupa mladih posebno ugrožen, tu je upravo došlo do međugeneracijskog jaza, a gdje su radi demografskih kretanja starije generacije ubrzano napustile zajednicu te nisu mogle jačati i koristiti potencijale mladih. Kada vidimo negativne efekte ovakvog odnosa, ne možemo ni zamisliti šta bi bilo moguće uraditi ukoliko iskoristimo potencijal koji sigurno do sada nije dovoljno iskorišten.
Kroz razgovor sa mojim sagovornicima nametnuo se stav kako jačanje struktura koje promovišu učešće mladih u procesima izgradnje mira aktivno doprinosi njihovom angažmanu. Dostupnost adekvatne obrazovne infrastrukture i sistema, mogućnosti zapošljavanja i drugih struktura kroz koje mladi mogu biti aktivni, uveliko bi doprinijela preusmjeravanju njihove energije sa sukoba na društveni razvoj. To bi posljedično omogućilo razvoj održivog mira i sigurnosti u društvu. Istovremeno, važno je da stvorimo prostor za mlade da se uključe u političke procese. Mnogi mladi se osjećaju isključenima iz političkih procesa, te je od ključne važnosti izgradnja povjerenja mladih u vlast.
Unutar izazovne fluidnosti postkonfliktnih okruženja, koja nisu ništa drugo do konteksti u kojima se politika rata nastavlja na različite načine, mladi bi trebali pokazati velike ‘navigacijske vještine’ kako bi odgovorili na takvu dinamiku moći. Njihova društvena, politička i ekonomska navigacija odnosi se na transformaciju njihovog identiteta, kao i na pregovaranje ili ponovno pregovaranje o društvenim normama, vrijednostima i strukturama kako bi mogli pronaći glas i mjesto u novonastalim strukturama postkonfliktnih okruženja. Ono što treba naglasiti je da mlade treba konceptualizovati i proučavati kao nositelje pozitivnog mira u smislu rješavanja ne samo izazova fizičkog nasilja, već i izazova strukturalnog i kulturnog nasilja, te širih procesa društvenih promjena.
Konačno, u poduzimanju svih ovih ciljeva također je ključno izbjeći dobro poznati kliše da se mladi nazivaju „budućim liderima“. Liderstvo ne bi trebalo smatrati faktorom starosti, a obezbjeđivanje odgovarajućeg konteksta upravljanja vjerovatno bi omogućilo mladim ljudima da danas procvjetaju kao lideri. Drugim riječima, danas ih treba tretirati kao lidere, a da to ne odgađamo u neuhvatljivu budućnost, bilo da se radi o upravljanju uopšteno ili posebno o programima izgradnje mira.