Mreža za izgradnju mira, koalicija koja okuplja 200 članica iz cijele Bosne i Hercegovine i djeluje sa težnjom da gradi održivi mir, izdaje saopštenje za javnost povodom uvredljive i neumjesne objave koju je Adis Arapović, zastupnik u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH, objavio na svom Facebook profilu.
Dana 10. februara 2020. godine zastupnik u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH, Adis Arapović je na svom Facebook profilu objavio mizoginu i šovinističku izjavu kojom direktno vrijeđa i retraumatizira žene koje su preživjele silovanje, prebacuje sram sa počinitelja silovanja na žene koje su preživjele silovanje, te podstiče razmišljanja i mit da je žena koja se nije dovoljno opirala silovanju na njega pristala. Zastupnik Arapović koristi najstrašniji napad na ženski tjelesni integritet da bi pojasnio korupciju, kriminal, uzimanje mita i ljudski nerad, kao da na primjere za ove pojave ne nailazimo svakodnevno u našem društvu. Ovakvom objavom Adisa Arapovića, osobe koja predstavlja sve građane i građanke Federacije BiH se vrši dalja stigmatizacija, izaziva stid i retraumatizacija preživjelih ratnog i neratnog silovanja i drugog seksualnog nasilja, te potiče njihovo dalje nepovjerenje u institucije vlasti što je nedopustivo.
Na svom Facebook profilu, u dodatnom javnom pojašnjenju prvobitne objave, objavljenom 13. februara 2020. godine zastupnik Arapović je napisao da je priča fiktivna, da tekst nije njegov, niti je on svojom objavom iznio sud o bilo čemu. Adis Arapović se u svojoj prvobitnoj objavi ni na koji način nije ogradio od priče koju je podijelio i njenog zaključka, poređenja koje je iznešeno, kao ni mitova o silovanju koje je svojom objavom iznio. U svom dodatnom pojašnjenju Adis Arapović postavlja sljedeća pitanja “Da li bi fotografija činjenja nekog krivičnog djela značila odobravanje ili osuđivanje tog krivičnog djela? Vjerovatno ništa od toga. Pa zašto je ovo drugačije?” Adis Arapović, koji ima dugogodišnje iskustvo rada u civilnom sektoru, predavača na različitim edukativnim programima, uključujući i one koji imaju fokus na rodnoj ravnopravnosti i ljudskim pravima, kao i iskustvo aktivnog učešća u političkom životu, jako dobro poznaje snagu i opasnost riječi iznešenih u javnom prostoru, stoga je postavljanje ovakvih pitanja, u svrhu opravdavanja prethodno napisanog, od strane zastupnika Arapovića u najmanju ruku iznenađujuće. Od Adisa Arapovića kao nekoga ko dolazi iz civilnog sektora, koga mnogi među nama smatraju kolegom, pa i prijateljem, očekujemo da se ophodi po pozitivnijim, odgovornijim, humanijim uzusima.
Objava Adisa Arapovića je već učinila dovoljno štete, u ovom saopštenju Mreža za izgradnju mira namjerno neće navode iz iste citirati, niti će ikad učestvovati u dijeljenju koji predstavlja nasilje, mržnju, šovinizam, mizoginiju, seksizam… jer je Mreža za izgradnju mira svjesna da širenje takvog sadržaja, pogotovo javno, doprinosi retraumatizaciji i nepoštivanju preživjelih i “normalizaciji” takvih pojava u društvu i javnom diskursu.
Mreža za izgradnju mira zahtijeva da Adis Arapović, zastupnik Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH, promisli i preuzme odgovornost za svaku riječ onoga što je objavio i što on naziva fikcijom, uputi javno izvinjenje svima koje je ovom objavom uvrijedio te da bude adekvatno sankcionisan u skladu sa Članom 9. Etičkog kodeksa poslanika/zastupnika u Predstavničkom/Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH u kojem se jasno navodi da će poslanici u svojim javnim istupima voditi računa da ničim ne ugroze kako vlastiti dignitet, tako i dignitet Predstavničkog doma rukovodeći se normama i standardima civilizovanog ponašanja te pažljivo birati vokabular koji u tim prilikama koriste.
Adis Arapović je svoje dodatno pojašnjenje završio, kako navodi, iskrenim izvinjenjem i molbom za oprost svih onih koje je objava fiktivne priče povrijedila. Za razliku od priče, koja može biti zasnovana na stvarnim događajima ili biti fikcija, ratno i neratno silovanje i seksualno nasilje nad ženama nikad nisu fikcija, okrivljavanje žena koje su preživjele silovanje i druge oblike seksualnog nasilja za ono što im se dogodilo nije fikcija, kao ni njihovo nepovjerenje da će pravosudni sistem adekvatno kazniti počinitelje. Krajnje je vrijeme da javni i privatni diskurs prestane doprinositi stigmatizaciji žena koje su preživjele ratno i neratno silovanje i seksualno nasilje, krajnje je vrijeme da shvatimo da je nešto što je nama fikcija nekome drugome itekako realnost čijoj surovosti doprinosimo.