Izjava Marceline Naudi, predsjednice GREVIO Komiteta o potrebi poštovanja standarda Istanbulske konvencije u vrijeme pandemije

“Za mnoge žene i djecu, dom nije sigurno mjesto“

U vrijeme kada se sve više zemalja širom svijeta kreće u pravcu obaveznih zatvaranja i ograničavanja kretanja u cilju sprečavanja širenja COVID-a 19, naše misli su usmjerene na žene i djecu za koje je dom mjesto straha, a ne mjesto sigurnosti. Mjere usmjerene na očuvanje bezbjednosti od virusa, usporavanja njegovog širenja i omogućavanja da se naši zdravstveni sistemi mogu sa tim nositi su od ključne važnosti, ali moramo biti svjesni da ograničavanje kretanja daje počiniocima nasilja dodatnu moć i kontrolu.  Dobijamo saznanja da se neke žene žrtve nasilja odlučuju da ne traže medicinsku pomoć zbog straha od zaraze. Sigurne kuće za žrtve nasilja u porodici u nekim regijama su već prestale sa prijemom novih korisnica, jer osoblje nije sigurno kako da se nosi sa rizicima od infekcije.  Druge organizacije daju prednost podršci putem interneta ili telefona, ali taj način pružanja pomoći još uvijek nosi mnoge rizike za žene koje se nalaze u neposrednoj blizini počinilaca nasilja. Ne smijemo zaboraviti da će ekonomske posljedice pandemije, kao što je gubitak posla ili prihoda snažno pogoditi žene na način da će ih učiniti finansijski ovisnim ili će pogoršati njihovu finansijsku ovisnost, i smanjiti im mogućnosti da se odvoje od počinilaca nasilja.

Konvencija Savjeta Evrope o sprečavanju i suzbijanju nasilja prema ženama, uključujući i nasilje u porodici, poznata i kao Istanbulska konvencija, nastavlja biti obavezujuća za sve države članice, kako u vremenima konflikta, tako i u vremenima pandemije. GREVIO Komitet poziva sve države članice da preduzmu sve moguće korake kako bi osigurale kontinuitet servisa podrške za žene, kao i da nastave da nude podršku i pomoć ženama i djevojčicama koje se nalaze u situacijama rizika od nasilja, uz uključivanje svih relevantnih subjekata: policije, službi socijalne zaštite, pravosudnih institucija, specijalizovanih servisa podrške i svih relevantnih ministarstava. Daje nam nadu što vidimo da mnoge državne administracije odgovaraju na izazove koje pandemija postavlja pred žene žrtve nasilja i već preduzimaju aktivnosti na pronalaženju inovativnih rješenja. Na primjer, neke države pokreću specifične informativne kampanje o dostupnim servisima, dok druge uvode online aplikacije kao oblik zaštitnih mjera. Neke države su uključile servise podrške za žrtve nasilja u porodici u „osnovni paket podrške“ koji se nudi osobama u stanju potrebe. Mnogi servisi podrške nude online podršku, uključujući i psihološko savjetovalište i psihosocijalnu podršku. Nikada do sada nije bilo veće potrebe da se osigura da takva inovativna rješenja budu dio udruženih napora svih relevantnih ministarstava i ženskih organizacija u zajedničkom naporu da se žene i djeca zaštite od nasilja.

Pozivam sve države članice Istanbulske konvencije da slijede ove korake. Nadam se da će obnovljeni duh solidarnosti koji se stvara u našim društvima u vrijeme ove pandemije doprijeti do žena i djevojčica koje su žrtve nasilja, i koje se sada možda osjećaju još više zarobljene sa počiniocima nasilja koji ih zlostavljaju.

(Fondacija Udružene žene)

Ostavite komentar

unesite broj *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.