Danas je 11. jul. Danas je 11. srpanj.
Danas je dan sećanja na zločin genocida.
Danas je dan tuge.
Danas je dan sramote.
Dan sećanja na zločin genocida do sada neviđen u ljudskom društvu; Dan sećanja na krvave zločince – ubice. Dan sećanja na zločin nad Bosnom – svetskim biserom kulture i tolerancije. Zločin nad nejači, majkama, sinovima, kćerima, starcima – zločin nad svemu ljudskom. Zločin nad Čovekom! Dan sećanja na zločin koji još uvek traje jer ga zvanična politika naroda čiji su lideri doveli do njega, negira. Jer se mrtvi još uvek ne mogu sahraniti.
Danas je dan tuge za izgubljenim životima. Dan tuge za izgubljene sinove, kćeri, čitave porodice. Dan tuge zbog “ponosnih” pesama zločinca koje ponižavaju žrtve i Čoveka. Dan tuge zbog divljaštva. Da, Dan tuge i za njih jer su se ispisali iz ljudskog roda. Dan tuge za one koji govore o stratištu “svojih” u Jasenovcu a učinili su zlo koje prevazilazi sva zla iz II Svetskog rata. Dan tuge za čitav taj narod koji u svojoj veri poznaje pojam pokajanja a činom negacije genocida njegovih lidera, ide putem koji ih nikada neće dovesti u situaciju da postanu Ljudi.
Danas je i Dan sramote za sve one koji su svojim delovanjem i nedelovanjem omogućili genocid nad Bosnom i njenim ljudima.
Ali, danas je i Dan nade za bolje sutra. Nade jer je odnos onih koji su najviše izgubili, najviše patili i najviše tuguju, takav da će svojim mirom i tihim tugovanjem, naterati krvnike da shvate šta su uradili i šta danas rade. Nisu oni divljaci kao krvnici koji su im pobili najmijije. Njihova tolerancija pruža nadu u izgradnju novog istinskog poverenja ali i nadu u spas zabludelih. Oni to ćutke, svakim svojim životnim činom, nude svima.
Hvala im!
Čelarevo, 11. VII 2019.
Piše: Zdravko Majanović