Evo i ja da se oglasim. Iz mog ugla profesorice koja godinama volonterski, sa ogromnom dozom fanatičnog entuzijazma mijenja sliku i priliku obrazovanja u svom gradu i državi (od Microsoftovog ambasadorstva u programu “Webinar za BiH”, preko konferencija Škola koju volim, do samih NASA-inih programa aktivnog učenja), osjetih prvi put gađenje, rezignaciju i duboko nezadovoljstvo.
Bude plata, koju pojedoše rate kredita. Plata koju zaradih časno i dostojanstveno. Ali, koga briga za čast i dostojanstvo učitelja? Zašto je baš nama, učiteljima, pojam časti toliko važan?
Vjerujem zato, jer za posao koji radimo moramo imati osobine ličnosti kao što su: hrabrost, poštenje i visoki moralni principi. Čast nastavnika je dakako i poštovanje od strane škole, roditeljskog kolektiva, stručne pedagoške zajednice grada, kantona, zemlje… Ako je “čast” procjena moralnih kvaliteta osobe “izvana”, onda je “dostojanstvo” procjena “iznutra”.
Dostojanstvo je jedna od nematerijalnih koristi koje je osoba dobila od rođenja i koja se u budućnosti treba formirati, obrazovati i trenirati.
Društvo nas je toliko degradiralo da smo navikli na činjenicu da učitelj više nije autoritet, kao što je bio prije “reforme”. Također i mediji aktivno i često bombastično promovišu učitelja kao svojevrsno nemoćno stvorenje, kojeg, u bilo koje vrijeme, bilo koji od roditelja, može “pritisnuti” – sjetimo se kampanje “Svi smo mi Franjo”, ili slučaja nastavnika fizike iz Srbije koji svoj dignitet, čast i dostojanstvo vraća kroz sudove i druge institucije.
Kontrast između naše i ostalih profesija je očigledan. Evo zašto: Da biste u potpunosti radili kao učitelj, u vašoj kući trebali biste imati svu “opremu” – računalo, štampač, skener, internet, papir, boje, mape… naš posao podrazumijeva da “radimo i s roditeljima”, a u isto vrijeme, ako postoje pritužbe od strane roditelja – uvijek će biti očigledno – učiteljeva krivnja i odgovornost.
Sve je to Ok, predeverali smo i gore tragikomične situacije kao što je npr. postavka ministrice direktno iz wedding salona, kada ti o moralu priča šef pod optužnicom za zloupotrebu položaja,… ali, kad se počnemo plašiti činjenice da “oni” i “takvi” mogu sve, da smo i nakon 23 godine rada u razredu tehnološki višak a odavno si prepoznat kao najinovativniji nastavnik na svjetskom nivou, onda se pitaš čemu, kome, zašto sam sve godine bio/la virtuoz svoje profesije?
Zastrašujuće je da je odluka o restrukturiranju u školama u stvari poziv – na propast zemlje. “Reformom” izravno utiču na školsku djecu, diskreditirajući učitelje u njihovim očima. I na kraju, da se većini mojih fanova izvinem, jer nisam prenijela link za direktno praćenje rakete NASA-inog programa.
Razlozi su gore nabrojani!
Piše: Amna Dervišagić