Nije liderka fašizma, ni nacizma, ni globalizma, ni liberalizma, ni realizma, već humanizma i jugentizma
U međunarodnoj areni postoji nekoliko vrsta okarakterisanih lidera i liderki država. Postoje oni koji svojom individualnošću odgovaraju na probleme vanjske politike, donoseći odluke koje nisu u kooperativnoj vezi sa ostalim organima vlasti, ali su ih dužni ispoštovati. To su tzv. crusaders lideri/ke, koji se fokusiraju na širenje moći i uticaja. Karizmatični strateški lideri/ke koji se okreću više ka većini ili grupi, za koje želi da budu dio rješavanja problema, i da sami sudjeluju u tome. Pragmatični lideri/ke su oni koji još uvijek imaju svoje vlastite interese, i fokusiraju se na pojedince/ke, ali sve u skladu sa zakonom i normama. I posljednja podjela su tzv. oportunistički lideri/ke, koji tačku težišta stavljaju na pomirenja i uvažavanje različitosti, izgrađivanju zajedničkog dogovora, kao i osnaživanju drugih ljudi i grupa u dijeljenju istih vrijednosti, koji su dobri za cijelu zajednicu. Prema analizama, ova posljednja podjela je trebala da bude svijetla budućnost međunarodne arene, ali još uvijek većina lidera i liderki (veća većina lidera, m.) pripada prvoj podjeli crusaders-a.
Međutim, svijet inače nijemo šuti o dobrim primjerima, ali postoje individualci i individualke koje glasno zbore. Na kraju planete Zemlje, na samom kraju južne hemisfere, postoji primjer oportunističke liderke. Nimalo tipičan teorijski objašnjen. Možda se i ovaj tip bude razmatrao kao neka nova vrsta liderstva u 21. stoljeću.
Premijerka Novog Zelanda, (o pozitivnim stvarima, prije su malo mediji prenosili, o negativnom činu najviše, ali ih je ona pobijedila svojim pozitivnim koracima u terorističkim situacijama). Humanizam umjesto islamofobije, ili humanizmom protiv terorizma, novo je “oružje”, mlade osobe, žene, majke, liderke u međunarodnoj areni. Da bismo zaključili, otkud odjednom takvo divljenje ženi, trebali bismo se prije informisati o premijerki zemlje dalekog kontinenta.
Uvijek je bila u dodiru sa društvenim izazovima, i gledala je svijet oko sebe. Bila je predsjednica Međunarodne unije mladih socijalista, gdje je stekla najveće iskustvo. To iskustvo joj je pokazalo da su najveće žrtve igranja “bogova” od strane lidera upravo mladi ljudi, širom svijeta. Ulazi parlament, pokreće borbu za osnovna ljudska prava, zakone o majčinstvu, slobodi govora i jednakopravnosti spolova. Postajala je najmlađa predsjednica vlade svoje države. U drugom stanju je obavljala svoje državničke poslove, a bila je i prva žena koja je dolazila sa bebom u naručju.
Teroristički napada na džamiju u Christchurch-u i svojim djelovanjem poslala je jasnu sliku svijetu: Humanizmom protiv islamofobije, jer smo svi jedno. Nije spominjala nijednu državu, bavila se unutarnjim pitanjima države, a opet je uticala na sve države. Možda ne na lidere, ali na građanstvo itekako jeste. Pokazala je svijetu da su u toj državi apsolutno svi Novozelanđani, da tu pripadaju, ne izgovarajući ime teroriste, već žrtava. Pokazuje značenje mira i približava Islam, kao religiju, onima koji misle da nešto znaju o njoj a ustvari je ne poznaju uopće. U samo nekoliko dana odlučnost je pokazala i na sprovođenju politike u kriznim situacijama, mijenjanje zakona, ali najviše od svega, mijenjanje svijesti civilizacije. Nije se vodila smrtnim presudama, blaćenjem, sve ih je stavila na isto polje, gdje su svi jednaki, prihvaćeni. Većina žrtava su opet, kako sam i prije rekao, bili mladi ljudi, koji nisu uspjeli ostati u svojim rodnim zemljama, upravo jer su tu lideri koji se vole igrati “bogova”, a ne znaju svrhau svoje religije. Nakon 72 sata usvojene su principijelne odluke i zakoni.
Citirajući hadise iz Kur’ana, jasno je poslala poruku ne samo kršćanskom klubu, već i muslimanskom: Poslanik Muhammed a.s. je rekao da su vjernici u njihovoj međusobnoj ljubaznosti, saosjećanju i u saosjećanju kao jedno tijelo. Kada bilo koji dio tijela pati, cijelo tijelo osjeća bol. Mi smo jedno!
Beba u naručju, smijeh, prizemnost, suze, zagrljaj, odlučnost – Jacinda Ardern postavila je novu skalu liderstva.
Kada bismo detaljno izanalizirali i postavili jasne principe i prethodnog primjera vođenja države, dobili bismo ključno rješenje za daleku zemlju na brdovitom Balkanu, za teroristički uništenu Bosnu i Hercegovinu, koja je prošla i kroz fašizam, i nacizam, i nacionalizam, i bilo koji drugi -izam, ali još uvijek nije došla do humanizma.
U drugom dijelu pročitajte model New ZeLeadership-a primijenjen (teorijski) na slučaju BiH.
Al salaam Alaikum
Weh Rahmat Allah
Weh Barakaatuh