Vjerujem da smo svi u jednom momentu razmišljali o zloupotrebi moći u ovoj državi i svijetu općenito. Vrlo vjerovatno je da su vam misli skrenule na korupciju, zloupotrebu moći i položaja na vrhu države, u politici… A ono što je u osnovi, korijenu, a ustvari najvažnije nam ne pada na pamet. Možda je tako zato što smo navikli na prebacivanje loptice pa smo se počeli automatski teleportirati.
Ima li ozbiljnijeg, a jednostavnijeg primjera zloupotrebe moći od nasilja? Žrtva može biti bilo ko, ko je u poziciji manje moći, a to su uglavnom djeca, i u najvećoj mjeri žene. Kako ostati ravnodušan na posljednje statističke podatke koji kažu da je svaka treća žena u Bosni i Hercegovini žrtva nasilja, a svaka druga je u nekom momentu bila zlostavljana, a takve stvari ne pogađaju samo druge. Sutra baš neko od nas može postati glavna uloga ovakve tragedije od stvarnog života, dok mi realno mnogo češće govorimo o frizuri Donalda Trumpa. Ova ironija nas ne bi trebala nasmijavati.
Žene često nisu svjesne da su žrtve nasilja, jer nasilje nije samo fizičke prirode. Drage moje, poenta je da ste sretne, da radite ono što ste vi izabrale. Ukoliko je vaša odluka da budete domaćice, ponosno to budite jer i trebate da budete ponosne na to časno zanimanje, ali ne trebate to biti tuđom odlukom i prisilom. Odvažite se, dajte sebi prostora, nađite mrežu podrške, ne dozvoljavajte da vas neko izoluje iz društva jer je i to nasilje, gradite svoje samopouzdanje, a ako nažalost ima potrebe, obratite se policiji.
Približava se 8. mart, Dan žena. Obradovat će nas poneki cvijet i buket cvijeća i izmamiti nam osmijeh na lice i neka će, ali shvatimo da to nije poenta ovoga praznika, poenta je da su se žene u 19. vijeku borile za bolji položaj kao radnica, zatim majki, građanki, supruga, a mi u 21. vijeku šutimo. Šutimo o diskriminaciji jer nas se ne shvata ozbiljno. Šutimo o razlikama u platama jer je to zanemarljivo, zar ne? Šutimo o nasilju i kada smo fizički prisiljeni da šutimo, a i kada imamo i neki način za progovoriti, ali nastavljamo da šutimo jer mislimo da tako treba. E ne treba!
Vrijeme je da nas se sve gleda više kao čovjeka a manje kao muškarca ili ženu jer tek tada možemo biti dovoljno i žene i muškarci.
Piše: Aldina Durić, studentica Pravnog fakulteta Univerziteta u Tuzli