Dan je bio neobično topal za ovo doba godine. Nakon večere Damir je otišao do svog prozora gdje je svako veče razgovarao sa Adnom. Njihovi prozori su bili jedan do drugog u velikoj bijeloj zgradi velikog bijelog naselja.“Pogledaj šta sam danas napravio u školi – papirnog miša!“
„Da li si sve sam napravio“? Adna ga je upitala. Umeđuvremenu Damir je razmišljao. „Sve sam sam napravio“. Zatim je stavio miša na prozorsko okno.
Tama je sve više i više prekrivala grad. „Vrijeme je za spavanje, Damire,“ čuo je majku kako ga doziva iz sobe. „Vrijeme je za spavanje i za tebe Adna“, dozivala je i Adnina majka.
„Laku noć, Adna“.
„Laku noć, Damire“.
Lakuuuuu noooć ponavljao je i papagaj iz Damirove sobe.
Uskoro svi su bili u krevetu sa prvim svojim još nedosanjanim snovima. I djeca i odrasli – osim jednog dječaka. Nekako Damir nikako nije mogao zaspati. Njegovi dječiji snovi uvijek su bili ispunjeni likovima iz mašte, ali stvarnim likovima – životinjama. One iz dubokih šuma, ili onih iz dvorišta…svejedno kako god ali one su činile Damirove snove uvijek ljepšim. I dan su bojile ljepšim bojama, kretnjama, zvukovima….. Znao je on njihov jezik razumio njihove želje…….
Ali san nikako da dođe. Damir se okretao u krevetu, listao knjige sa životinjama, prisjećao se svih svojih kućnih ljubimaca, čak i sličica i albuma Životinjsko carstvo. Konačno je ustao i otišao do prozora. Ono što je vidio na ulici u polutami noći oduzelo mu je dah! Veliki pas je jurio i režao na Adninu mačku toliko glasno i brzo da je Damir u prvi mah pomislio da neće moći priteći u pomoć uplašenoj mačkici.
Pomisli „Šta da radim?“ ubrzo dogodilo se nešto veoma zanimljivo.
Uvukao je ruku u rukav pidžame i vrhom prsta papirnog miša sa prozorskog okna bacio kroz prozor. Miš je lebdio u zraku. Dok je padao nemilosrdno se okretao velikom brzinom i stvarao na zidu i ulici tako veliku sjenu. Sjena je postajala sve veća i veća i dok nije postala NAJVEĆA. Pas je zaurlikao od straha gledajući kako se tamna sjenka spušta vrtoglavom brzinom prema njemu. Pas pobježe daleko u noć. Mačka je jurnula isprekidano dišući preko ceste i skočila kroz Adnin otvoren prozor.
„Wow! Moram reći Adni šta se dogodilo!“ pomisli Damir. „Bio je to samo moj papirni miš!“ On je umorno zijevnuo i otišao sretan u svoj krevet.
Slijedeće jutro, svi su već bili ustali, osim jednog dječaka.
Damir je bio u dubokom snu.
Napisala: Esma Kapetanović
Link za više tekstova: https://www.facebook.com/Its-me-Esma-Kapetanovic-1101224339887901/
