Ponerologija što je?
Riječ ponerologija znači učenje o zlu u čovjekovoj prirodi. Potječe od grčke riječi „poneros“ što znači mučan, rđav, isto tako predstavlja učenje o zlu u suvremenom dobu. Bazirana je na zlu koje se pojavljuje kod ljudi, bazirana je na biologiji, psihopatologiji, kliničkoj psihologiji, te se u sklopu ovih triju kombninacija pokušava doći do određenih odgovora. Izvor: velikirecnik.com
Još od davnih vremena, filozofi i religiozni mislioci koji su pripadali različitim kulturama, bavili su se pitanjima moralnih vrijednosti, pokušavajući da nađu odgovor na pitanje šta je dobro.? Oni su opisivali vrline ljudskog karaktera i zagovarali da bi ih svi ljudi trebali steći. Stvorili su bogato nasljeđe koje je sadržavalo vjekovna iskustva i reflekcije. I pored očiglednih razlika u kulturi i pristupima, iako su radili u različitim vremenskim periodima i na različitim mjestima, filozofi su došli do zaprepašćujuće sličnih zaključaka vezanih za ljudsku prirodu. To nam pokazuje da sve što je vrijedno,uslovljeno i proističe iz zakona prirode i njihovog djelovanja na individualna ljudska bića i društvene zajednice.
Jednako je interesantno vidjeti kako je relativno malo rečeno o drugoj strani novčića: prirodi, uzrocima i porijeklu zla. Ove stvari su obično sakrivene iza generalizovanih zaključaka i zaogrnute velom tajni. Ovakvo stanje stvari se djelimično može pripisati društvenim uslovima i istorijskim okolnostima pod kojim su ovi mislioci radili: njihov rad je mogao biti djelimično diktiran ličnom sudbinom, ukorijenjenom tradicijom ili čak licemjerjem. Poslije svega, pravda i vrlina su suprotnost sili i perverziji: isto važi za istinoljubivost u odnosu na lažljivost, kao što je zdravlje u suprotnosti sa bolešću. Takođe je moguće da je ono što su oni rekli o pravoj prirodi zla kasnije sakriveno pod uticajem istih tih sila koje su oni namjeravali razotkriti.
Karakter i porijeklo zla su tako ostali sakriveni u tajnim sjenkama i ostavljeni literaturi da se bavi njima jednim jako izražajnim jezikom. Ali, ma koliko taj jezik literature bio izražajan, on nikad ne doseže istinske korijene te pojave. Uvijek ostaje određeni saznajni prostor kao neka neistražena prašuma moralnih pitanja koja se opire razumijevanju i filozofskim generalizacijama.
Filozofi današnjeg vremena razvijajući meta-etiku pokušavaju da se proguraju kroz elastični prostor koji vodi ka analizi jezika etike, doprinoseći kamenčiće za sklapanje jednog mozaika koji će pomoći u eliminisanju nesavršenosti i navika prirodnog konceptualnog jezika. Istraživanje ovih uvijek misterioznih fenomena je jako privlačno za naučnika. Istovremeno, aktivni praktičari u društvenom životu i obični ljudi koji traže svoj put su ograničeni svojim povjerenjem u određene autoritete. Vječita iskušenja kao što je nipodaštavanje nedovoljno dokazanih moralnih vrijednosti ili nekritičko prihvatanje naivnog čovjekovog poštovanja
Svega danas imamo:
Nauka nam je dala mnogo divnih darova, svemirski program, TV, penicilin, laser, sulfa-preparate i sve ostalo što bi naš život trebalo učiniti lagodnijim. Na žalost, naš život i dalje nije uopće lagodan. U stvari, može se reći da se nikada prije čovječanstvo nije toliko približilo samom rubu svog totalnog uništenja. Ni na personalnom nivou stvari nisu ništa bolje, zrak koji udišemo i voda koju pijemo sistematski se truju. Naša hrana puna je supstanci koje vrlo malo doprinose njenoj hranjivoj vrijednosti ali su zato jako štetne po naše zdravlje. Stres i napetost prihvaćeni su kao normalni aspekti života, iako postoje dokazi da je upravo stres odgovoran za smrt velikog broja ljudi. Ljudi danas gutaju nevjerovatne količine pilula i tableta, pilule za spavanje, pilule da bi se probudili, tablete da bi završili određeni posao, zatim tablete da bi se opustili. Prosječni stanovnik zemlje troši više para na pilule nego na odjeću, hranu, obrazovanje ili bilo koji drugi proizvod odnosno uslugu.
Društveni nivo:
Na društvenom nivou, mržnja, zavist, pohlepa i međuljudske razmirice stalno se uvećavaju. Stopa kriminala raste brže nego populacija. Zajedno sa ratovima, raznim prevratima i političkim čistkama, milioni ljudi diljem svijeta su bez odgovarajuće hrane i krova nad glavom.
Uz sve ovo suše, poplave, glad, bolesti, te ostale prirodne nepogode i dalje uzimaju ogromni danak u životima.
Kada čovjek promatra svoju povijest onakvom kakva stvarno jeste, neumoljivo mu se nameće zaključak da nalazi u raljama određenog entiteta koji je potpuno indiferentan prema ljudskoj patnji i mukama. Uvijek iznova, iste muke snalaze ljudski rod i ovo se ponavlja iz milenija u milenijum. Totalna količina ljudske patnje je zastrašujuća stvar.
Mogli bi pisati do kraja svijeta, dok ne potrošimo okean tinte i brda papira i opet nikada ne bismo do kraja uspjeli opisati ovaj teror. Ovu zvijer nepredvidive katastrofe koja je uvjek bila s nama. Jer otkad ljudsko srce pumpa toplu krv kroz naša krhka tijela koja neopisivom životnom ljepotom žude za svim što je ispravno i puno ljubavi, kezeća, vrebajuća i prikradajuća zvijer nesvjesnog zla se oblizuje u išćekivanju slijedeće gozbe terora i patnje. Od početka vremena, ova misterija ljudskog roda, ovo Kainovo prokletsvo je sa nama. Kroz povijest je uvijek odzvanjao isti vapaj – Moja kazna je isuviše velika!
I tako kada je sagledao svu nelogičnost i jad stanja u kojem se nalazi, drevni čovjek je razvio kosmogoničke teorije ne bi li opravdao svu okrutnost i aberacije te tragičnosti svoje historije. Istina je u pravilu i generalno, da je čovjek sasvim nemoćan kada su u pitanju kosmičke i geološke katastrofe a već dugo postoji uvjerenje da običan čovjek ne može učiniti ništa da spriječi vojne akcije, socijalnu nepravdu, osobne i porodične tragedije kao i svu silu raznih napada na njegovu egzistenciju koji su toliko brojni da je nemoguće ovdje nabrajati sve faktore te sile.
Terapija za Čovječanstvo:
Vijekovima se pokušavalo liječiti razne bolesti na bazi naivnog razumijevanja i iskustava koja su prenošena iz generacije u generaciju. Takve aktivnosti nisu bile nedjelotvorne; u mnogim slučajevima rezultati su bili pozitivni. Zamjena te tradicionalne medicine sa novonastalom modernom naukom prvobitno je dovela do pogoršanja društvenog zdravlja. Međutim, isključivo uz pomoć moderne nauke nestale su mnoge bolesti, oboljenja protiv kojih je tradicionalna medicina bila bespomoćna. Do toga je došlo zato što je prirodno razumijevanje bolesti i njihovih uzroka dovelo do stvaranja uslova za protivdejstvo.
U vezi s fenomenima koje diskutujemo u ovom djelu, naša situacija je slična onoj izazvanoj gorenavedenom krizom koju smo pomenuli u vezi sa zdravljem Evropskih nacija. Ostavili smo iza sebe tradicionalne socio-moralne organizacije a da nismo još uvijek elaborirali neku vredniju nauku, koja bi mogla ispuniti procjep. Odatle su nam potrebni noviji kriterijumi koji bi postali osnova za jednu analognu disciplinu s čvrstom strukturom; istovremeno, to bi ispunilo goreću potrebu za njom u današnjem svijetu.
Prema modernom razumijevanju, efikasan tretman jedne bolesti postaje moguć onda kada spoznamo njenu suštinu, njene etiološke faktore i osobine, njen patodinamički tok unutar nekog organizma sa posebnim biološkim karakteristikama. Kada se jedno takvo znanje dosegne, ispostavlja se da je iznalaženje pravilnog tretmana generalno lakši i manje opasan zadatak. Za doktore, bolest predstavlja jedan interesantan, čak fascinantan biološki fenomen. Oni su često prihvatali rizik kontakta sa zaraznim patološkim faktorima i žrtvovali se da bi razumjeli neko oboljenje i da bi bili u stanju da liječe ljude.
Zahvaljujući tome, oni su ostvarili mogućnost etiotropičnog tretmana bolesti i vještačke imunizacije ljudskog organizma protiv nekih oboljenja. Tako je danas i vlastito zdravlje doktora bolje zaštićeno; ali oni se nikada ne bi trebali odnositi s prezirom prema pacijentu ili oboljenju od kojeg ovaj boluje. Kad smo suočeni s nekim makrosocijalnim patološkim fenomenom koji traži od nas da postupamo s njim na način koji je istovijetan sa principima na kojima se temelji moderna medicina, posebno onim koji se odnose na zarazne bolesti koje se brzo šire među stanovništvom, zakonom se nalažu sve potrebne rigorozne mjere koje takođe moraju da poštuju i oni ljudi koji su zdravi. Takođe je bitno naglasiti i to da ljudi i političke organizacije koje zastupaju ljevičarski pogled na svijet, generalno zauzimaju jedan mnogo konzistentniji stav u vezi s tim, zahtijevajući takve žrtve u ime zajedničkog dobra. Moramo biti svjesni toga da je ovaj fenomen, s kojim smo suočeni, istovijetan s onim bolestima protiv kojih se tradicionalna medicina pokazala neuspješnom.
Da bi se prevazišlo ovakvo stanje stvari, mi moramo koristiti nova sredstva koja su zasnovana na razumijevanju suštine i uzroka patokratskog fenomena, tj. ponašati se u skladu s principima na kojima počiva moderna medicina. Put ka samom razumijevanju tog fenomena, takođe je bio mnogo teži i opasniji od onoga koji bi trebao voditi od tog razumijevanja do pronalaska prirodno i moralno opravdanih i dobro organizovanih terapeutskih aktivnosti. Te metode su potencijalno moguće i vjerovatne jer one proističu iz jednog razumijevanja tog fenomena, samog po sebi, i postaju njegova nadograda.
Kod ove “bolesti”, isto kao kod mnogih slučajeva tretiranih od strane psihoterapeuta, samo njeno razumijevanje već počinje da liječi čovjekovu ličnost.
Kaže izvor Lobaczewski u knjizi „Politička Ponerologija –Studij o prirodi zla“
Piše: Žana Alpeza