Petak. Pakujem stvari, a u glavi mi sto misli… Jesam li zapisala adresu gdje trebam doći uopšte? Gdje mi je punjač? Ko su ostali učesnici seminara? Po treći put u toku dana otvaram mail da provjerim gdje, kada i u koliko sati trebam biti. „Seminar traje od 17.11.2017. godine sa početkom u 19:00 sati do 19.11.2017. godine. Održava se u hotelu ITALIA. Učesnici su studenti društvenih nauka sa Univerziteta u Sarajevu i Univerziteta u Istočnom Sarajevu, a organizator je nevladina organizacija Youth For Peace u suradnji sa Konrad Adenauer Stiftung.“ OK, imam adresu i vrijeme početka i krećem. U putu otvaram stranicu Youth For Peace, čisto onako da vidim ko su i šta rade. Čitam osnovne informacije i klimam glavom sama sebi. Organizaciju čine mladi ljudi različitih nacionalnih i religijskih pripadnosti, okupljeni u želji da promovišu zajedništvo i suživot. Sama ideja vodilja organizacije mi se dopala, međutim nisam znala šta da očekujem od samog seminara. Prva radionica je počela odmah nakon večere i zadatak je bio upoznavanje. Bilo nas je 16, bilo nas je 24, bilo nas je 28. 16 učesnika, 8 predavača, 4 posmatrača čine dovoljno zanimljivu i različitu svitu. Pale, Sarajevo, Rudo, Lukavica, Ilijaš, Vareš, Foča, Banja Luka, službeno, mjesta prebivališta lica koja su se po pozivu okupila da zajedno nauče kako biti pokretači društvenih promjena. Upoznasmo se na kreativan način. Osim imena učesnika i voditelja radionice, odmah naučismo i asocijaciju koja nas opisuje. Neobična grupa, različite religije, drugačiji stavovi ali na tom mjestu zajedno jer želimo biti ti koji će sutra zajedno raditi i živjeti bez obzira na različitosti. Želimo biti promjena.
Seminar je drugog dana počeo u 09:00 sati kratkim filmom „Zemlja za nas“. Nakon diskusije o filmu, sljedeće predavanje je održala gospođa Amna Popovac. Žena zmaj! Studirala je informatiku, osnovala radio-stanicu, zagovarala promjene, završava ekonomiju i radila još što-šta društveno korisno i sama bila i lider i pokretač promjena. Tema predavanja: „Liderstvo i komunikacije”.Slušamo, i jedni, i drugi, i treći, i četvrti. Slušamo i razumijemo. Razumjeli smo i šta znači to da moramo imati stav, da moramo ulagati u sebe, da se pokrenemo. Naučili smo bez obzira na „različita krvna zrnca“, jer tu smo kao individue da kažemo šta nam svima smeta, šta nam je zajednički problem. Nakon „Liderstva i komunikacija” uslijedilo je predavanje o identitetu. Ko smo, šta nas određuje, kako vidimo sami sebe i kako nas drugi vide? Predavači su nas na kreativan način učili o etiketiranju, odnosima, promjenama. Učili nas da prepreke da gradimo suživot i da zajedno budemo promjena ne postoje, čak ni one koje su nam nametnute. Učesnici su podjednako iznosili svoja mišljenja, stavove ali smo se svi složili u jednom: da kao mladi ljudi možemo zajedno biti promjena. Sljedeće predavanje nam je održao doc. dr. Emir Vajzović. Kao profesor na Fakultetu političkih nauka svoje znanje nam je prenio profesionalno, te nam objasnio sam ciklus od ideje pokretača do njene realizacije. Sama atmosfera tokom prvog dana seminara je „prštala“ idejama, kreativnim radionicama, diskusijama. Na jednom mjestu odavno nisam vidjela toliko mladih ljudi željnih da se njihov glas, njihova ideja čuje dalje. Posljednja radionica koju smo imali prvog dana je bila na temu Teambuildinga. Nikada nisam mislila da ću na osnovu konopca, raširenog između 16 ljudi, učiti o izgradnji odnosa unutar tima. Ali na moje čuđenje bilo je efikasno! Sami smo uvidjeli greške, radili zajedno i što je najvažnije naučili da je svaki pojedinac u timu važan. Naučismo da možemo djelovati i mijenjati društvo. Bez barijera, jezičkih ili religijskih, bez negacija, bez provokacija, sa željom, voljom i razumijevanjem. Zajedno svi…
Drugi dan seminara nam je počeo uz priču „Vođa“ Radoje Domanovića. Odlomak priče, pa diskusija. Nastavi se priča, pa pitanje. Za one koji nikada nisu pročitali ovu priču, toplo je preporučujem jer smo mi iz nje naučili šta znači slijediti slijepca, koje su posljedice i gdje se to emituje u našem društvu. Po završetku ručka, počela je radionica o promjenama koje možemo učiniti. Kao pojedinac, kao grupa, kao mladi ljudi. 4 papira ispisana idejama… Ideje koje čekaju realizaciju. Gledam oko sebe i primjećujem da ih i učesnici i predavači zadovoljno gledaju. To je naše djelo. Naša ideja vodilja da zajedno možemo i hoćemo. Biti pokretači i biti promjena. Seminar se završio evaluacijom. Iskazali smo mišljenja o seminaru, predavačima, idejama, jedni o drugima. Zajedno smo rekli da je seminar bio uspješan. Istakli svi ponaosob da smo upoznali nove prijatelje, i odlučili da ćemo djelovati skupa. Da ćemo svoje iskustvo i znanje pretvoriti u promjenu. Jer svaka promjena, makar i mala, dovoljno je značajna da sutra živimo bolje, bez podjela, da stvorimo zajedničku budućnost. Zato, moje iskrene čestitke idu organizaciji Youth For Peace i njenim članovima jer su nas putem ovog seminara potakli da postignemo više, želimo više, napredujemo više ali zajedno. I jedni, i drugi, i treći, i četvrti ali zajedno…
Autorica: Lejla Ivazović, apsolventica Fakulteta političkih nauka