Mir.
Na vrhu stabla ptica se skrila,
Bez pola kljuna i bez ijednoga krila.
Znatiželjan mladunac pogleda u pticu s puno jada,
Pitajuć se u sebi, kako s ovim pogledima ostalih vlada?
No znatiželja je uradila svoje,
Ipak se mladi manje boje.
„Kamo ti ptico kljun, kamo ti krila?
Da li si nešto radila? Gdje si to bila?“
„Teško je biti govornik, pisac, pacifista,
Ali je svima nama želja ista.
Zbog sprovođenja moje želje koju sam snila,
Oni koji nisu u nju vjerovali, oduzeli su mi krila.
Pa zar nas ne okružuju iste zvijezde, isti svemir?
Zar i mi ptice, ne zaslužujemo mir?
Ostadoh tada, tog hladnoga juna
Ne samo bez krila, već i bez kljuna.“
Mladunac joj na to reče:
„Preživjeti bez kljuna i krila se neće.
Zašto bih dao što je meni drago,
Jer da opet kupim kljun i krila, ne postoji za to blago.“
Odgovori mu ptica osmijehom blagim:
„Za mir i slobodu, odričeš se nekad nečega što smatraš sebi dragim.
Traži i sprovodi mir u svijetu, to te ne košta nikakve svote,
Jer nam tada neće samo uzeti kljun i krila, već i živote.“
Jer ipak ja sam samo pjesnik, stvar je prosta;
Pisati o slobodi i miru, nikada neće biti dosta..
Fatima Džafić, III 5, Treća gimnazija