Svetozar Pribićević (Hrvatska Kostajnica, 26. listopada 1875. – Prag, 15. rujna 1936.), bio je političar, vodeća politička figura hrvatskih Srba.
Isprva bio je pobornik unitarizma i centralizma jugoslavenske države a pred kraj života preobrazio se je u federalista i republikanca.
Osnivač je Demokratske stranke, jugoslavenske unitarističke političke stranke, koja je bila jednom od vodećih političkih stranaka u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Odlazi u oporbu 1924. godine i osniva Samostalnu demokratsku stranku koja prihvaća federalistička načela.
Svetozar Pribićević bio je temperamentan, strpljiv i nepokorljiv, što je bilo vidljivo u njegovu političkom životu.
Imao je velik utjecaj u hrvatskoj politici, kreirao je položaj u Kraljevini SHS.
On bio je vođa prečanskih Srba u Hrvatskoj, a njegovu političku aktivnost najbolje pokazuju njegove političke uloge.
Još kao 25-godišnjak pokreće sa Stjepanom Radićem list Glas ujedinjene hrvatske, srpske i slovenačke omladine, u kojem šire ideju jedinstva Srba i Hrvata. Pribićevićeva politička ideja je od samog početka bila „ideja narodnog jedinstva Hrvata i Srba“, koja postaje temelj njegove političke orijentacije i program njegove praktične političke aktivnosti. Istu ideju zastupao je dvadeset sedam godina svoje političke karijere (1902. – 1929.).
Ova dva najznačajnija političara 20. stoljeća bavila su se položajem Hrvata i Srba u Kraljevini SHS. Naime, Stjepan Radić 1902. godine objavljuje knjigu „Hrvati i Srbi“, u kojoj govori o međusobnim odnosima Hrvata i Srba, dok Svetozar Pribićević u članku „Misao vodilja Srba i Hrvata“, koju je objavio 1897. godine u almanahu Narodna misao, piše kako su Srbi i Hrvati jedan narod bez obzira na njihovu različitost
(vecernji.hr)