Osnovno načelo u provođenju Zakona o zaštiti na radu jeste prevencija koja podrazumijeva procjenu, izbjegavanje i sprječavanje rizika na radnom mjestu, kao i svih propisanih obaveza i odgovornosti od strane i poslodavca i radnika.
Izvor fotografije: akta.ba
Na sjednici Doma naroda 1. listopada/oktobra 2020. godine usvojen je novi Zakon o zaštiti na radu FBiH. Zakon će na snagu stupiti 7. studenog/novembra 2020. godine a objavljen je u Službenim novinama FBiH 79/20.
Riječ je o reformskom zakonu koji je usklađen s međunarodnim dokumentima odnosno samom direktivom.
O potrebi donošenja novog Zakona o zaštiti na radu najbolje govori činjenica da je važeći Zakon, donesen prije 30 godina, a da su podzakonski propisi iz ove oblasti još i stariji.
Zaštita zdravlja radnika na radu je sprječavanje nastanka povreda na radu, profesionalnih bolesti, kao i drugih bolesti koje su nastale u uskoj vezi s radom. Osnovno načelo u provođenju Zakona o zaštiti na radu jeste prevencija koja podrazumijeva procjenu, izbjegavanje i sprječavanje rizika na radnom mjestu, kao i svih propisanih obaveza i odgovornosti od strane i poslodavca i radnika.
Arnela Muhotić, pravni savjetnik za radno pravo i zaštitu na radu u Revicon-u u razgovoru za Akta.ba tumačila je o obaveze koje Zakon prepisuje kako poslodavcima tako i radnicima.
“Zakon propisuje obaveze za sve poslodavce, kako za one iz realnog sektora tako i za poslodavce iz javnog sektora. Zakon se primjenjuje na sve one institucije koje su regulirane zakonom o radu institucija BiH što podrazumijeva udruženja i fondacije, jer ne postoji zakon na državnom nivou. Obavezu primjene Zakona imaju i oružane snage i policijski službenici, sve do momenta dok se za njih ne donese poseban propis“, kazala je Muhotić.
Tačka koja se odnosi na lica koja imaju pravo na sigurnost i zaštitu zdravlja na radu u odnosu na prijašnji zakon ostala je nepromijenjena. Prije svega zaštitu ima radnik, lica, koja su kod poslodavca angažirani bez zasnivanja radnog odnosa (stručno osposobljavanje i sl). lica koja se nalaze na prekvalifikaciji i dokvalifikaciji, učenici i studenti na praktičnoj nastavi (u ovom dijelu je pooštrena mjera da poslodavci moraju provoditi ove mjere), tu su još lica angažirana na javnim radovima, volonterskom radu, zatim lica koja su tijekom izdržavanja zatvorske kazne angažirana na gradilištima i drugim radnim mjestima i druga.
NIZ OBAVEZA ZA POSLODAVCE
Kada se govori o obavezama poslodavaca u ovom novom Zakonu Muhotić kaže da je tu jedan niz mjera koje se trebaju ispoštovati.
“Obaveze se odnose prije svega na donošenju akta o procjeni rizika to je novina u ovom Zakonu. Ovaj akt će biti svojevrsna procjena riziko faktora za svako radno mjesto koje može izazvati povrede na radu ili profesionalna oboljenja. Cilj akta je da se smanje ovi rizici i profesionalna oboljenja pa će svaki poslodavac biti dužan donijeti jedan ovakav akt u kojem će procjenjivati da li i koliko određeno radno mjesto može izazvati takve povrede i profesionalna oboljenja“, pojasnila je Muhotić.
Kazala je i kako sastavljanje ovog akta sigurno neće biti lak zadatak za one poslodavce kojima radnici rade na terenu, kojima mjesto rada nije u poslovnim prostorijama a to su monteri, radnici na gradilištima i slična zanimanja. Ovdje će se morati dosta paziti prilikom definiranja zadataka jer se posao ne veže samo za radno mjesto već i za mjesto rada.
Akt o procjeni rizika poslodavci će se donositi tek nakon što Federalno ministarstvo rada i socijalne politike donese podzakonski akt tj. pravilnik kojim će detaljnije razraditi što točno taj akt o procjeni rizika treba da sadrži.
“Na osnovu ovog akta poslodavac je dužan da donese interni pravilnik o zaštiti na radu. Ovaj akt treba da sadrži sve odredbe koje sadrži i sam Zakon o zaštiti na radu. Krajnji rok da poslodavci usklade svoje opće akte je godina dana od stupanja Zakona na snagu tj. do 7.11.2021. godine”, kazala je Muhotić.
Osnovna obaveza poslodavca kroz Zakon je da osigura preventivne mjere prije i u toku rada i da upozna radnike sa organiziranjem rada i radnim procesima. Kao i u prijašnjem Zakonu tako i u novom, poslodavac je dužan da upozna radnika sa svim mjerama sigurnosti i zaštite na radu.
Novina u okviru novog Zakona kada su obaveze poslodavaca u pitanju je i određivanje Instituta “Radnika za zaštitu na radu“, koje je definirano kao posebno radno mjesto.
“Radnik za zaštitu na radu se ne određuje za sve poslodavce, konkretno to se odnosi samo na one poslodavce koji imaju povećan broj poslova s rizikom. Zakonom je propisano da poslove s povećanim rizikom regulira poslodavac. Radnik na zaštiti na radu morat će imati položen ispit ispred Federalnog ministarstva rada i socijalne politike i Zakonom su propisane njegove obaveze. Podzakonskim aktima će biti predviđeni uvjeti koje radnici trebaju da ispune kako bi položili taj ispit ali će se u obzir uzeti i oni radnici koji će biti oslobođeni polaganja ovog ispita, odnosno da će odmah dobiti licencu za obavljanje spomenutih poslova. To će biti radnici koji od ranije obavljaju takve poslove unutar djelatnost u kojima je povećan rizik. Licenca će se izdavati trajno”, govori Muhotić.
IMENOVANJE POVJERENIKA ZA ZAŠTITU NA RADU
Još jedna novina je imenovanje povjerenika – “Instituta povjerenika za zaštitu na radu“, a njega određuju radnici kod poslodavca. On se mora imenovati kod svakog poslodavca koji zapošljava 30 i više radnika.
Kada se govori o sredstvima za rad, poslodavac je dužan, prije stavljanja istih u promet, da posjeduje odobrenje tj. potvrdan odgovor od strane uvoznika ili proizvođača da je riječ o sredstvima za rad koja ne uzrokuju nešto suprotno od propisa iz Zakona i koji trebaju da osiguravaju sigurnost i zaštitu zdravlja radnika na radu.
Poslodavac će morati imati i uputstvo koje izdaje uvoznik ili proizvođač, što je jako bitno za poslodavca, jer u neku ruku predstavlja i preventivne mjere. Uputstvo će morati biti napisano na jednom od tri službena jezika BiH.
Obaveza poslodavca je i da prilikom zasnivanja radnog odnosa s novim radnikom isti ima utvrđenu radnu sposobnost.
Do sada ova obaveza nije bila nužna za sva radna mjesta, inspekcija to nije tražila, ali novim Zakonom ta obaveza je izričita za sva radna mjesta bez obzira na njegovu težinu.
Obaveze se odnose i na ispitivanje sredstava za rad i opremu, poslodavac je dužan provoditi mjere zaštite od požara, provodi mjere iz osiguranja prve pomoći gdje će morati biti određeno najmanje jedno lice koje će biti obučeno iz ove oblasti i drugo.
“Zakon poslodavcima propisuje i zdravstveni nadzor, izvještavanje o nesrećama, povredama na radu i profesionalnim oboljenjima, izradu procjene ugroženosti radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, metodologiju izrada elaborata zaštite na radu, periodična ispitivanja alata i sredstava rada, radnih i pomoćnih prostorija, ovlaštene organizacije za zaštitu na radu, inspekcijski nadzor i kaznene odredbe“, pojašnjava Muhotić.
Osposobljavanje radnika za sigurna rad je još jedna obaveza za poslodavca.
“Poslodavci često zaborave da se osposobljavanje treba vršiti i kod promjene radnog mjesta, procesa rada, promjene sredstava za rad i sl. sve to podrazumijeva dodatno osposobljavanje radnika. Zakon predviđa teorijski i praktični način osposobljavanje”, kaže.
Decidno je Zakonom propisano kada su posebne kategorije radnika u pitanju a to su lica sa invaliditetom, trudnice, porodilje, dojilje, maloljetnici, invalidi druge kategorije i sl.. Za ove kategorije poslodavac je dužan voditi brigu o tim osjetljivim kategorijama i organizovati radno mjesto kao sigurno od opasnosti u skladu sa Zakonom ali i internim aktima firme.
“Zakon prepisuje zabranu rada trudnicama, porodiljama i dojiljama na poslovima na kojima postoji rizik izloženosti opasnim materijama, hemijskim i biološkim agensima, zračenjima i slično. Ista zabrana se odnosi i za maloljetnike, a ukoliko takvo radno mjesto može ugroziti njihovo zdravlje zabranjuje im se rad. Isto se odnosi i za radnike sa promjenjenom radnom sposobnošću”, kazala je Muhotić.
Kada su prava i obaveze radnika iz ovog Zakona u pitanju, radnici imaju dužnost primjenjivati mjere zaštite na radu koje poslodavac nalaže. Zakon je taj koji prepisuje da ukoliko se radnici ne bi pridržavali već ranije propisanih mjera to predstavlja težu povredu radne obaveze i po tom osnovu poslodavac može otkazati ugovor o radu.
U narednom periodu donijet će se veći broj podzakonskih akata, a sve dok se oni ne donesu Zakon o zaštiti na radu predviđa obavezu da se primjenjuju prijašnji, koji su još uvijek na snazi.
“Ono što je sad bitno za poslodavce i njihove obaveze jeste da imenuju povjernike za zaštitu na radu koji će obavljati sve zadatke koji su propisani Zakonom o zaštiti na radu, da vrši ljekarske pregleda u skladu sa pravilnikom koji je trenutno na snazi ali i da dostavlja sve potrebne evidencije. Kada je riječ o aktu interne procjene i internog pravilnika o zaštiti na radu poslodavci će sačekati dok se usvoje pravilnici”, kazala je Muhotić
Ovim zakonom predviđeno je i formiranje Vijeća za zaštitu na radu, kojeg će činiti predstavnici Vlade FBiH, udruženja poslodavaca i sindikata, te istaknuti stručnjaci za sigurnost i zaštitu zdravlja na radu.
Vijeće će pratiti, analizirati i ocjenjivati sistem i politiku zaštite na radu, te pratiti učinke primjene ovoga zakona i o tome obavještavati Vladu FBiH.
Primjena ovog zakona će generalno unaprijediti oblast zaštite na radu u FBiH, te konkretno doprinijeti sprječavanju nastanka povreda na radu i profesionalnih oboljenja na svakom radnom mjestu. To će i dodatno doprinijeti ostvarivanju cilja ovog zakona, a to je osiguranje takvih uslova na radu kojima u najvećoj mogućoj mjeri biti smanjeni rizici na radu i i postignuti uslovi koji stvaraju pretpostavku za puno fizičko, psihičko i socijalno blagostanje radnika.