„0 od 42 zastupnika u Parlamentu BiH je mlađe od 40 godina. I šta ste ono rekli – treba više mladih u politici?“ napisao je jedan od twitteraša, izvjesni Agent tajne sile, korisnik istoimene društvene mreže. Na to ide replika Saše Magazinovića, zastupnika u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine „ Postara me čovjek“, jer je Magazinović jedini zastupnik koji nije prebacio 40, a našao je mjesto u klupama državnog Parlamenta.
Foto i tekst: Interview.ba/Lična arhiva
Ima li u državnom vrhu mjesta za mlade?
Dok evropsku političku scenu osvajaju mladi državnici, prisustvo mladih na značajnim političkim pozicijama u BiH, a naročito mladih žena, još uvijek je na značajno niskom nivou.
Rezultati istraživanja o zastupljenosti mladih, žena i nacionalnih manjina u svim zakonodavnim organima vlasti u Bosni i Hercegovini koje je proveo Centar za omladinski razvoj PRONI, Parlament BiH u prethodnom sazivu čiji mandat traje od 2014.-2018. godine nije imao niti jednog zastupnika do 30 godina. U Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH koji čini 98 poslanika, dva su mlađa od 30 godina, a u Domu naroda od 54 poslanika nema niko mlađi od 30.
U Narodnoj skupštini Republike Srpske od 83 poslanika starosna dob samo jednog od njih ne prelazi 30 godina, a ista situacija je i u skupštini Brčko distrikta.
Himna bh. poslanika/zastupnika: Dođite da ostarimo zajedno
Preliminarni rezultati Općih izbora 2018. koji su održani 7. oktobra, pokazuju da većih promjena ni u novim sazivima neće biti, a pojavljuju se tek sporadični slučajevi mladih osoba koje su ostvarile značajnije izborne rezultate. Kako trenutno stvari stoje Magazinović neće predati titulu najmlađeg državnog zastupnika, a situacija se značajno neće promijeniti ni u Federalnom parlamentu, dok će Narodna skupština RS dobiti najmlađeg poslanika, 25-godišnjeg aktivnog političara.
Da mladima nedostaje prostora za aktivno političko djelovanje pokazuju i podaci da su na listama kandidata/kinja za Opće izbore 2018. od 7497 imena tek 1684 mjesta pripala mladima. U prilog negativnom trendu niske zastupljenosti mladih na izbornim listama govori i podatak Centralne izborne komisije BiH da se među prvih pet kandidata/kinja na listama za sve nivoe vlasti našlo njih 457.
Mladih ne samo da nema na poslu (nezaposleni), da ih nema u zemlji (odlaze) , nego je jedan od uzroka svega toga što mladih nema ni u partijskim rukovodstvima pa konsekventno ni u parlamentima, ako pogledamo rezultate izbora, odnosno ima ih samo na kapljicu – ističe analitičar Žarko Papić za Interview.ba.
Kako Papić naglašava, činjenica da mladih nema u parlamentarnoj i izvršnoj vlasti mnogo je veći problem od tema koje su se nakon 7. oktobra i dana Izbora našle u fokusu – ko je kome ukrao glasove i priznavanje rezultata.
Civilno društvo s druge strane ističe da je veći nivo političke pismenosti mladih neophodan, ako ih želimo gledati u poslaničkim i zastupničkim klupama, jer će se samo uz veće političko znanje i razumijevanje političkog sistema i izbornog procesa mladi moći izboriti za aktivno političko djelovanje i pozicioniranje u višim nivoima vlasti.
Kao rezultat ovakvog poimanja trenutnog političkog stanja, a kada govorimo o većoj participaciji mladih u bh. političkom djelovanju, nastala je i Omladinska aktivistička platforma “Imal’ mene tu?“, a kao produkt rada Alumni grupe „Akademije za mlade lidere u civilnom društvu“ sa ciljem političkog opismenjavanja mladih u BiH.
-Ovo je otvoren aktivistički prostor za sve ljude koji vjeruju da su mladi jak politički potencijal i potencijal za promjenu u društvu – naglašava za Interview.ba Nedžad Kamenica, jedan od osnivača platforme.
Kamenica ističe da mladi koji su se odlučili politički angažovati moraju biti svjesni da njihovo znanje i pristup moraju biti veći od starijih i iskusnijih kolega, te da ne smiju dozvoliti da upravo nedostatak tog znanja bude razlog zašto su loše pozicionirani ili se ne pitaju mnogo u stranci. Pohvalno je vidjeti da se sve više mladih ljudi nalazi na listama i da se svijest polako mijenja, ali pitanje je, da li su ti mladi na listama da bi popunili mjesta i donijeli dodatne glasove strankama ili političke stranke stvarno vjeruju u svoje podmladke. Brojka od 457 mladih među prvih 5 pozicija na listama za sve nivoe vlasti govori sama za sebe.“ – naglašava Kamenica.
Kao ograničavajući faktor u većoj političkoj participaciji mladih u javnosti, u pojedinim krugovima ističe se i izmjena Izbornog zakona BiH kojom se sa prijašnjih 5%, cenzus na stranačkoj listi za osvajanje mandata na opštinskim izborima podigao na 10%, a na opštim na 20%.
To znači da ukoliko jedna stranačka lista osvoji, primjera radi, 20 000 glasova i na osnovu tog rezultata određeni broj mandata, te niko od kandidata na listi ne bude imao 20% ličnih glasova od tog rezultata, mandati se dijele po rednim brojevima na listi, odnosno onako kako je određena politička stranka kreirala listu. U ovom konkretnom slučaju to bi značilo da sva imena kandidata/kinje poslije broja koji označava i broj osvojenih mandata, ostaju bez mandata iako imaju veći broj glasova od imena sa vrha liste, a nisu prešli prag od 20%. Pitanje cenzusa posebno se problematizuje u kontekstu govora o mladim osobama, jer su njihova imena najčešće nalaze na drugoj polovini ili začelju liste.
No Papić to ne problematizuje do te mjere. On ističe da cenzus jeste jedno od ograničenja, no sam po sebi ne bi predstavljao problem ako bi bh. politička scena imala stranke koje imaju programe za mlade, namjeru da im pomognu da stasaju u prave političare i da bez problema pređu navedeni prag. Nedostatak raspoloženja da se mladi afirmišu unutar stranaka mnogo je veći problem od samog cenzusa – naglašava Papić.
Niz okolnosti, ali i pravila mlade stavlja na marginu bh. političkog diskursa što im onemogućava aktivniju participaciju, ali i značajno utječe na volju, želju i mogućnost da budu aktivni donosioci promjena.
Novu priliku da šansu daju mladima, političke stranke i birači imat će za dvije godine, na Lokalnim izborima.
(A.S./Interview.ba)