Piše: Igor Božović za bljesak.info
Stvarno, sine, šta ti je? Da nisi, glu'o bilo, lezbača, jebo te? Vidi muška svita neoženjena, a ti sama. O koju ti je to, jadna ne bila?
Više nije neobično da ljudi napuste Bosnu i Hercegovinu, to je postalo normalno, čak očekivano. Znaš njemački kao materinski – odeš raditi u Njemačku. Razumiješ se dobro u pokrivanje kuća, znaš upravljati kranom ili sličnim strojem, savršeno slažeš mozaike pločicama u kupatilima, ne znaš najbolje njemački, čak i da ne znaš ni beknuti njemačkim jezikom – odeš svejedno raditi u Njemačku. Sad je novost da ljudi po belaju nauče taj engleski pa odu raditi u Irsku ili tako negdje, uglavnom, bitno je otići iz BiH.
Neki odu i do Zagreba ili Beograda, tamo se naglo pogospode, asimiliraju i onda su uljudni sve dok se ne vrate na godišnji u Bosnu i Hercegovinu i naglo iz njih izađe ovaj krkanluk i to… ali slažete se, to nije za naše današnje teme. To prečesto pišemo.
Najveći problem u Bosni i Hercegovini nisu referendum manjeg, ali ne i najmanjeg entiteta, nisu školske svjedodžbe u Srebrenici, nisu majoriziranost najkonstitutivnijeg naroda, nisu kilometri autoceste, nisu kilometri koje Talgo nije prešao, nisu metri neba kojeg beha ne kontrolira… Nego, majke ti, stvarno zaista, što se ti nisi udala? Al’ ono iskreno, evo nisi grdna, evo nisi ni glupa. Stvarno što se nisi udala?
Pa jel u tebi neki problem?
Mislim, ako se već nisi udala, šta je problem?! Što nisi otišla u časne sestre? Kako misliš sama živjeti?! Bona, kako ćeš ti kad ti ode gumištucna na cincilatoru otići majstoru i reći de mi ovo pogledaj pa te on tamo zalevati kad vidi da si ti žena i niš’ se ne razmi'š u gumištucne i cincilatore? Kako ćeš kablovsku postavit kući? Kako ćeš solunar od vatrenog špakera… ama ‘ko će ti drva c'jepat, ženo draga?!
Mislim, gledam te samo nešto i nisi grdna, malo ti je klempavo ovo desno uvo i nos ti je, kako da kažem, a da te ne uvrijedim, pa malo ti je, ovako kad ga gledaš iskosa…
Nisi bome ni glupa. Čuješ sad, brat bratu, nisi bogzna kako ni pamet svijeta pokusala, mrvicu prekoviše melješ, ali kad se Mara Dundina udala, a ona je, gluho bilo, alapača i jezikara, ne gasi se žena, a dvije pametne ne pamti ni'ko kad je svezala, nisi nikad ništa pametno ni čuo iz njeni’ usta…
Stvarno, sine, šta ti je? Da nisi, glu'o bilo, lezbača, jebo te? Vidi muška svita neoženjena, a ti sama. O koju ti je to, jadna ne bila?
Ma mora da je do tebe, da je s tobom sve ured, ne bi ti sama ostala. Jadan onaj ‘ko bi te i oženit ‘tio! Ja sam vazda govorio da vi neudane imate taj neki drčni gard, nedojebanost, djeco, pokrijte uši, sunce vam kalaisano!
Šta je s tobom? Jes'ti neku karijeru gonjala, šta li, jadnica, prebacilo te, jašta, ponese to čo'eka, šteta, mlada izgor'la, neka danas ću, još ovi ispit, još oni, neka sutra ću. Pa posla dok si našla u struci. Jašta. Vidiš ti da žensko ne treba visoke škole ić.
Pa do čega je?
Pa moja, stvarno, zašto?
Kako zašto?
Pa evo što se nisi udala? Al’ ono zaprave, najiskrenije.
Pa… Prvi mi je bio Srbin. A šta ćeš, druga vjera, ćaća branio, mater vene rezala, ode mi d'jete za uni krst, aaa, suncet’ poljubim, nećeš sveca mi moga, derneka mi pod ovi krov neće krst, neće se meni selo smijat.
Pa dobro, evo nije krsta šćelo, ali nije on jedini valjda bio?!
Pa najprije sam se ja malo inatila, ali onda ovaj sljedeći bio iz popovske župe.
A sine, nek nisi, oni su vrag sami, gori su od ovi’ s krstom mjesto križa. Aaaaa, sveca ti, gori su od nekrsta, popovska župa, pa to ti je sam đavo, sine, to samo korist svoju vidi, aaaa! Lipi naš dragi sv. Ante pratarski, aaaaa, nek nisi, Srce Isusovo, moli se svetom Anti! Nek nisi. Pa zar nije bio još kakav? Nije zar da si samo nji’ dvoj'cu imala?
Pa bilo ih je još, al’ kako da Vam kažem, nijedan zapravo nije valjao. Jedan je bio iz Devedesetke, jedan sa Širokog, imala sam jednog i s one strane…
Neka, stani! Nije tebi, srećo, ni lako. Stvarno si se napatila. Baš nisi imala sreće. Sve neki o'zla oca o'gore matere. Baš si se, jadna, namučila.
Nego štas’ planirala ti dalje?
Kako misliš, usvojit d'jete? Kako ćeš d'jete bez ćaće imat? Šta kažeš?! Ma nemoš, srećo, tako. A ka'se d'jete razboli, a kad d'jete treba nove gaće i cipele, pa škola. A šta muško d'jete. Pa ‘ko će ga naučit kako će pišat stojećki? Ne moreš usvojit, to ne dolazi u obzir.
Šta!? Ima ti ga ‘ko napravit. Aaaaa, nalet te bilo, zato ti i jesi sama, štraco štracava! Sram i stid nek te bude! Nu je, vragulja jedna! Stid te more bit šta tako rečeš. Nu! Ona bi d'jete beščo'eka. A nemere! Šta ‘ko će ti zabranit! Nećeš, razvratnice! E nećeš! Izlazi! Odlazi, đavle! Odstupi, sotono!
Moram li uvijek pretakati iz šupljeg u prazno i zaključivati svoje tjedne misli?! Svi vi dobro znate, pametni ste, znate i čitati i pročitati. Svi se mi pomalo prepoznamo u ovim riječima. Nije li nam svima pametnije da ne zabadamo nos u tuđe i držimo se svojih problema. Ma uostalom, opet ćemo mi sutradan naći prečih stvari, referendumi, majorizacija, kanali, jezici, svjedodžbe, vojno-redarstvene vježbe, Clooney, vladika, paroh, župnik, imam, nemam…