Bembaša je dio Sarajeva koji se nalazi u Starom Gradu, uz tok rijeke Miljacke.
U vrijeme nastanka grada, ovdje su se nekad nalazili Isa-begovi mlinovi i menzilhane (gostionice). Toponim “Bembaša” nastao je još 1462. godine, a naselje je nastalo na temeljima srednjovjekovnog sela Brodac koje je Isa-beg odabrao za podizanje zadužbine, a domaćim stanovnicima zauzvrat je dao kuće u selu Hrančić, današnja Hrasnica.
Rijeku je ovdje nekada premošćivala ćuprija od jarećih mijehova, koju je ovdje dao postaviti Omer-paša Latas. Zatim, drveni most – sagrađen 1793. godine – koji je služio vađenju drvenih balvana koji su spuštani u Miljacku i rijekom transportirani do grada.
Carski mlinovi na Miljacki mljeli su žito sve do 1875. godine, puna četiri stoljeća. Pamti se i čuveni mlinar Josip Lihtenger, Austrijanac na privremenom radu u Sarajevu.
Tomrukčije (trgovci drvetom) vadili su ih iz vode na Bembaši i prodavali. Dolaskom Austro-Ugarske Monarhije, na ovom dijelu sagrađeno je kupalište “Da Rive” još 1884. godine.
Gradnjom ceste ka Kozijoj ćupriji, probijen je današnji tunel i sagrađena “Narodna banja” koja je otvorena 20. jula 1902. godine.
Ovdje su Sarajke prale veš i ćilime i vozili su se kerepi (skela od više povezanih lađa).
U Hadži-Šabanovoj kahvi, prvoj sarajevskoj kahvani, uz ples Jermenki i dibek (tucanjem zdrobljene kahve), ostajalo se do zore.
Imala je dva nivoa, s terasom na stubovima iznad vode. Na brežuljku – sa druge strane rijeke – nalazila se kafana “Babića bašta” i jedno od prvih dječijih igrališta u Sarajevu. S naseljima Toplik – na lijevoj i Brodac – na desnoj obali Miljacke, ulazilo se sa Bembaše u grad. Danas se ovdje nalaze bazen (koji ne radi), brana, Goetheov Institut BiH, Ambasada Republike Slovenije u BiH i dr.
Prilikom dodjele Nobelove nagrade, 1961. godine, Ivo Andrić je odabrao sevdalinku “Kad ja pođoh na Bembašu”. Taktovi ove sevdalinke su te godine odzvanjali u Štokholmu.
Nekad je na gornjem toku Miljacke bilo mnogo vodenica, pa su Sarajlije bile primorane graditi brane da bi imale stalni pritisak vode. Te brane su služile i kao kupališta. Ipak, Miljacka je bila puna virova, pa je austrougarska vlast 1902. godine odlučila urediti korito i napraviti jedno kupalište kako bi građani bili sigurniji. Tako je napravljen prvi bazen na Bembaši koji je radio na sistemu protoka vode.
Tokom Drugog svjetskog rata, bazen je uništen, a na njegovu rekonstrukciju se čekalo sve do kraja pedesetih godina prošlog stoljeća. Tada je napravljen novi bazen u koji je voda ulazila s brane pomoću pumpi, filtrirali je, te ponovo izbacivali van. Uoči Olimpijskih igara u Sarajevu, Bembaša je ponovo renovirana, te je poprimila današnji oblik. Bazen na Bembaši nije imao olimpijske norme, a voda koja je korištena bila je pitka – iz vodovoda, te ga je bilo skupo održavati i danas, prenosi “Radiosarajevo.ba”.
(Sarajke)