Treći po redu filozof današnjice jeste Noam Čomski. Nešto iz njegovog obimnog opusa saznaćete u nastavku:
Transkript zapisa:
Filozofirajmo danas! Noam Čomski
Otac moderne lingvistike, Noam Čomski, ključna intelektualna figura ljevice SAD-a. Rođen 1928. godine, Čomski je doktorat stekao iz lingvistike na sveučilištu u Pensilvaniji. Od 1955. godine proizveo je niz revolucionarnih, kontroverznih teorija o ljudskim jezičkim sposobnostima, bio gostujući profesor ili lector na niz drugih fakulteta – Kolumbiji, UCLA, Prinston, Kembridž…
Čomski uvodi transformacijsku gramatiku u polje lingvistike: po njegovoj teoriji jezici su urođeni a razlike koje vidimo su rezultat parametara razvijenih s vremenom u našim mozgovima što nam najbolje ilustruje mogućnost male djece da lako savladaju više stranih jezika. Jedno od najvažnijih dostignuća koje mu savremenici pripisuju jeste njegova hijerarhija:
To je hijerarhija klasa formalnih gramatika koje generiraju formalne jezike – Formalna gramatika definiše formalni jezik, koji je skup nizova znakova koji se mogu izgraditi primjenom produkcijskih pravila nad slijedom znakova koji inicijalno sadrži samo istaknuti početni nezavršni znak. Pravilo može biti primjenjeno na međuniz znakova jednostavnom zamjenom pojavljivanja znaka na lijevoj strani produkcije znakovima koji se pojavljuju na desnoj strani. Slijed primjene pravila zovemo produkcija. Takva gramatika definiše formalni jezik čije se riječi sastoje od završnih znakova koji se mogu dohvatiti primjenom produkcija na početni nezavršni znak.
Pomenimo samo jedan od nivoa Čomskijeve hijerarhije: Gramatika tipa 0 (neograničenih produkcija) uključuje sve formalne gramatike. Generiše tačno sve jezike koje može prepoznati Turingov stroj. Ovi su jezici još i poznati kao rekurzivno prebrojivi jezici. Uočimo razliku između njih i rekurzivnih jezika koje odlučuje Turingov stroj koji uvijek staje.
Čomski u politici
1967. objavljuje “Odgovornost intelektualaca”, gdje se Čomski zgražava nad svojom pripadnošću ovoj gruoi, a u svjetlu Vijetnamskog rata; U članku iz 1977, gdje Čomski je sarađuje s Edvardom S. Hermanom ispituje vjerodostojnost izvještavanja o zločinima pod režimom Khmer Ruža u Kambodži i sugeriše da su neka izvješća bila propaganda ne bi li prikazali ” Sjedinjene Države u dobrom svjetlu”; 1979. potpisuje peticiju podrške slobodnom govoru Roberta Farisona, francuskog lektora koji je tvrdio da nisu postijale gasne komore u Aušvicu; 2002. objavljuje bestseller “9-11: Da li je postojala alternativa”, gdje piše o napadu na USA, nazivajući je vodećom terorističkom državom;
Rekvijem za Američki san
Čomski će u ovoj prvoj većoj knjizi govoriti o ekonomskim osnovama života – kojih 10 pravila su trenutno na snazi u koncentraciji moći i bogatstva u Americi: jednostavno je, smanji demokratiju, oblikuj ideologiju, ponovno napravi ekonomiju, prebaci teret na siromašne i srednju klasu, napadni solidarnost jednog društva, neka lični interesi budu smjernice, projektuj rezultate izbora, koristi strah i snagu države da marginalizuješ populaciju…
“Svi mi imamo izbor čak i u očajnim vremenima”
Zadnja edicija jeste njegov esej iz 1967. godine:” Odgovornost intelektualaca je da govore istinu i raskrinkavaju laži”, koji je aktuealan i ove, 2017. godine.
Proizvodnja: Author anagalicblog, decembar 2017.