Svi znamo da su tehnologija i Internet nevjerojatni, no što se događa kada se zbog njihova korištenje počneš osjećati iscrpljujuće?
Online predavanja već neko vrijeme nisu novost, već (ovogodišnji) standard. Dok čuvamo vlastito i tuđe zdravlje održavajući distancu, tehnologija nam je prvi oslonac kada je u pitanju izvršavanje životnih obaveza. Nekima je ova prilagodba prošla skoro pa neopaženo, dok se drugi i dalje muče s usvajanjem osnova komunikacije u digitalnom dobu, piše Libertas.
No, ono što je svima zajedničko su posljedice koje osjećamo kada previše vremena provedemo uz ekrane i monitore. Od početka pandemije video pozivi su postali svakodnevica, no znaš li da je za njih potrebno uložiti više pozornosti nego kada se isti razgovor, s istim sugovornikom, odvija licem u lice?
Izazovi online komunikacije
Istraživanje održivog učenja i razvoja na radnom mjestu pokazalo je kako je tokom video poziva potrebno više raditi na obradi neverbalnih znakova, poput izraza lica, tona, visine glasa i govora tijela. Zaslon se odjednom može „smrznuti“, čuje se čudan odjek prilikom komunikacije, te izbliza vidiš svaku glavu koja te gleda dok izlažeš.
Uzme li se u obzir i sve ono što se događa oko tebe u tom trenutku, pa i kod svakog od sudionika razgovora, nastaje metež kojeg je nemoguće kontrolirati, izbjeći i ignorirati. Sve to može nas poprilično umoriti. Poseban faktor je gledanje samog sebe – ko od nas ne skreće pogled na vlastito lice na ekranu, svjestan slike koju šalje ostalima. Veliki je pritisak na tome kako se držimo i koju poruku šaljemo svojim ponašanjem, a otegotna je okolnost u tome što tehnologija može poprilično iskriviti sliku koju mislimo da šaljemo.
Na primjer, ako kasni zvuk ili se dogodi tehnička greška koje nismo svjesni, može se dogoditi da uopće ne čujemo pitanje upućeno nama, te nastaje neugodna tišina. Sugovornik očekuje odgovor, a ti nemaš pojma da te iko išta pitao, te tako ispadaš u najmanju ruku nezainteresiran, a ponekad možeš djelovati i bezobrazno. Pritisak je veći što je trenutni poziv važniji i u njemu sudjeluju osobe koje mogu utjecati na tvoju akademski napredak.
Umor je normalan, nisi jedini
Rituali koje imamo u učionicama i knjižnicama podsjećaju nas da je vrijeme za učenje, bilo da se radi o omiljenom mjestu u predavaonici, ispijanju kafe s kolegama prije nego što se bacite na učenje u knjižnici ili pješačenje od autobusne stanice do fakulteta. Sve te naizgled beznačajne sitnice u biti govore našem mozgu kako se približava vrijeme za učenje. Ali sada se kontekst urušio, a naš jedini prostor za interakciju postao je zaslon kompjutera.
Mozak ima ograničenja kada je u pitanju obrada podataka, a podaci koje prikupljamo tokom online nastave su raznoliki – tekst, slike, animacije, video i audio zapisi koje obrađujemo odjednom mogu stvoriti popriličan zamor. Kada su sva predavanja online, ne preostaje nam ništa drugo nego provesti znatnu količinu vremena za računarom.
Umor je zato očekivana i logična posljedica, zbog koje se ne moraš osjećati krivo što ti je odjednom i najdraži predmet postao zamoran. Nije stvar u kurikulumu, već potrebi tvog tijela da se odmakne od tehnologije. Iako tokom predavanja moraš biti online, slobodno vrijeme i dalje ostaje samo tvoje.
Predahni od tehnologije da bi u njoj uživao
Uvođenje prijelaznih razdoblja između video sastanaka može pomoći kada je u pitanju osvježenje – pokušaj se istezati, popiti piće ili malo vježbati. Pokreni se koliko možeš unutar zadanih parametara. Ako je pauza između predavanja duža, razmisli o šetnji unutar obližnjeg parka. Ako je pauza ipak tolika da nema smisla izlaziti iz kuće, posveti se tjelovježbi ili kućanskim poslovima koji ćete ionako dočekati.
Svaki predah u vidu odvajanja od tehnologije značit će mnogo tvom mozgu koji se od iste umorio. Granice i prijelazi su važni; trebamo stvoriti međuspremnike koji će nam omogućiti da stavimo jedan identitet na stranu, a zatim idemo na drugi dok se krećemo između posla i privatnog života.
Vrijeme je blagdana, napiši pismo nekome umjesto da mu šalješ kratku poruku kao i svake godine, a umjesto gledanja filma poslušaj audioknjigu. Što god odlučiš raditi, a nema veze s gledanjem u ekran, ne možeš pogriješiti. Evo naših pet savjeta:
1. Budi svjestan svog rasporeda spavanja
Samo zato što ne moraš putovati na fakultet svako jutro, ne znači da možeš provoditi noći pred televizorom i buditi se pet minuta prije online predavanja. Tvoje će ti tijelo vrlo brzo pokazati da to nije dugoročno održiv plan funkcioniranja. Važno je održavati uobičajeni raspored spavanja kako bi bili svježni i imali energije za višesatnu za nastavu, čak i ako je samo online.
2. Uči zajedno s prijateljem – na daljinu
Nazovi osobu s kojim najviše voliš učiti i stavi je na razglas. Ne morate se nužno vidjeti da bi učili, zar ne? Zajedno prolazite materijal, a po potrebi ga prokomentirajte – sve iz udobnosti i sigurnosti vlastitog doma.
3. Ispiši materijale za učenje
Umjesto da na monitoru gledaš sve materijale koje ti je profesor poslao, ako možeš ispiši ih i čitaj na staromodan način. Još ako možeš otići negdje, recimo sjesti na klupu u neki mirni park, to bi bilo idealno. Na taj način se možeš razgibati, a ujedno i usvajati znanje. Improvizacija je ključna riječ ove pandemije.
4. Ručno ispisuj svoje bilješke
Istina, imaš kompjuter i na njemu je brže tipkati, no nemoj odbaciti ideju o ispisivanju bilješki vlastoručno. Osim što ćeš bolje zapamtiti materijal koji pokušavaš naučiti, manje ćeš umarati oči (a i mozak) gledanjem u ekran. Uostalom, kada si zadnji put nešto napisao koristeći olovku (ne računamo popis za trgovinu)?
5. Stvori vlastitu atmosferu za učenje
Shvatio si da najbolje pamtiš stvari kada učiš u knjižnici? Onda je tvoj sljedeći zadatak da preseliš knjižnicu kod sebe doma. Naravno, ne doslovno, no pokušaj prenijeti barem dio te atmosfere u svoje okruženje. Smjesti svoj radni stol na sličan način, makni sve suvišne stvari s njega, te odloži svoj ruksak na pod uz stol. Iskoristi YouTube i pronađi ambijentalne zvukove knjižnice i – kreni učiti!
Mogućnosti je mnogo, bitno je samo da se pokreneš. I ne propustiš sljedeće online predavanje, naravno. Obrazovanje je ipak tvoj prioritet!