Nedavno sam svojim učenicima dala zadaću da napišu esej na temu Zašto studirati fiziku, ili Kako postati fizičar. Ne mogu reći da me nimalo nije iznenadio oprečan stav učenika o profesiji i poslu koji obavljaju fizičari, bilo da su zaposleni u školi, ili su u nekom naučnom institutu. Iznenađena i dijelom jer često ponavljam kako su izvrsni predstavnici čovječanstva, koji su promijenili svijet nabolje i zadužili ga, bili upravo – fizičari!
Bez obzira što naučno tehnološki napredak odlučno “zapljuskuje” naše živote, interes učenika za fiziku se, iz nekog razloga, smanjuje (ovo ne mogu potkrijepiti nekim novijim istraživanjem, samo ličnim iskustvom).
Šta učiniti?
Možda je nužno obnoviti nastavu na način da stvarni potencijal fizike bude identificiran i iskorišten u procesu učenja.
Razumijevanje stvarnih univerzalnih zakona prirode važno je kako bi se oduprlo neznanju iscvjetalom u društvu u kojem su mnogi ljudi spremni vjerovati u sve nenaučne izmišljotine.
Zašto fiziku npr. ne bismo više povezali sa poviješću ili folklorom (tu su vrlo zanimljive poslovice, bajke, anegdote, zagonetke)!?
Poslovice bi mogle biti veoma korisne za proučavanje fizike zato što u zabavnom obliku prikazuju opažanja prirodnih fenomena. Uostalom, bez poznavanja zakona prirode, teško da ćemo razumjeti naučni aspekt poslovice: “Neće grom u koprivu”. Ili “Ne pada iver dalje od klade”!
Bajke također imaju veliki obrazovni potencijal, jer nose mudrost i ljepotu, veoma nužnu za ljude. Fizičke pojave igraju važnu ulogu u bajkama. U nekim bajkama fizički se fenomeni iskazuju istinito i tačno, a u drugima (češće) sa poetskim pretjeravanjem. Tako npr.možemo pročitati bajku “Zlatokosa” i razmatrati problem da li kosa Zlatokose može držati ljudsku težinu. Ili, da li staklena cipelica Pepeljuge može podnijeti njeno trčanje u ponoć!(odgovor možete naći na mojoj facebook stranici, na linku https://m.facebook.com/story.php?story_fbid=204793366933161&id=178399456239219).
https://www.facebook.com/178399456239219/videos/204793366933161/
U svom članku “Kako postati fizičar”, dr. Michio Kaku, teorijski fizičar, priznati javni govornik, futurista i popularizator nauke je rekao: “Fizičari su od rane dobi fascinirani svemirom i njegovim fantastičnim čudesima, više nego zaradom tone novca i vožnje bijesnim automobilom”.
Kako prepoznati tu klicu u djetetu, ako se i sami dosađujemo na vlastitom času?
Izgleda da ljudi pate od predrasude kako se mora biti Einstein da bi se postalo fizičar. Naravno, istina je daleko od toga. Premda fizičari moraju “imati smisla” za matematiku, važnije je da imaju znatiželju! Jedan od najvećih fizičara svih vremena, Michael Faraday, započeo je kao neobrazovani radnik u knjigoveznici! Einstein je također rekao da iza svake velike teorije postoji jednostavna fizička slika koju čak i laici mogu razumjeti. Zapravo, rekao je, ako teorija nema jednostavnu temeljnu sliku, tada je teorija vjerojatno bezvrijedna. Važna stvar je fizička slika; matematika nije ništa drugo nego knjigovodstvo (kaže Kaku).
Dakle, ako hoćemo da nam čas (fizike) bude mala istraživačka stanica, potrudimo se izići iz okvira: unesimo na čas crtani film, bajku, ili čak akcioni dugometražni film i potražimo zajedno nauku, pseudonauku, ili potpuno pogrešne naučne koncepte! Korištenje ovakvih materijala u nastavi fizike povećava emocionalnu osjetljivost djece, oblikuje osjećaj ljepote, razvija duhovnost, govor…
Ako ništa, naučit će, da je biti fizičar jedna divna profesija koja ga uči i kako uspješno plivati uzvodno!
Piše: Amna Dervišagić, profesorica u JU Opća gimnazija Bosanska Krupa i Mješovita srednja škola Safet Krupić
