U ova teška socijalna vremena kada ne možemo priuštiti za normalan život sebi svojoj obitelji normalnu egzistenciju, moramo da štedimo, moramo se snalaziti se kako znamo i umijemo, ali to nije škrtost, to je nagon za preživljavanje.
Ono o čemu ću pisati u ovome članku je riječ o „škrtosti“ na bolestan, po mome razmišljanju, način. Nedavno sam imala priliku gledati u dokumentarnoj emisiji „škrti ljudi“, i gledajući tu emisiju to pravazilazi granice normalnosti.
Škrtost nije velikodušnost, odvajate od sebe sve što bi mogli da dobijete, ali davanje sebe ili bilo koji drugi oblik davanja.
Postoji škrtost iz straha, ona stvara da bude drugačije, govorim o osuđivanju vlastitoga stanja.
Podsvjesni Vas strah veže da škrtost racionalno spoznavanje gdje da dajete, gdje da se otvorite.
Ima škrtosti iz straha, ne govorim o novcu, već i o drugim oblicima.
Kako prevazići spostveno „nesvjesno“ koje vlada sa nama, ali dati dio novaca, dati dio sebe,itd. “Jače je od nas“ jer je to „Davanje“, ali ako ne prepoznajete svoju škrtost negdje se blokirate.
Govoreći o škrtosti stvaramo dojam da pričamo o materijalnom škrtom, ali ovdje je riječ o svim oblicima. Stvaranje te škrtosti koju svakodnevno živimo stvara u nama „Grč“, onda idemo sve dublje i dublje, toliko da taj oblik poprima i fatalne završetke, kao što je bolest itd.
Svi su ljudi na neki način škrti, neki će ljudi reći da imaju „Zmiju u džepu“, a to je strah.
Napisala: Žana Alpeza
