Kukaš jer se po cijele dane fotkaš…
Kukaš jer pola dana ti prođe u biranju novih markiranih krpica…
Kukaš nokat ti pukao, pa si se nakostrješila na sve i svakoga…
Kukaš jer nisi još kupila novu torbicu ove sezone…
Kukaš jer ti je dosadio star godinu dana mobitel…
Kukaš jer ti je jedna trepavica ispala, pa se iskaljaš po cijeli dan…
Kukaš jer ti se teško popeti na kat u novu jacuzzi kadu…
Kukaš jer kad dođes kući otvoriš frizider, i ne znas što bi pojeo…
Kukaš jer unaprijed godinu dana si uplatio/la skijanje i zimovanje u prestižnom hotelu…
Kukaš jer ti ne želiš poslije 18h izići na sunce, tko će se kuhati…
Kukaš dijete te zove i kaze “mama koje ću iz ormara sutra tenisice obući”… jer si pretrpala ormare…
Kukaš ne znaš koji restoran je skuplji, jer ideš na večeru sa prijateljima, pa se natječete u žderanju…
Kukaš jer moraš izići u podrum donijeti gotova iscjepana drva za kamin…
Kukaš jer u garaži nema mjesta za novi automobil kćerki/sinu…
Kukaš jer ne znaš da li Europa ili Amerika… gdje ćemo je/ga poslati na studiranje…
Kukaš jer spremačica nije zategnula novu satensku posteljinu…
Kukaš jer te mama i tata bude u 11h da doručkuješ…
Kukaš jer je mali promjer LCD televizija…
Kukaš jer ti je prijateljica skinula celulit na liposukciji i zatezanju…
Kukaš jer ti je mali golf teren pa hoćeš novu šumu sasjeći za novi…
Kukaš jer se pripremaš za gala večer pa ne znaš koju haljinu odabrati…
Kukaš jer je bazen mali pa hoćeš novi…
Kukaš jer Mercedes Benz nije napravio novu marku automobila još…
Kukaš jer si smočio nove cipele od krokodilske kože…
Kukaš… kukaš…
Izopačeni Čovječe otkud ti pravo da određuješ tko će umrijeti od gladi, jer jedna kap ovoga majčinog mlijeka iz kostiju i rebara ove majke koja nema više tkiva, a kamoli da je nazovemo dojkom, dojkom koja će spasiti život ovome dječaku… I tisuće drugih majki, i tisuće drugih dječaka i djevojčica, kojima možeš da prebrojiš koliko rebara imaju, trbuh im se uvukao toliko od gladi, muke, jada, siromaštva, neuhranjenosti da ti ne treba rendgen.
Izopačeni Čovječe, gdje misliš da ideš sa tim bahatim nemoralnim licem, gdje si krenuo, ne igraj se Boga, ne iskušavaj Boga. Jedna tvoja odluka ili telefonski poziv je dovoljan da prehrani čitavu planetu, da nitko nije gladan, žedan, umoran, iscrpljen od vrućine, hladnoće. Samo jedan poziv podigni slušalicu, spasiti ćeš se.
Ne čekaj da se patnje ovih ljudi osjete i na tvojoj i koži tvoje djece, izopačeni čovječe, dokazao si svoju moć i želju za vladanjem, vrijeme je da prestaneš! Tko ti je dao za pravo da određuješ tko će „gladovati“, a tko će „žderati“
Ove tanke ručice nisu ništa ti skrivile, ove tanke ručice ne znaju što znači biti „zao“.
Ona nikada nije kukala…
Ona nikada nije bila nezahvalna…
Ona nikada nije proturječila…
Ona zna da će KAP MLIJEKA oživjeti jedno biće koje nije krivo, i ne zna šta se dešava u ovom izopačenom svijetu.
Piše: Žana Alpeza
