Koliko puta se zapitamo Bože zašto sve ovo dozvoljavaš, odakle ovolika patnja, bol, bespuće, muka na ovome svijetu.
Poznato djelo Fridricha Niche-a koje se zove „Tako je govorio Zaratustra“ govori o tome kako je lik u ovoj knjizi „Zaratustra“ otišao da traži Boga… Prvo što mu je palo na pamet gdje da traži Boga je bila crkva/e, došao je u crkvu i poslušao euharistiju, i vidio je da je nije mjesto gdje Boga da živi… Zašto…. vidio je ogovaranja, vidio je laži, vidio je mrtva bogosluženja… i rekao ovdje Boga nema!
Gdje da idem da tražim Boga?
Onda je otišao dalje tražiti Boga, drugo mjesto na kojem je tražio Boga je obrazovna institucija, i kada je došao i poslušao naučnjake, profesore itd. vidio je a svatko ima svoja nagađanja, mnogo nagađanja, mnogo pretpostavki. Išao je dalje tražiti Boga jer na ova dva mjesta nije našao Boga, onda je otišao u Vladu, jer tamo sjede ljudi koji odlučuju o državi, donose odluke kuda voditi državu, ali kada je čuo toliko licemjerstvo, vidio je da njih Bog uopće ne interesira.
Onda je otišao na još jedno mjesto da traži Boga, kaže idem na obično mjesto gdje ljudi dolaze, kao što je pijaca, i kada je došao i vidio kako prodavači mjere povrće, svi imaju lažna mjerenja, lažu, varaju ljude.
– Da li postoji istina, što je to istina, kako je naći?? Postoji pluralitet istina… istina nije jedna, već više njih… Ovo potiče Niche-a da razmišlja o tome… kako znamo to što znamo? Koji su korijeni znanja? Najvažanije pitanje za ljude jeste da li postoji istina… to je pitanje svih pitanja??
Epistemilogija je nauka o tome kako znamo to što znamo… on kaže na osnovu filologije..
„Ne postoji jedna istina postoje razna Tumačenja“