- Tehnološka revolucija predvođena vještačkom inteligencijom mijenja tržište rada, s različitim mišljenjima o njenom utjecaju na zaposlenost i zapošljivost.
- Očekuje se da će se nakon tranzicije na umjetnu inteligenciju stvoriti 69 miliona novih radnih mjesta.
- Očekuje se da će se u sljedećih pet godina zbog umjetne inteligencije izgubiti 83 miliona radnih mjesta.
- Buduće promjene zahtijevaće stalno prilagođavanje, dok automatizacija stvara nove profesije i produbljuje društvene nejednakosti.
Kada je razvoj parnog stroja doveo do Industrijske revolucije u 19. vijeku, dogodile su se mnoge socio-ekonomske promjene čiji se utjecaj i dan-danas proučava, naročito sa aspekta ekonomije. Wattova parna mašina, patentirana 1769. godine i razvoj nauke, u kombinaciji sa kolonijalnim osvajanjima, učinili su Veliku Britaniju u doba kraljice Viktorije praktično najmoćnijom državom na svijetu. Naučni razvoj i otkrića potakla su tehnološki i industrijski razvoj, koji je opet iznova potakao razvoj nauke u međusobnoj pozitivnoj sprezi.
Parne mašine su zamijenile ljude u mnogim poslovima, a manufakture su ustupile mjesto industrijskoj proizvodnji. Fizički radnici su i dalje bili potrebni, ali sa upotrebom mašina, ova klasa ljudi je postala još siromašnija i obespravljenija. Uzdiže se nova klasa ljudi – industrijalci i bankari, oni koji su se bolje snašli u pomaku vremena i poplavi novih ideja i procesa. Ovaj pomak u razvoju civilizacije istovremeno je bio i potreban korak za stvaranje kapitalističkih društvenih odnosa. Mašinama je trebalo upravljati i popravljati je što je dovelo i do stvaranja novih radnih mjesta u sektoru tercijarnih privrednih djelatnosti.
Mi živimo u još jednoj eri velikih promjena: čovječanstvo je, za one koji to još nisu primijetili, ušlo u tehnološku revoluciju i svi oni rođeni nakon 1980. predstavljaju pokoljenja „silikonskog naraštaja“, u koji spadaju „milenijumska generacija“, „generacija Z“, „generacija alfa” i svi oni koji će se roditi nakon njih. To su sve one generacije koje su od malih nogu bile okružene tehnikom, pogotovo kompjuterskom tehnikom. Naravno, to ne znači da su oni rođeni prije digitalno nekompetentni, čak naprotiv – pripadnici „baby-boom“ i „X“ generacija pokazale su zavidan stepen digitalne inteligencije u prilagođavanju nečemu što nije postojalo kada su se rodili.
Tehnologija koja otima fine poslove u kvartarnim privrednim djelatnostima
Ali, revolucija razvoja vještačke inteligencije (AI, artificial intelligence) i digitalnog univerzuma će, neupitno, izmijeniti sve pore ljudskog djelovanja i način na koji shvatamo rad. IT stručnjaci su postali dijelom rastuće „white collar“ („bijeli ovratnici”) klase, kao i svi oni koji koriste plodove nove revolucije za zaradu. U budućnosti ćemo imati poslove za koje danas ne znamo ni da postoje jer nova poslovna klima kreira nove socijalne i ekonomske mogućnosti – ko ih shvati i iskoristi na vrijeme. No, možda je ovo samo nemušto obećanje, jer ekspanziju novih poslova još ne vidimo?
U ovom procesu revolucije rada i ekspanzije vještačke inteligencije stradaju uslužne djelatnosti, ali i administrativni radnici, nastavnici i zdravstveni radnici, pa čak i IT stručnjaci i inženjeri odnosno klasa spomenutih white collars. Ovaj izraz je nastao jer su takvi radnici tradicionalno nosili bijele košulje na posao, za razliku od blue collar radnika (npr. majstora, građevinskih radnika, vozača) koji su često nosili plava radna odijela.
Obećanje digitalizacije i vještačke inteligencije je bilo da će ljudi biti zamijenjeni na repetitivnim i fizičkim poslovima, opasnim radnim mjestima te će se više moći baviti kreativnim stvarima, a umjetna inteligencija ljude zamjenjuje sve više upravo u kreativnim poslovima. Pri tome vještačka inteligencija prežvakava rad stvarnih umjetnika koji je bez nadoknade korišten za obučavanje modela, kao što je to slučaj sa čuvenim Ghibli ilustracijama nalik na stil Ghibli studija Hayao Miyazakija.
Mediji danas teže formama teksta koje AI može ispunjavati i AI postaje sve bolji u imitaciji ljudskog teksta. Ali već samo na primjeru toga da nam veliki jezički modeli (LLMs – Large Language models) poput ChatGPT naprave naše motivaciono pismo (ili posmrtni govor), vidimo da nešto nije uredu – modeli nerijetko, gotovo po pravili izmisle neke stvari. Pitanje je onda koliko ovakvi modeli umjetne inteligencije mogu donositi tačne informacije. I pitanje je koliko je publici stalo do tačnih informacija.
No, da li će nova tehnološka revolucija, intenzivnija i brža nego bilo šta drugo što se dogodilo u toku razvoja ljudske civilizacije, dovesti do gubitka posla za milione ljudi, stvoriti klasu bespomoćnih i nepotrebnih ljudi koji se nisu snašli u novim odnosima? Da li ova revolucija može kreirati novi tip socijalnog ustrojstva ili nove revolucije?
Umjetna inteligencija treba ljude… ali koliko ljudi?
Da bi dali projekcije koje su približne odgovorima na ova pitanja, Pew Research Center Washington D.C. je 2014. proveo anketu sa 1900 ekonomskih stručnjaka. 48% njih smatralo je da će doći do velike nezaposlenosti jer će roboti i kompjuteri zauzeti određena radna mjesta. Drugih 52% smatra da to toga ipak neće doći jer, premda će mašine zauzeti radna mjesta, i dalje će biti potrebni ljudi koji će upravljati i programirati te mašine.
Dobitnici i gubitnici
- 25% rutinskih zadataka već je robotizirano umjetnom inteligencijom (Goldman Sachs).
- Očekuje se da će se 23% trenutnih radnih mjesta promijeniti do 2027. (Statista).
- Očekuje se da će se nakon tranzicije na umjetnu inteligenciju stvoriti 69 miliona novih radnih mjesta (Statista).
- Očekuje se da će se u sljedećih pet godina zbog umjetne inteligencije izgubiti 83 miliona radnih mjesta (Statista).
- Umjetna inteligencija već može automatizirati 70% zadataka radne snage (McKinsey).
- Nezaposlenost u Evropi i SAD-u mogla bi porasti za 12 miliona radnih mjesta zbog umjetne inteligencije (McKinsey).
Da li se ovo vama čine kako dobre i optimistične prognoze? Da li ćete biti u 65 miliona novih radnih mjesta ili u 83 miliona izgubljenih. Kao što vidimo, procjene kažu da će više radnih mjesta biti izgubljeno nego kreirano. Ovo su podaci dati 25. marta 2025.
Ipak, posao jednog programera koji može upravljati desetinama i stotinama robota i kompjutera je samo jedno radno mjesto. Na drugoj strani tasa se nalaze radnici na traci, službenici i birokrate koji gube radna mjesta.
Dešava se još nešto – da umjetna inteligencija zamjenjuje i programere u domeni kodiranja. Nesavršeno i sa greškama, ali pomoću velikih jezičkih modela, danas mnogo više ljudi može kodirati. Koliko su kodovi tačni i upotrebljivi, to je još pitanje.
Kao primjer toga kako vještačka inteligencija može pomoći u različitim sferama, ali i napraviti problem možemo navesti primjer časopisa Los Angeles Times. Ova dnevna novina postoji od 1881. godine, ali je, kao i svi drugi časopisi koji su preživjeli do danas, prešla na digitalno izdanje. Ništa čudno, s obzirom da su i domaći mediji uspostavili svoje portale. Međutim, Los Angeles Times nije bez razloga četvrti najpopularniji časopis u SAD: čitanost može zahvaliti sposobnosti brze reakcije na informacije, a to, u ovom svijetu buke podataka, znači posjedovati dobar sistem upravljanja informacijama. Šta je to omogućilo LA Timesu da kotira ovako visoko? 2014. godine, LA Times je potukao sve rivale kada je trebalo izvještavati o zemljotresima, koristeći algoritam koji je pretvarao izvještaje Američkog geološkog zavoda (US Geological Survey) u vijesti i to u roku od samo nekoliko minuta.
No, bez ljudske kontrole i provjere, današnji oblici vještačke inteligencije ipak nisu svemoćni: u junu 2017. godine, ovaj algoritam je stvorio vijest o potresu magnitude 6.8 stepeni (IX stepeni po Mercallijevoj skali) u području Santa Barbare. Cijeli svijet je potresla ova vijest – osim stanovnika Santa Barbare. Naime, ovo je bila vijest o razornom potresu koji je pogodio ovo područje 29. juna 1925. godine, a izvještaj na stranici Američkog geološkog zavoda bio je sjećanje na ovaj zemljotres. Algoritam nije mogao razlikovati kontekste, nego je samo reagovao na ključne riječi te je tako, nehotice, objavljena lažna vijest. Uredništvo Los Angeles Timesase izvinilo publici i povuklo ovu vijest.
Postoje pritisci na medije da koriste umjetnu inteligenciju. Ona je možda dobra za obradu kratkih vijesti i brzu reakciju ali ne može napisati duboku analizu, esej ili mišljenje dobro. No, medijske kuće imaju i za to lijeka – uredničke politike sve više izbacuju kolumne i mišljenja, analize, označavajući ih kao nepotrebne, zamorne za čitatelje, „navikle na kratke sadržaje” i subjektivne te pod krinkom „objektivnog novinarstva,” smanjuju prostor za zaista kreativne, autorske tekstove.
Umjetna inteligencija i problemi s kontekstom
Dakle, današnji oblici vještačke inteligencije nisu još relevantni kao krajnja instanca donošenja odluka jer nisu u stanju razumjeti kontekst. Međutim, teza da će razvoj naprednih tehnologija stvoriti klasu bespotrebnih ljudskih bića ima svoju utemeljenost. Yuval Noah Harari, proslavljeni pisac, autor knjiga Sapiens: kratka istorija čovječanstva i Homo Deus: kratka istorija sutrašnjice u nekoliko svojih eseja objašnjava kako nije nemoguće da se razviju i takvi algoritimi koji će moći učiti, komunicirati sa nama, razumjeti emocije, želje, intuiciju i kontekst.
Prema Harariju, revolucija vještačke inteligencije („AI revolution“) neće biti samo jedan događaj nakon kojeg bi se tržište rada i sektor obrazovanja smirili, nego će se raditi o kaskadi promjena, koje će se događati brzo i intenzivno. To znači da će se u potpunosti izgubiti pojam o onome što nazivamo „posao/profesija za cijeli život“. Jednostavno, ti koncepti će postati prepotopski, fosili nekog starog vremena, a djeca koja se danas rađaju biće u haosu novih ideja. „Stvari koje budu učili u školi“, govori Harari, „biće irelevantne kada im bude 40-50 godina. Ako žele očuvati posao i razumjeti svijet morat će stalno iznova da se prilagođavaju i to sve brže i brže“. Harari ne navodi koja će to znanja biti irelevantna za nekih 50 godina.
Hararijeve riječi ne znače da nešto što učimo u školi neće biti potrebno. Svakako u umu koji odbija humanizam, učenje o filozofiji, moralu možda nije potrebno, ali će biti potrebno u budućnosti inače ćemo ući u veliku krizu. I svakako da Hararija treba uzimati cum grano salis.
Upravo su humanističke nauke i humanistički studiji devastirani pritiskom takozvanog tržišta rada koje ove oblasti i zanimanja vidi kao neproduktivne i neprofitabilne. U suštini, humanističke nauke su korektiv društva, one koje postavljaju etičke norme i regulaciju, a to tehnokratiji smeta i nastoji ih ugušiti. Zato danas imamo poplavu zanimanja poput menadžeri, digitalni kreatori, kreatori igrica, kreatori promptova, motivacioni govornici, razni koučevi, i „kreatori sadržaja“. Biti etičar, nastavnik, filozof, umjetnik, pisac nije unosno.
Indeks intenziteta rutinskog zadatka
Američki ured za statistiku objavljuje procjene prema kojim će do 2026. godine, zbog automatizacije, posao izgubiti desetine hiljada radnika, ali i procjenu da će se otvoriti nova radna mjesta u oblasti programiranja. Slične su i procjene istraživanja Instituta McKinsey Global: zbog razvoja vještačke inteligencije i robota bez posla bi moglo ostati800 miliona ljudi do 2030. godine.
Ovo istraživanje je pokrilo 43 zemlje i oko 800 profesija. Svaka treća osoba u razvijenim zemljama će biti pogođena ovom promjenom. Stalno se obećava da će nova tehnološka situacija kreirati i nove poslove i ovi ljudi će se moći prekvalificirati za nove profesije. No niko ne daje zapravo viziju tih novih poslova. Koji su, koliko će ih biti? Na kraju će ljudi biti zaposleni ili kao veliki CEO i imati svoje neke kreativne obrte ili će raditi na njivi i baušteli i zanatlije. Jer umjetna inteligencija ne može raditi kao električar, vodoinstalater, na građevini, ili kao podopolagač i keramičar ili plesti. No, čak je i to dovedeno u pitanje kada pogledate ovog robota koji postavlja pločice.
Možda ćemo svi morati postati konsultanti i preduzetnici za neku aktivnost. Tim prije što sve više korporacija ne zapošljava po ugovoru o radu, nego uzima outsource konsultante na honorare, kako bi izbjegli velika plaćanja doprinosa državi. Ali da li će biti toliko potrebe da se toliko radno sposobnih ljudi zaposli?
Ovdje imamo floskulu kako neće AI zamijeniti ljude, nego će ljudi koji poznaju rad sa AI alatima zamijeniti ljude koji to ne znaju. Divno! Svi trebaju učiti koristiti AI alate i problem je riješen! Samo što nije. AI bi trebao povećati produktivnost, što bi značilo da sa manje napora možemo postići da se uradi neki posao. Prosto, to znači da će jedna čovjek koji upravlja s AI zamijeti desetine i možda stotine drugih ljudi. Uključujući i one koji znaju raditi s AI. Biće prevelika kompeticija za premalo radnih mjesta.
Prema izvještaju Davida Autora i Davida Dorna, ekonomskih analitičara sa Massachusetts Institute of Technology (MIT), kompjuterizacija je već danas dovela do toga da nestaju srednje plaćena radna mjesta, odnosno ta se mjesta najviše zamjenjuju digitalnim uređajima. U isto vrijeme, raste broj ljudi zaposlenih u spektru nisko i visoko plaćenih profesija. Kako bi ovo kvantificirali, razvili su jedan novi parametar, „indeks intenziteta rutinskog zadatka“- RTI, prema engleskom „routine task intensity“. Što je RTI neke profesije veći, to je manje manuelnog rada i potrebe za apstraktim mišljenjem potrebno kako bi se obavio zadatak. Ovo znači i da će se povećati jaz između bogatih i siromašnih, odnosno da ova tehnološka revolucija neće donijeti jednakost.
Singapurska banka je nedavno objavila kako će otpustiti 4000 radnika i zamijeniti ih vještačkom inteligencijom. I ovo će se nastaviti događati. Pri tome niko ne daje plan kako to umjetna inteligencija prozvodi plate otpuštenim ljudima. Jasno je da donosi profit onima na vrhu piramide – oni samo trebaju platiti mjesečnu pretplatu na potrebni model vještačke inteligencije, ali vještačka inteligencija ne treba jesti, spavati, poigrati se sa djetetom, ići na bolovanje ili odmor. Da li će otpušteni ljudi dobiti univerzalni bazični prihod (UBI)? Kako će eventualno biti prekvalificirani i hoće li biti mjesta i potreba za tolikim prekvalifikacijama ako jedna osoba može nadzirati rad čitavog sistema umjetne inteligencije i donositi potrebne odluke? I da li je „kreator prompta“ zaista i zanimanje?
Umjetna inteligencija u medicini i vojsci
Ipak, ponekad dobitnici i gubitnici nisu oni na koje bismo prvo pomislili. U klinikama, automatizacija i vještačka inteligencija veća su prijetnja doktorima nego sestrama. U nekim specijalizacijama se dešava da su ljekari fokusirani na procesuiranje i analizu podataka, kako bi zaključili dijagnozu, dok medicinske sestre moraju raditi više „po instinktu“ i kontekstualno te imati razvijenu emotivnu inteligenciju kao i instinkt, sposobnost predviđanja osjećaja i reakcija osobe, što je za vještačku inteligenciju još uvijek misija nemoguće.
No Bill Gates već najavljuje kako će AI zamijeniti zdravstvene radnike i nastavnike te da će svi imati besplatnu zdravstvenu njegu i obrazovanje. „Ljudi neće biti potrebni za većinu stvari“, rekao je Gates.
Da li će zdravstvo i obrazovanje biti pristupačni svima? Moći ćete koristiti alate umjetne inteligencije samo ako imate pristup njima i ako plaćate pretplate, koje neće biti jeftine i već sada nisu. Za svaku radnju za koju vam treba iole ozbiljnije da se uradi, da se ne sfušeri, morate mjesečno platiti pretplatu na određeni AI alat. Kao u seriji Black Mirror – epizoda Common people (7. sezona, prva epizoda) u kojem takva pretplata određuje ne samo kvalitet usluge nego i to da li neko ima pravo na život ili ne.
Medicinska sestra treba znati i dati injekciju i smiriti pacijenta, pogotovo ako se radi o djeci. Možda ćemo u budućnosti imati digitalnog porodičnog ljekara koji će procesuirati simptome i donositi dijagnoze sa većim stepenom sigurnosti i tačnosti, koji će moći tretirati više ljudi, ali će medicinske sestre biti te koje će imati neposredni kontakt sa pacijentima.
Naravno, sve ovo su još uvijek spekulacije: danas se ne možemo osloniti na Google dijagnoze niti svako može biti ljekar, ali je ovo tek primjer jednog od mogućih kretanja razvoja automatizacije u kojem bi poslove mogli izgubiti oni sa višom stručnom spremom, a ne oni sa srednjom. Međutim, s jedne strane postoji bojazan da će se zdravstvo osloniti na chatbotove u davanju brzih dijagnoza. S druge strane, postoji glorifikacija chatbotova.
Smiješno je i cinično to što su se godinama ismijavali ljudi koji medicinske savjete i nuspojave vakcina traže na Google – kod dr Google – a sada se zdravstvene institucije, privatne klinike, pa čak i Svjetska zdravstvena organizacija utrkuju oko pravljenja zdravstvenih chatbotova. Kao u filmu Elysium u kojem glavnom junaku, koji je ozračen, vještačka inteligencija da dijagnozu i baci kutiju pilula na krevet.
Vještačka inteligencija bi mogla promijeniti još jednu sferu ljudskog života: oko 1.25 miliona ljudi širom svijeta strada u saobraćajnim nesrećema, a 90% tih nesreća je prouzrokovano ljudskim faktorom – lošom procjenom situacije, pijanstvom i sl. Stručnjaci smatraju kako bi vožnja vođena umjetnom inteligencijom bila mnogo sigurnija. I to je jedan od primjera gdje bi ljudi mogli biti zamijenjeni robotima i vještačkom inteligencijom, naravno, ukoliko ideja u potpunosti zaživi, pošto postoje i ljudi koji jednostavno uživaju u upravljanju vozilom, ali i ljudi koji ne bi pristali da se voze autobusom bez vozača.
Međutim, vojska je mjesto u kojem nove tehnologije obično prve zažive. Vojnici su stavka koja donosi mnogo ekonomskog i političkog tereta jednoj zemlji: možda će vojske budućnosti, kada već kao čovječanstvo ne možemo napustiti koncept vojske i ratovanja, biti sačinjene od male kohorte ljudskih stručnjaka, a ostalo će činiti dronovi, roboti i algoritmi.
Niko ne govori ni o pouzdanosti umjetne inteligencije, sklonosti ove tehnologije da vara, iznosi neistine, ulizuje se ili je sklona greškama. Ko će te greške u algoritmu i nepravednost prema stvarnim ljudima otkrivati? Ili da mora dobijati svježe “meso” ljudske djelatnosti da bi opstala, inače degradira, bukvalno hrani se ljudskim originalnim radom kao što je metaforički prikazuje film Matrix? Tu je i nezasitna potreba za energijom te vodom za hlađenje servera. Koja je toliko velika da CEO Open AI Sam Altman govori kako je preskupo to kada se mi zahvalimo chatbotu, jer se mora potrošiti više energije na procesiranje i hlađenje mašinerije. Open AI kompanija gubi milione zato što mi želimo biti ljubazni – i možda trenirati model da bude ljubazan.
Povećavanje jaza između bogatih i siromašnih
U suštini, automatizacija i razvoj novih algoritama će okončati neke profesije, bar za ljude, ali postoji nada da će se kreirati nove profesije koje će održavati i unapređivati tehnologiju te upravljati programima i novim strojevima. Ili nam se to barem obećava.
Primjerice, govori se o poslu „prompt creator” kao novom, već postojećem poslu u eri umjetne inteligencije. No, šta je s onima koji ne žele biti prompt creatori?
Također, to će ljudsku vrstu staviti pred mnogo iskušenja i pritisaka: naša djeca će se morati brzo prilagođavati promjenama i učiti novim vještinama do kraja radnog vijeka. Ovi izazovi su veći nego izazovi nakon patentiranja parne mašine, a dovešće do većeg produbljivanja jaza između bogatih i siromašnih, između onih koji su imali sreće da se rode u visokorazvijenim zemljama i onih koji nisu bili te sreće, između neoliberalnih težnji kasnog kapitalizma i želje za socijalnim reformama i većom socijalnom jednakošću, inkluzijom i jednakim šansama za sve – što trenutno nije slučaj.
Još jedna nejednakost postaje očigledna, a to je pristupačnost ovih tehnologija na Globalnom Sjeveru i na Globalnom Jugu. Ovo znači da će samo bogati iz bogatih regiona imati pravo na obrazovanje, zdravstvo, posao. A preko 8 milijardi ljudi na planeti ima potrebu da jede, plaća račune, ima pristup čistoj vodi, grijanju, boravku u klimatizovanim prostorijama, posebno u toku toplinskih talasa. Jedini način pravedne inkorporacije ovih visokih tehnologija u društvo je ukidanje novca ili bilo kakvog drugog sredstva plaćanja, kao u Zvjezdanim stazama i uspostava drugačijeg društvenog poretka od kapitalizma.
Niko od svih onih koji obećavaju nove profesije još nije u stanju predvidjeti koje će to profesiji biti. I niko ne govori o programima reedukacije i socijalne pomoći onima koji izgube posao zbog promjene načina rada. Hoće li korporacije koje su zamijenile radnike s umjetnom inteligencijom plaćati doprinose i poreze državi iz kojih bi se finansirali otpušteni ljudi? To zvuči nerealno.
Ne misli se o ljudima koji imaju desetak ili manje godina pred penziju i koji su bili ponosni na svoje poslove i odjednom im se svijet okrenuo naopačke. Svijet nije spreman za ovu promjenu i nemamo sistem i plan kako tome pristupiti.
Također niko ne misli ni na to da su ljudi nekada bili ponosni na svoje poslove, na osjećaj pripadnosti zajednici i doprinosu koji joj daju. Možda ljudi ne žele da se toliko odmaraju i ne rade ništa dok umjetna inteligencija obavlja njihove poslove? Možda se neko neće osjećati dobro bez posla? Kakav će to imati utjecaj na mentalno zdravlje? I hoćemo li svi morati postati ublehaši, izmišljati poslove, biti koučevi, influenseri i motivacioni govornici? I zaboga, koga onda motivirati ako ljudi ne rade? Korporativni motivacioni govornici ubiru honorare na poticanju, motiviranju uposlenika. Šta ako uposlenika više ne bude? Motiviraće algoritme?
Sve u svemu, tehnološka revolucija neće donijeti samo nove mogućnosti, već i velike izazove za društvo, ekonomiju i obrazovanje. Prilagodba, stalno učenje i njegovanje humanističkih vrijednosti biće ključni za uspjeh u budućnosti. U kapitalističkoj konstelaciji društvenih odnosa, i transformaciji u okviru tih odnosa, čovjek zaista nema šanse. Motivacioni govornici nam poručuju kako umjetna inteligencija može da nam koristi da uvećamo svoje potencijale i poboljšamo planiranje, ali čemu to kada nećemo imati s čime da platimo račune i hranu? Kapitalizam nije društveni poredak koji može podnijeti ovu transformaciju.