Danas se širom svijeta obilježava Prvi maj- praznik rada. Prvi maj je proglašen međunarodnim praznikom rada sa namjerom obilježavanja sjećanja na demonstracije radničkog pokreta 1886. godine, održane u Chicagu. O položaju radnika u Bosni i Hercegovini, o tome koliko se cijene radnici u našoj državi razgovarali smo sa Selvedinom Šatorovićem, predsjednikom Saveza samostalnih sindikata BiH.
U kakvom su položaju radnici u Bosni i Hercegovini?
Iako se nominalno bilježe vrlo bitni pomaci, kao što su povećanje minimalne plate i neke mjere podrške poslodavcima, stvarni životni uslovi radnika/ca još trebaju biti poboljšani. Zato se i ovaj Praznik rada dočekuje sa osjećajem optimizma i nade, ali i frustracije zašto ništa nije rađeno u proteklih 20 godina. Mnogi i dalje rade za plate koje ne mogu pokriti ni osnovne životne troškove, suočavaju se sa nesigurnim ugovorima, prekomjernim radom koji nije adekvatno plaćen, bez odgovarajuće opreme za sigurnost na radnom mjestu, mobingom i sl. Jedini logičan odgovor koji se nemeće je da radnici/e nemaju razloga za slavlje. Međutim, Prvi maj jeste snažan simbol radničke borbe, solidarnosti i upornosti. Za radnike i radnice predstavlja priliku da, zajedno sa svojim porodicama, prijateljima obilježe svoj dan, da budu ponosni na trud i rad koji su uložili od prošlog 1. maja do danas, da se sjete svih onih koji su se izborili za radna prava
koja danas uživamo,… Istovremeno, Prvi maj nam je svima podsjetnik da borba za radnička prava, dostojanstven život i sigurna radna mjesta i dalje traje.
Da li se dovoljno cijene radnici u našoj državi?
Nastavlja se i naša borba da se radnici/e u našoj zemlji prestanu tretirati kao robovi ili građani drugog reda. Bez radnika nema ni profita, a izgleda da toga mnogi poslodavci, nažalost, još uvijek nisu svjesni. Ne tražimo nikakav luksuz, tražimo samo da se poštuju naša prava, da smo adekvatno plaćeni za posao koji obavljamo, da nas se ne ponižava niti da se nad nama neko iživljava. Najbolji prikaz posljedica baš takvog odnosa prema našim radnicima vidimo u brojci onih koji odlaze iz BIH u potrazi za dostojanstvenim životom. Kako je moguće da naši radnici čim pređu državnu granicu postaju najpoželjniji, vrlo sposobni i odgovorni, a da se ovdje tretiraju kao lijeni i oni koji bi samo što veću platu, a da ništa ne rade.
Koja je Vaša poruka i radnicima ali i poslodavcima
Što se tiče poruke radnicima, pozivam ih, prije svega, na radnički doručak uz koji ćemo ove godine obilježiti Prvi maj na Vilsonovom šetalistu u Sarajevu. Podsjećam ih da 1. maj nije samodan odmora, vec i dan kada slavimo našu snagu, zajedništvo i spremnost da se borimo za pravedniji sistem. Prava koja imamo nisu poklon, već rezultat teške borbe generacija radnika prije nas. Naša obaveza je da tu borbu časno nastavimo. Samo zajedno možemo ostvariti istinske promjene. Kada je riječ o poslodavcima, moja poruka je da ovaj dan prepoznaju kao priliku za iskrenu refleksiju o ulozi i vrijednosti radnika i radnica. Oni/e nisu trošak-oni/e su temelj svake uspješne firme. Poštovanje radničkih prava, osiguranje dostojanstvenih uslova rada i pravedne plate ne trebaju biti shvaćeni kao teret, vec kao ulaganje u stabilnost, lojalnost i razvoj.