Pčelar Dominko Mlakić iz Novog Travnika svoju prvu košnicu kupio je 2008. godine kada je otišao u penziju. Od tada Dominko se aktivno bavi pčelarstvom. Pčele su došle niotkud, preko noći, priča nam Mlakić, nakon što je veoma mlad penzionisan.
“Sjedio sam sa jednim prijateljem koji je bio pčelar i uz kavu je bila priča o pčelama. Bilo mi je interesantno, saznao sam mnoge stvari i to mi je bila interesantna tema. I onako usput sam pitao da li bih ja mogao imati jednu, da imam malo meda. I prijatelj je odgovorio zašto da ne. Tako sam kupio svoju prvu košnicu i od usputnog pčelarenja to je vrlo brzo prešlo u veliku ljubav koju i dan danas imam”, priča nam Dominko.
Predao se pčelarstvu maksimalno, kako kaže, sto posto i zato je uspješan u tome. Od 2008. godine uči o pčelama i trudi se da uvijek o svemu bude informisan kako bi išao u pravom smjeru. Pčele su ga fascinirale i to od samog početka.
“Mogu vam kazati da sam u prvoj polovici svog pčelarskog staža puno više meda imao nego sada, u drugoj polovici. To je na neki način paradoks, da kao iskusni pčelar imam manje meda nego kao neiskusan ili mlad pčelar. Ja sam rastao prebrzo, puno više nego što su knjige govorile i nego što iskustvo govori da bi trebalo. To objašnjavam time što sam baš zavolio pčelarstvo i zanemario sam sve svoje druge hobije. Puno sam radio, stvarao sebi preduvjete, radionice sam sebi pripremio, sam sam izrađivao materijal. Nisam imao novca da kupujem ali sam bio kapacitet i sam sebi sam pravio”, ističe Dominko.
Dominko je takođe i koristik projekta EU4AGRI koji predstavlja podršku Evropske Unije za konkurentnost poljoprivrede i ruralni razvoj u Bosni i Hercegovini. Ovaj projekat je došao u pravo vrijeme iako Dominko već dugo ima ideju, kako on kaže, uozbiljiti posao i zvanje kojim se on bavi.
“Već davno sam razmišljao i pripremao nekakve projekte o samoodrživom pčelarenju, odnosno samoodrživom pčelinjaku. Već dugo vremena ja svoj ranč pripremam da taj prostor bude samo pčelarski i kroz njega stvaramo pretpostavku da svi naši susjedi, građani, odnosno svi oni koji saznaju za njega mogu iskusiti to zanimanje. Pčelarstvo kao zanimanje bi trebalo više da bude dobrobit zdravlju kompletne zajednice, a ako imamo zdravo društvo koje će koristiti zdrav proizvod onda bi trebalo i nešto ostalo da bude zdravo”, naglašava Dominko.
Ima ideju da na njegovom imanju u Novom Travniku ljudi mogu učiti o pčelarstvu, o njegovoj istoriji. Cilj je da privuče sve generacije, od najmlađih pa do iskusnijih generacija.
“Od najmanjih koje su se tek oslobodile straha od pčele koja bode i čiji kontakt može biti bolan, pa do svih drugih starijih generacija. Dobna granica ne postoji, svi će se moći upoznati sa dobrobitima pčelarstva, sa lošim stvarima, sa kapacitetima, materijalima i svačim što ide uz to. Naš je plan da prikažemo povijest i planirani su pčelinjaci koje su naši djedovi i bake imali sa nekom tradicionalnom opremom i načinom pčelarenja koji je postojalo. Ima tu i srednjovjekovnih, povijesnih kraljevskih košnica koje su u pripremi pa do našeg savremenog, modernog pčelarenja. Uz sve to nudićemo ljudima koji žele imati svoju košnicu da imaju tu kod nas. Nudićemo im taj neki prostor gdje će oni imati košnicu i usput za te buduće početnike koji će odmah imati pri ruci osobu koja će im moći pokazati nešto”, objašnjava Mlakić.
Široka je lepeza planova vezanih za pčelarstvo u Novom Travniku, a koliko će populacija prepoznati značaj ovog projekta, pokazaće vrijeme. Ovo je veoma značajan korak jer je danas veoma teško baviti se pčelarstvom, i sam priznaje Dominko. Zbog toga je i naglasio na početku razgovora da je mnogo više meda i uspjeha imao kao početnik prije 17 godina.
“Nisam imao problema, nisam imao prepreka sve do trenutka kada se kod nas u poljoprivredi pojavilo nešto drugo koje je nanijelo veliku štetu i koje je napravilo problem nama pčelarima. Ja kada sam planirao i samostalno da krenem u ovaj projekat desila se katastrofa, pomor pčela, i ja sam ostao bez skoro svih pčela koje sam imao. Skoro deset godina rada je preko noći palo u vodu i u tom trenutku se pojavilo pitanje ko je kriv. Je li ja, kao loš pčelar ili neko drugi ko je moje pčele uništio na neki način. Glavni problem su kod nas pčelara bolesti. Kada se pojave bolesti odnosno otrovi, a nemate odgovore na to onda ste nemoćni. I to da li imate jednu ili pet tisuća košnica je apsolutno nebitno ako nemate lijek protiv nečega što se događa i što dolazi kod vas u košnicu. A mi pčelari nemamo lijeka protiv toga”, objašnjava Dominko Mlakić.
Upravo zbog ovog razloga danas je mnogo teže biti pčelar nego prije, kada nije bilo bolesti. Današnji pčelari moraju biti svjesni da u svakom trenutku im se može desiti da preko noći ostanu bez onoga što su godinama stvarali. Ali ono što Dominko naglašava je da je osnovni cilj njegovog budućeg pčelarskog ranča da posjetioci vide koje su dobrobiti pčelarstva ali i da svi shvate koliko je truda potrebno da bi se dobio kvalitetan med. Upravo ova edukacija nas očekuje uskoro na Dominkovom ranču u mjestu Rastovci kod Novog Travnika.
Maja Popović