Život i san kojeg nije sanjao, odveli su dječaka iz Svojata, pokraj Živinica, pod reflektore NBA lige, ali milionski ugovori koji su uslijedili i vrsna igra jednog od najboljih košarkaša današnjice, u sjeni su njegovog plemenitog srca i dobrih djela koja iza njega ostaju diljem svijeta.
Možete voljeti košarku ili o njoj ne znati apsolutno ništa, no rijetki su oni koji za ovog diva mekog srca nisu čuli. Nebrojeno mnogo je njegovih inicijativa poznatih bh. javnosti, no još je više onih koja u srcu čuva sa sjećanjem na svoju nenu.
„Ne volim pričati o tome, većinu tih stvari čuvam za sebe, jer želim da moja djela govore o meni. Vrlo je jednostavno, ja sam dijete sa sela, odrastao sam živeći skromnim životom, a onda sam dobio priliku da se bavim sportom i život mi se iz temelja promijenio. I dalje je taj život kakvim sam živio meni blizak i ja znam koliko ljudi nemaju i koliko im malo treba da budu sretni. Teške su emocije kada znate da se u vašoj domovini godinama čeka na običan pregled koji spašava živote i mijenja sudbine, kad psi u prihvatilištu nemaju sljedeći obrok, kad neko nema krov nad glavom, kad nekom treba brašno… Nemoguće je objasniti šta me potakne u momentu da djelujem, ponese me osjećaj i ako mogu nešto promijeniti, zašto ne bih pomogao? To ili imate u sebi ili nemate“, kaže Nurkić.
Kao neko ko često emotivno govori o stvarima i ljudima do kojih mu je stalo, kaže da je uvijek poštovao starije. No, čini se da jednu osobu posebno nosi u srcu. Nena, koju je izgubio tokom pandemije virusa COVID-19, ostavila je najveći uticaj na njega: „Nena me uvijek učila kako prvo treba biti skroman porodični čovjek, bez obzira ko si i odakle si. I, time se ja danas vodim. Na taj način dio nje živi kroz moja djela, a ona je govorila da čovjek prije svega treba biti dobar, pa onda sve ostalo. Kad mnogo putujete svijetom vidite mnoge životne situacije, različite ljudske sudbine, sve to generalno utiče na vas. Zbog toga sam danas čovjek koji ne želi da iza njega ostaju riječi i famozne priče“.
Darivanja ovog uspješnog i bogatog košarkaškog velikana vremenom su postala strukturirana. Danas on djeluje kroz Fondaciju Jusuf Nurkić, kako bi njegovo filantropsko djelovanje postalo sistemsko, a veza sa domovinom neraskidiva. Čim mu to karijera dozvoli vratiće se i nastaviti život u BiH, kaže uz osmijeh.
„Tu nema dileme. Ja sam srcem i dušom Bosanac i Hercegovac kojeg ne zadovoljava činjenica da je nešto izgradio, nego činjenica da je potaknuo ljude na neku promjenu. Igrališta koja sam napravio, nisam napravio zbog toga što sam ja košarkaš, nego zbog toga da bi djeca ostavila na tren telefone i izašla igrati basketa, jer svako igra basket… To su neke stvari koje ja nisam imao priliku raditi kao dijete, jer nisam imao gdje da igram, pogotovo ne neke kvalitetnije terene. To je sva poenta. To je smisao svega. Dati nekome priliku“, kaže za kraj Nurkić, unuk kojim bi se nena danas nedvojbeno ponosila.
Ljudi filantropskog srca dio su naših zajednica, a njihova dobra djela dio mnogih života koje su oplemenili. Često pod velom skromnosti, nesebično daruju svoje vrijeme, znanja i novac zajednici koju vole. Potvrda su tome da filantropija živi u našim gradovima, a vrijednosti koje žive oda društvu kakvo bi i naše moglo biti. Upravo zbog toga, od velike je važnosti u vremenu općeg nepovjerenja i beznađa istaknuti ovakve pojedince i zahvaliti im se što uprkos svemu i iznad svega vole ljude i vjeruju u bolje sutra. Serijal priča o Ljudima filantropskog srca, Fondacija tuzlanske zajednice donosi s ciljem podizanja svijesti o važnosti promocije kulture darivanja i jačanja povjerenja građana u rad civilnog sektora. Aktivnost se realizuje uz podršku Vlade Sjedinjenih Američkih Država, kroz USAID, u okviru programa Snaga lokalnog.