Otišla je Vedrana Rudan. Sa njom ne odlazi samo jedno od najneustrašivijih pera našeg regiona, već i glas koji je decenijama uzdrmavao temelje lažnog morala, nacionalizma, patrijarhata i društvene nepravde.
Za jedne kontroverzna, za druge neophodna, Vedrana je bila rijetka pojava u javnom prostoru — žena koja se nije izvinjavala zbog svoje istine. Njena riječ nije tražila obzir ni udobnost; bila je tu da ubode, da probudi i da natjera na razmišljanje. U svijetu punom kalkulacija i prećutnih kompromisa, pisala je bez cenzure i bez straha od posljedica, dajući prostor onima čiji se glasovi rijetko čuju.
Mreža mira pamtiće je po njenoj neumoljivoj borbi protiv svakog oblika ugnjetavanja, licemjerja i nasilja. Dok su se mnogi skrivali iza diplomatije i praznih fraza, ona je secirala stvarnost bez rukavica, pokazujući da je pravo na slobodu govora neodvojivo od borbe za ljudsko dostojanstvo. Njen rad bio je podsjetnik da mir ne znači tišinu i pokornost, već neprestanu borbu protiv nepravde.
Njen odlazak ostavlja duboku prazninu u regionu koji je često pokušavao da je uutka, ali je na kraju morao da je sluša. Hvala joj na svakoj izgovorenoj i napisanoj riječi koja nas je učila hrabrosti.
Posljednji pozdrav ženi koja je do samog kraja ostala vjerna samo sebi i svojoj istini.