Mobbing je kolektivni psihološki teror, uznemiravanje bilo kojeg zaposlenika (podređenih ili nadređenih), sa ciljem da ga prisili da napusti posao. Sredstva postizanja ovog cilja su širenja glasina, zastrašivanje, socijalna izolacija i, posebno – poniženje. Kao rezultat ovog neprestanog i iznimno neprijateljskog stava, mentalno i fizičko stanje osobe koja je žrtva takvog “progona” može se uveliko pogoršati.
Zašto se to događa? Koliko je ovaj fenomen rasprostranjen? Šta se može učiniti u vezi s tim?
Riječ „mobbing” znači ponašanje kolega, direktora ili podređenih koji više sedmica, mjeseci pa čak i godina, provode ciljane napade prema žrtvi koji ruše njegovo/njezino samopoštovanje, ugled i stručnu osposobljenost. Osoba koja je izravno ili neizravno izložena emocionalnom zlostavljanju, stalno se osjeća poniženo, često zbog psihičke traume daje otkaz. Psiholog i medicinski istraživač, dr Heinz Leymann je ovaj model ponašanja na poslu nazvao mobbingom i opisao ga kao “psihološki teror” što uključuje “sustavno ponovljeno neprijateljsko ponašanje i neetički stav jedne ili više ljudi, usmjerenih protiv druge osobe”. Leymann je definisao nekoliko desetina varijacija ponašanja tipičnih za mobbing kao što su: prikrivanje potrebnih informacija, socijalna izolacija, klevetanje, neprestana kritika, širenje nepotrebnih glasina, ismijavanje i sl. Budući da organizacija zanemaruje takvo ponašanje svojih zaposlenika, a nekada čak i izaziva te radnje, može se reći da je žrtva čedto bespomoćna bilo šta učiniti. Zdravstveno i mentalno stanje osobe koja je izložena takvim napadima, mnogo pati, te dobija osjećaj društvene inferiornosti.
Zašto se javlja mobbing?
U radnim kolektivima, među zaposlenicima često postoji oprezan stav prema nekome ko je istaknut i koji “nije kao svi drugi”. Mislim na “sindrom bijele vrane”. U “našem jatu” od bijele vrane ne znamo šta možemo očekivati. Ako još pritom kolektiv stagnira, ako dominira plutanje po svojevrsnoj „psihološkoj močvari” – izgled za mobbing je vrlo vjerovatan čim se u ovoj ekipi pojavi neko s prilično izvanrednim i kreativnim ponašanjem, izgledom, i sl.
Ako je zaposlenik postao neugodan i šefu koji zbog nekih osobnih razloga osjeća prijetnju, “krivac za sve” postaje onaj ko je pametniji! Tada on/ona, umjesto da gradi pozitivne strategije upravljanja, “iscijedi” zaposlenika, koji je zapravo veoma vrijedan za cijelu strukturu kao cjelinu. Dakle, ako postoji barem sumnja da rukovodstvo rješava neke od svojih ličnih problema, daleko od razvoja strukture i dobiti, u ovom timu vjerovatnost mobinga je gotovo 100%.
Drugi razlog koji pokreće mobbing je unutarnja napetost cijelog tima. To se događa zbog različitih razloga, npr. zbog nedostatka organizacijske strukture preduzeća, nejasnih ciljeva i strategija, kada ta napetost biva akumulirana i zahtijeva izlaz i pražnjenje.
I još jedan razlog za mobbing je – besposlenost. U najširem smislu te riječi i to onda kada zlostavljači nisu orijentisani u svom radu na neki pozitivan krajnji rezultat.
Posljedice mobinga
Iako se mobbing može činiti prilično bezopasnim u odnosu na neke manifestacije fizičkog nasilja, učinak koji proizvodi na žrtve, pogotovo ako traje dovoljno dugo, ima takvu razornu moć, da su neki ljudi patili od cijelog niza zdravstvenih problema: od povremenih problema sa spavanjem, razdražljivosti, depresije, poteškoća s koncentracijom pa i do srčanog udara.
Mnogi koji su postali predmetom mobbinga su toliko ozbiljno potkopani da više ne mogu obavljati svoje službene dužnosti. Na kraju, oni odlaze sami ili zbog bolesti. Čudno, žrtve su predstavljene kao ljudi koji su sve to sami donijeli na sebe.
Šta se može učiniti?
Oni koji su podvrgnuti mobbingu ili postali meta zlostavljanja imaju brojne prilike za borbu protiv njega. Ono što je najvažnije, moraju shvatiti da ono o čemu moraju brinuti sada ima ime, taj fenomen postao je poznat i proučava se sve više i više. Moraju shvatiti da su one postale žrtve! Drugo, moraju razmišljati o svojim mogućnostima za rješavanje problema u kratkom ili dugom vremenskom razdoblju.
