Jelena Medić, mlada afirmisana fotografkinja iz Banja Luke, u proteklim nedjeljama uspjela je svojim novim projektom „Budni“ da privuče pažnju bh javnosti. Projekat je specifičan iz više razloga, privukao je pažnju kao jedinstvena fotografska izložba na bilbordima, te je stavio akcenat na umjetnice-ke naše zemlje, oživio je posebnu ljepotu umjetnosti kroz crno bijele fotografije i ono najzanimljivije, izložba je osvanula na bilbordima u 18 opština u BiH, dan nakon izbora. Momenat da se izložba pojavila dan nakon izbora, autorica istih, kaže da je bio slučajan ali vjeruje da je vođen nekom rukom sudbine, da je to baš morao biti taj trenutak. Kakve je reakcije projekat probudio u stanovnicima BiH, koliko je bio uspješan i kakve sve poruke nosi, pročitajte u nastavku sa autoricom ove predivne izožbe. Ovaj projekat realizovan je uz pomoć produkcije Vizarta i podrška Metromedie i Ministarstva prosvjete i kulture RS.
- Ova prva fotografska izložba na bilbordima, specifičnog naziva „Budni“ izazvala je mnogo pozitivnih reakcija u opštinama gdje se pojavila. Zašto upravo ovaj naziv i zašto ovaj način promocije?
Rekla bih da suština mog pogona da uopšte stvaram ove fotografije nije bila njihova promocija, već poziv ljudima na buđenje. Imala sam jak nagon da podelim saznanja do kojih sam sama došla, a fotografija je jedan od medija koji ima veliku snagu. Naravno da sam želela da dođem do što više ljudi koje bi mogle dotaći i pretpostavljam da me je ta želja dovela do ovog rešenja.
- Da li ste primjetili da ste na neki način izazvali buđenje kod prijatelja, poznanika i vaših sugrađanki/sugrađana da u tom kontekstu spominju Vašu izložbu?
Da, rekla bih da jesam kod ljudi čiji je stepen svesti sazreo za promenu, što i jeste ciljna grupa. Ko je duboko uspavan, teško da smo ga mogli probuditi. Mada, ostavljam mogućnost da viđeni prizor i u potpuno nesvesnom čoveku može da zavrti neki proces. Kritike i komentari su bili veoma pozitivni. Već sama činjenica da se, barem na par dana, više govorilo o snazi umetnosti nego pretnji bolesti, dala je neku nadu. Podigla se energetska frekvencija među ljudima, a to je polazište za uvid da je ovo vreme za rad na imunitetu, i ličnom i kolektivnom, a ne vreme za strah, paniku i međusobna isključivanja. Za trenutak smo sigurno uspeli mnoge da trgnemo iz sna, a ako ih je barem nekolicina odlučila ostati “Budna”, za nas je to ogroman uspeh.
3. Izložba je „osvanula“ dan nakon izbora, te su more lica sa bilborda na kojima smo do tada gledali fotografije političara sa dobro poznatim parolama zamijenila lica BiH umjetnika. Postoji li neka poruka izložbe u tom kontekstu?
Tajming je pomogao, naravno, da dobijemo veću pažnju. Iskoristili smo tu nemilu činjenicu da se u našoj zemlji ogromna pažnja daje politici i političarima, a s njom odlazi i naša snaga. Jer gde je naš fokus, tu nam je i život. Ako konstantno pratimo šta u politici ne valja, mi nemamo vremena da se bavimo svojim životima. Većini ljudi to i odgovara, jer nisu spremni da preuzmu odgovornost za svoj život. Ima neko drugi ko će biti kriv za njihovu nesreću i to je već dovoljno da se nastavi sa životarenjem i održavanjem kolektivnog nesvesnog. Kako su na rez na mesta političara došla stvarna, probuđena lica, namučena borbom s nesvesti, kontrast je, svakako bio veći. Mi možemo samo da se zahvalimo političarima što su nam ustupili opštu pažnju. Sad kad je imamo, voleli bismo je vratiti ljudima i zamoliti ih da je okrenu ka sebi. To je zadatak umetnosti, zar ne? U konačnici, i političarima će to dobro doći. Teraće ih na napredak.
4. Da li je bilo teško realizovati ideju, prepoznati ljude koji su se izdvojili na ovim bilbordima? Da li nam lica ljudi sa fotografija otkrivaju neku drugu pozadinu izložbe i koja je simbolika „buđenja“ u tom kontekstu?
Proces fotografisanja za nas je bilo svojevrsno iskustvo potpunog zbližavanja, međusobne predaje. Prvo bismo dugo razgovarali, ja bih im poveravala svoja iskustva, oni su onda osećali poverenje da meni predaju svoja. Potom bismo se igrali. U početku, svi imaju izraz za fotografisanje, ali kako bi proces odmicao, tako su se sve više predavali svom unutrašnjem biću koje sam ja želela da uhvatim i pokažem im. Nadam se da se to vidi na njihovim portretima. Buđenje je proces otkrivanja čovekove duhovnosti koja, za razliku od tela, mora biti večna. Jer je energija neuništiva. Ideju nije bilo teško realizovati i nije bilo teško prepoznati sve te ljude, jer kada imate fokus i znate šta želite, stvari se same nadovezuju. Poruku njihovih lica svaki posmatrač može pročitati drugačije, neko će se prepoznati u pogledu, neko u izrazu lica, ali je bitno da taj osećaj ne bude trenutan i da razmišljanje praćeno zaključcima ima kontinuitet.
6. Mnogi vjerovatno ne znaju, da je Vašoj izložbe je prethodio autobiografski roman. Koliko je jaka veza između romana i izložbe?
Ovaj projekat je u potpunosti odraz moje samospoznaje. Ono što sam romanom želela da ispričam, samo sam pretvorila u fotografije. Pišući, bila sam sama, i takva izloženost mi je bila isuviše izazovna, mada sam bila spremna na nju. Da mi olakša, život mi je doveo ove prekrasne ljude da mi pomognu, da zajedno zamolimo svet da krene ka svesti, jer što nas više ide putem prosvetljenja, to će ugodnije biti živeti.
7. I sada kada se izložba privodi kraju, da li ste ispunili svoja očekivanja i kakvi su komentari publike sad u odnosu na početku?
Odjek izložbe je prevazišao sva moja očekivanja. Presrećna sam zbog povratne energije koju osećam. Postigli smo ono što sam želela, počeli smo buditi duhove.
8. Vjerovatno imate planove i za dalje, ne želimo puno da ispitujemo ali željno očekujemo novi projekat i nastavak ove divne priče. Za kraj nam recite da li će u budućnosti borba umetnika sa Vašeg aspekta biti teža i šta bi po Vašem mišljenju lično Vama olakšalo dalji rad?
Nastaviću da osluškujem kuda me život vodi, kakve zahteve ima od mene i pokušaću držati korak s njim. Završiću roman, za početak, a posle nastaviti da istražujem u studiju. Želela bih svakako nastaviti govoriti o važnosti buđenja i nastaviti okupljati “Budne”. Ako se dovoljno osvestimo, te budemo zajedno držali, promene su neminovnost. Kad ih prihvatimo u sebi, prestaće potreba za ovolikom spoljnom borbom sa svim i svačim. Jer svaka borba, podrazumeva nasilje, čak i unutrašnje borbe su svojevrstan vid nasilja. A mi bismo želeli mir, ljubav, razumevanje i toleranciju među ljudima. Mnogo bi pomoglo kada bismo uspeli probuditi razumevanje o snazi i važnosti umetnosti unutar naših institucija. Tada bi, prirodno, počelo više da se ulaže u nju, što bi, naravno, umetnicima i te kako olakšalo postojanje i delanje.
Hvala Jeleni na divnom intervjuu, divnim idejama i sjajnim porukama koje je predstavila svima nama u prethodnim danima.
Jelenin rad i trenutne aktivnosti možete pratiti na Facebook stranici: Jelena Medić, i Facebook grupi: Budni
web portalu: https://www.jelenamedic.com/
Instagram profil: Jelena Medic Photographer