Juraj je bio oduševljen Sarajevom i njegovim potencijalom.

Juraj Neidhert je bio arhitekt, teoretičar i pedagog, sintetičar tradicionalnih elemenata i savremenih dostignuća građevinarstva i arhitekture Bosne i Hercegovine.

Dopisni član Kraljevske akademije britanskih arhitekata, član Hrvatske i Akademije nauka i umjetnosti BiH. Po dolasku u BiH radio je u preduzeću “Jugočelik”, u čiji sastav su ušli i rudnici željezne rude i Željezara u Varešu.

Tada je započeo projektiranje i izgradnju radničkih naselja u rudarskom bazenu srednje Bosne (Zenica, Vareš, Ilijaš, Breza, Kakanj).

“Niti Zagreb, ni Beograd, ni Ljubljana se ne mogu pohvaliti da u srcu grada imaju slobodne prostore ovakvih kvaliteta.”, izjavio je svojevremeno Neidhert.

Da je Juraj Neidhardt stigao izgraditi Sarajevo o kojem je sanjao, kao “idealni utopistički grad”, danas bi mu Sarajlije sasvim sigurno bile zahvalne do neba.

No, i ovako imaju razloga da pamte jednog od najplodotvornijih arhitekata u historiji Bosne i Hercegovine koji je imao veliki utjecaj na razvoj Sarajeva kroz arhitekturu koncipiranu u skladu sa potrebama čovjeka, piše Furaj.ba.

DOLAZAK U SARAJEVO

Rođeni Zagrepčanin, arhitekta koji je nakon završetka bečke Majstorske škole za arhitekturu kod Petera Behrensa, svoj talenat brusio sa čuvenim La Corbusierom po Evropi, Africi, da bi na poziv slovenačkog arhitekte Dušana Grabrijana 1937. godine došao u Bosnu i Hercegovinu. Svoj pečat ostavio je, osim Sarajeva, i u rudarskim gradovima i mjestima naše zemlje poput Zenice, Vareša, Breze, Kaknja, Ilijaša itd, gdje je izgradnjom radničkih kuća sa dva stana postavio koncept nove stambene arhitekture pod sloganom “ništa mimo svijeta i po mjeri čovjeka”.

Foto: Stare zgrade u Zenici/Furaj.ba

NOVO POKRAJ STAROG

“Transformirajmo staru čaršiju u kulturno žarište grada, sačuvajmo staro i dajmo mu savremenu namjenu, a novo izgradimo pokraj starog u duhu historijske aglomeracije: Novo pokraj starog.”

Juraj je bio oduševljen Sarajevom i njegovim potencijalom. Osmanskom arhitekturom u starom dijelu grada bio je očaran, stoga ih je nastojao uklopiti sa novim i modernim. Tokom izvedbe Regulacionog plana sanacije, restauracije i revitalizacije Baščaršije (1972–1975) insistirao je da sve mahale od čaršije do Marijin Dvora zadrže izvorni oblik.

Na Marijin Dvoru, projektirao je naselje i kontrastnu cjelinu koju čine vertikalni neboder institucija BiH sa trgom i horizontalna zgrada skupštine “sa strukom Marilyn Monroe”. Planine oko Sarajeva smatrao je blagodati, stoga se zalagao da se grad gradi tako što će svako imati pogled na njih. Njegovi principi bili su pravo na vidik i kult komšiluka.

Foto: Zgrada sa “strukom Marylin Monroe”/Furaj.ba

JURAJEVA ZAOSTAVŠTINA

Iako njegova vizija nije u potpunosti ostvarena zbog izmijenjenih potreba grada, Juraj Neidhardt je za svog boravka u Sarajevu u njemu ostavio značajno arhitektonsko naslijeđe: spomenik ispred Vječne vatre, Muzej Gavrila Principa, Dom izviđača, Filozofski fakultet, Prirodno-matematički fakultet i Institut za hemiju i fiziku, Paviljon i ljetnu pozornica na Ilidži, stambene zgrade u Alipašinoj 11-17, skijašku kuću na Trebeviću…

O njegovoj ideji “idealnog utopističkog grada”, sa zelenim površinama između nizova zgrada danas svjedoče naselja poput Dolac Malte, Hrasnog i Marijin Dvora.

NEOSTVARENE ZAMISLI

Ono o čemu je Juraj Neidhardt sanjao bilo je daleko ispred njegovog vremena. No, da je uspio realizirati svoje zamisli, danas bismo iznad Miljacke imali viseći motel, a na Trebeviću turističko naselje Vranjača. Zamislio je i da se Morića Han adaptira u turistički hotel, Kuršumlija medresa u Gazi Husrev-begovu biblioteku itd. Predlagao je da se pored Vijećnice izgradi “muzej o postanku čovjeka”.

“S druge strane Miljacke” zamislio je prostor za savremene zgrade, institute, kulturne ustanove i slično, a obale rijeke smatrao je da trebaju ostati slobodne za šetališta gdje će biti zasađeni jablani.

Foto: Viseći moteli na Miljacki/Furaj.ba

NJEGOVI PRINCIPI BILI SU PRAVO NA VIDIK I KULT KOMŠILUKA

Prostor oko Bentbaše i Bijele tabije zamišljao je kao idealna mjesta za rekreaciju tijela i duha uz kulturno žarište grada, te je smatrao mogućim da se na Miljacki otvori kupalište i da se dio rijeke učini plovnim za čamce.

Padinske dijelove grada smatrao je najljepšim dijelom, te je uvijek naglašavao kako im se mora omogućiti “pravo na vidik”.

Foto: Zamisli J.Neidhardta/Furaj.ba

Zelenilo je pokušavao uvući u centar grada planiravši da ozeleni ulicu Alipašina, da na Crnom vrhu izgradi stambeno naselje sa mnogo zelenila, a da korzo s Titove ulice prebaci u obližnji Veliki park.

Preminuo je 1979. godine u Sarajevu u 77. godini života, a sahranjen je na groblju Bare.

akta.ba