Sa bivšim logorašima, uz podršku mirovnih aktivista, novinara i ratnih veterana, od 3. do 6. marta 2023. Centar za nenasilnu akciju je organizirao zajednički obilazak i obilježavanje četiri silosa, lokacija koje su bile mjesta zatočenja i to na području Tarčina kod Hadžića, Kaćuna kod Busovače te u Žepču i Derventi. Također, na kraju su, simbolički, obišli i obilježili Željezni most u Doboju na kojem je u junu 1992. strijeljano 13 logoraša. Više o ovim mjestima zatočenja možete pronaći na https://onms.nenasilje.org.
Brojna mjesta stradanja, patnje, mučenja širom BiH su neobilježena jer se lokalne vlasti protive postavljanju obilježja za mjesta stradanja ljudi koji su pripadali narodu koji u toj sredini danas nije većinski. Bivši logoraši i porodice žrtava se danas, nakon toliko godina, i dalje bore za pravo na sjećanje na svoje najmilije. Centar za nenasilnu akciju od 2015. godine podržava i akciju obilježavanja neobilježenih mjesta stradanja u BiH, a do sada se na ovaj način od zaborava pokušali otrgnuti više od 130 mjesta stradanja širom BiH.
Nakon posjete ovim mjestima bivši logoraši i mirovni aktivisti iz BiH i regiona uputili su zajednički apel:
Duboko vjerujući da sve žrtve zaslužuju jednako poštovanje, ovakvom zajedničkom posjetom mjestima stradanja, među kojima su i nekadašnja mjesta zatočenja, želimo iskazati ljudsko poštovanje, podijeliti bol, ohrabriti i podržati jedni druge. Zajedničkom posjetom ovakvim i sličnim mjestima nadamo se da će ona postati mjesta susreta, dijaloga i učenja budućih naraštaja, mjesta na kojima ćemo se sjećati ratne prošlosti bez podsticanja na mržnju i osvetu, već da bi upozorili na tragične i višegeneracijske posljedice rata. Sjećajući se stradanja svih, ma iz kojeg naroda bili, spremni da jednako osudimo svaki zločin počinjen od strane bilo koga, želimo ukazati na neophodnost da se svaka žrtva poštuje i da je to put ka izgradnji održivog mira u kojem želimo živjeti.
Naše prijatelje, komšije, sunarodnike i sve ljude dobre volje pozivamo da nam se pridruže na ovom putu sjećanjem na sve žrtve i uvažavanjem svake ljudske patnje. Ne bježeći od svih naših razlika, vjerujemo da međusobno uvažavanje i razumijevanje, zasnovano na ovim principima, može stvoriti prostor za dijalog u kojem ćemo otvorena srca čuti jedni druge, čuti za naše boli i potrebe koje su, u toliko mnogo slučajeva, slične.
Svjedoci smo da mnoga mjesta stradanja, među kojima su i zatočenički objekti, do danas nisu obilježeni, a bivšim zatočenicima, preživjelim i porodicama ubijenih nerijetko se onemogućuje ili otežava pristup ovakvim mjestima. Pozivamo vlasti, posebno one na lokalnom nivou, da žrtvama koje se bore za pravo na sjećanje budu podrška, a ne prepreka, da im omoguće nesmetan pristup lokacijama, kao i trajno obilježavanje ovakvih mjesta. Želja nam je da se stradanje nikada više ne ponovi.
Ne možemo nadomjestiti ljudske gubitke i patnju, ali želimo učiniti sve što je u našoj moći da izgradimo odnose međusobnog uvažavanja, poštovanja i povjerenja koji bi bili brana prijetnji da mržnja među ljudima različitih zajednica bude temelj novih nepravdi i nasilja u budućnosti. Vjerujemo da pravo na slobodu i mir možemo ostvariti samo radeći zajedno, prelazeći granice koje nas od rata razdvajaju i učeći iz bolne prošlosti.
Bivši logoraši i mirovni aktivisti, njih više od 50, koji su učestvovali u obilasku ovih mjesta i zajednički stali iza ovog apela dolaze iz sljedećih mjesta: Mostar, Jablanica, Konjic, Sarajevo, Rogatica, Višegrad, Bijeljina, Zenica, Zagreb, Glina, Kruševac, Beograd, Podgorica, Bihać, Novi Grad, Šamac, Derventa, Zavidovići, Žepče, Brčko, Rudo, Busovača, Fojnica, Prijedor, Livno, Doboj, Vareš, Jajce…
kulturasjecanja.org; publikacijom „Rat sjećanja“; izložbom „Rat sjećanja“ kojom smo u nekoliko godina obišli region; programima neformalnog obrazovanja sa ciljem podizanja društvenog kapaciteta za izgradnju mira; razmjenom i učenjem iz iskustava drugih zemalja, te sistematiziranjem sakupljenog znanja; zajedničkim komemorativnim akcijama ratnih veterana iz BiH, Hrvatske i Srbije.