Mir ne poznaje rod. On je i muški i ženski i životinjski. Mir je naš. Svih nas živih bića. Mir je namijenjen za sve nas, samo sto mi to još nismo spoznali. šta je to mir? Upitajmo svako stvorenje koje zna govoriti i reći će vam svi isto. Mir je nešto zbog čega se osjećamo opušteno,lagodno…dobro. Veoma jednostavno zar ne? Pa zašto je onda toliko malo mira u svijetu? šta je to što nas sprječava da živimo u harmoničnoj zajednici svih živih bića? Nemamo mir u porodici, a onda da ne pričamo o čitavom ljudskom rodu… Zašto? Pa i to je veoma jednostavno. Nismo naučeni da živimo u miru, nažalost. Nismo spoznali šta je mir i baš zbog toga ne možemo da živimo u njemu. Bilo bi dobro kada bi naše vrijeme malo više posvetili učenju mira i provođenja istog, a ne da se, svakodnevno utrkujemo ko će napraviti veću bombu i tako „dostaviti“ mir na mjesta koja to ne poznaju. Smatramo se najsavršenijim bićima na ovoj planeti, mislimo da znamo sve, da znamo šta je mir i kako ćemo ga implemenitirati, a ustvari smo manji od onih životinja koje tako bezdušno brišemo s ovoga svijeta.
Pametan čovjek uči iz svega što se da učiti. Pa tako, mislim da je vrijeme da naučimo nešto i od ovih stvorenja za koje smatramo da su ništa, da su neuki i divlji. Mir je priroda, a priroda je naša. Zasto onda nije i mir? Za mir ne treba mnogo, ali za nas „ljude, racionalna stvorenja“ izgleda da je to nešto nedostižno. Pa veoma jednostavno. Priroda nas je stvorila, udahnula nam dušu, naučila nas, a mi je ubijamo. Priroda je naša i majka i otac, a mi je ubijamo. Pa kakva smo to mi nezahvalna stvorenja? Dan kada shvatimo naše grijehe, propuste i sav taj nemir koji smo donijeli, tek onda ćemo shvatiti šta smo uradili i kako je moglo biti da nismo. I to malo mira kojeg osjetimo biti će izgubljeno. I baš tada ćemo cijeniti i voljeti mir, jer covjek ne zna sta ima dok to ne izgubi. Kada izgubimo sve cijeniti ćemo mir, jer jednostavno mi ljudi smo takvi, nažalost. Zato, učimo i volimo mir, ostavimo iza sebe samo dobro jer to je jedini način da vječno živimo. Potrudimo se jer nije to tako teško. Stvoreni smo da živimo u zajednici, a zajednice bez mira nema. Zamislite samo sta ce se dogoditi kada svaki pedalj ove nase zelene zemlje bude naseljen. Kako ćemo tada živjeti ako sad nismo u stanju. Jednostavno opet. Nikad nije kasno za mir. Volimo se i poštujmo, jer samo tako ćemo opstati. Mir je opstanak.
Rodna dimenzija sigurnosti predstavlja kompleks faktora koji utječu na funkcionisanje sigurnosnih sistema sirom svijeta. Danas ta dimenzija gubi na značaju i postaje očigledno da sigurnost kao jedan od najtraženijih resursa na svijetu ne poznaje boju, rod, rasu, nacionalnost, spol. Ono što sigurnost poznaje jeste mir, odnosno očuvanje mira. Cilj koji se postavlja jeste dokazati da u sigurnosti najbitniju,odnosno ključnu ulogu može igrati ona, žena, koja može da je obezbijedi i da je pruži bilo kome u bilo koje vrijeme. U prošlosti to je bilo nezamislivo,a danas predstavlja realnost koja se suočava sa negiranjem i ignorisanjem uključenosti žene u polje sigurnosti.
Napisao: Dino Malkoč, IV-5
Prva gimnazija Zenica