Postoji nešto posebno u maju. U vazduhu se osjeća miris svježine, trava je zelenija, a ljudi kao da ponovo dišu punim plućima. I baš u tom trenutku buđenja i ljepote, dolazi Đurđevdan – praznik svjetlosti, obnove i zajedništva.
Đurđevdan se slavi 6. maja i posvećen je Svetom Georgiju, svetitelju koji je kroz vijekove postao simbol snage, borbe i pobjede dobra. Ali za mnoge, Đurđevdan je mnogo više od crkvenog praznika – to je dan koji povezuje prošlost, prirodu i zajednicu. Đurđevdan ima duboke korijene u narodnim običajima, gdje simbolizuje dolazak proljeća, buđenje prirode i novi početak.
Istorijski i vjerski značaj Đurđevdana
Sveti Đorđe – u hrišćanstvu (istočnom i zapadnom) se slavi kao sveti Juraj ili sveti Georgije (sveti Đorđe odn. sveti Đurađ). U umjetnosti se često prikazuje kako ubija zmaja (aždahu), što simbolizuje pobjedu dobra nad zlom.
Predstavlja vojnika koji je stradao mučeničkom smrću jer nije želio da se odrekne svoje hrišćanske vjere. Njegova hrabrost i postojanost kroz vijekove su inspirisale mnoge narode, a u pravoslavlju i katoličanstvu se poštuje kao veliki mučenik i čudotvorac.
Đurđevdan je krsna slava mnogih porodica, a obilježava se i kao praznik vojske i ratnika.
Narodni običaji i simbolika
Đurđevdan se u mnogim krajevima Balkana proslavlja s bogatim narodnim običajima, koji su često prožeti paganskim nasljeđem i povezani sa prirodom. Među najpoznatijim su:
- Ustajanje prije sunca i branje bilja
U narodnoj tradiciji, Đurđevdan počinje još u zoru. Ljudi izlaze napolje da “dočekaju sunce”, umivaju se u rosom, beru mlado bilje, posebno đurđevak, i kite domove grančicama drena, vrbe i koprive. Vjeruje se da ta prirodna snaga štiti kuću i donosi zdravlje i plodnost, tokom cijele godine. Djeca trče po poljima, stari pjevaju đurđevdanske pjesme, a mladi se raduju proljeću, suncu i ljubavi. Poseban je to osjećaj – spoj zemlje, tradicije i nečeg iskonskog. - Kupanje u rijekama – U nekim krajevima, mladi se rano ujutru kupaju u rijekama ili umivaju rosom vjerujući da voda na Đurđevdan ima ljekovita svojstva.
- Đurđevdanske pjesme – Praznik je posebno poznat po starim narodnim pjesmama koje slave ljubav, mladost i prirodu. Jedna od najpoznatijih je pjesma “Đurđevdan je” ili “Ederlezi”.
Trpeza puna, srce još punije
Kao i svaki veliki praznik, Đurđevdan se slavi uz bogatu trpezu. Pečenje, mladi sir, pite, kolači – sve ima svoje mjesto. Ali ono što je najvažnije je okupljanje. Praznik nas podsjeća koliko su važne porodica, prijatelji i zajednički trenuci koje dijelimo.
Multikulturalna dimenzija – Više od običaja
Krsna slava i Đurđevdan (na inicijativu Turske kao praznik Ederlezi – Buđenje proleća) nominovani su 2013. godine za Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog nasljeđa čovječanstva UNESCO. Krsna slava je prihvaćena i uvršćena 2014. godine. Đurđevdan se, pored pravoslavaca, obilježava i među Romima, ali i u muslimanskim zajednicama na Balkanu (pod nazivom Hıdrellez, Herdelez ili Ederlezi), gdje se takođe vezuje za dolazak proljeća, sreću i obnovu. Ta činjenica govori o dubokom narodnom karakteru praznika koji nadilazi vjerske granice i povezuje ljude kroz zajedničke običaje i slavlje života, zadržana je ista suština – slavljenje prirode, plodnosti, zdravlja i života. Upravo to Đurđevdan čini toliko posebnim – jer pripada svima nama, bez obzira na vjeru ili porijeklo.