Povodom Svjetskog dana socijalne pravde, koje se obilježava 20. februara organizovali smo konferenciju „Ima li socijalne pravde u BiH“ u saradnji sa UG Radnička solidarnost u BiH u Banjaluci. Cilj konferencije je bio da podstakne javnu raspravu i podigne svijest o važnosti socijalne pravde u BiH.
O socioekonomskoj situaciji, položaju radnika, radu humanitarnih organizacija i javnih kuhinja razgovarali smo se Svetlanom Cenić ekonomistom, Tanjom Valentić djelatnicom Caritas-a i Sašom Kukolj, predsjednikom Sindikata metalaca i rudara RS. Konferenciju je moderirala Gordana Katana, aktivistkinja i novinarka.
Kako da građani prežive sa najnižim platama u oba entiteta s obzirom na iznos sindikalne potrošačke korpe? Mnogi građani otpor pružaju ekonomskim migracijama. Poražavajuće je da vlast od državnog, entitetskog, kantonalnog pa sve do lokalnog nivoa ne čini ništa da se socio-ekonomska situacija poboljša. Apelujemo da vlast preuzme brigu o onim građanima koji se nalaze u stanju socijalne potrebe. Poražavajuće je da se posljednjih decenija, sva briga i rad političkih elita po pitanju socijalne pravde svela na donacije javnim kuhinjama i fotografisanje u svrhu sakupljanja jeftinih političkih poena, ne nudeći nikav strateški i dugoročni plan. Sva briga o sociougroženim i marginalizovanim građanima je na teretu humanitarnih organizacija i organizacija civilnog društva.
Prema podacima Agencije za statistiku BiH, prosječna inflacija u BiH u 2023. godini u odnosu na prethodnu godinu iznosila je 2,14, dok je prosječna mjesečna neto plata u novembru 2023. godine iznosila 1.296 konvertibilnih maraka.
Svetlana Cenić ekonomistica je rekla da od 2015. godine u BiH nije rađena anketa o potrošnji stanovništva. „Sramotno je da se vlast hvali sa donacijama javnim kuhinjama, koje su u suštini donacije nas građana_ki poreskih obveznika. Mnogo je lakše da se bave pitanjem javnih kuhinja, nego da se pozabave socijalnim stanjem u čitavom društvu. Neophodna je reforma socijalne politike, kao i reforma poreskog sistema“ – upozorava Cenić.
Potrebno je da se ograniče marže, a pojam „zaključavanja cijena“ koji je sada aktuelan u ekonomiji ne postoji. Cijene proizvoda se nerealno dižu, a potom se snižavaju za svega 1% i na taj način se vrši obmana građana i neophodno je da se pod hitno redefinišu cijene.
Tanja Valentić djelatnica Caritasa istakla je prvo djelovanje Caritasa Banjalučke biskupije kao humanitarne organizacije počelo devedesetih godina, sa pružanjem zdravstvene i humanitarne pomoći tokom rata. Nakon rata, Caritas je nastavio da pomaže u obnovi domaćinstava, pružanju besplatne pravne pomoći, otvaranju doma za stare i vrtića, te organizovanju obrazovnih programa za zdravstvene djelatnike i njegovatelje. Danas, Caritas ima oko 100 zaposlenih u svojim centrima u Banja Luci i Bihaću, gdje takođe pomaže migrantima koji su se našli u teškoj situaciji.
Međutim, Caritas se suočava sa problemom neredovnog isplaćivanja sredstava od strane Vlade Republike Srpske, koja se obavezala da im godišnje isplaćuje 20.000 KM za njihov rad. Zbog toga, Caritas mora da se oslanja na pomoć stranih donacija i svoje programe samoodrživosti (vrtić i dom za stara lica), a ugrožen je i rad Katoličkog školskog centra, jer im donacije pomažu da isplate plate svojim radnicima.
Ovo je poražavajuće stanje za jednu veliku humanitarnu organizaciju kakva je Caritas i koja zaslužuje veću podršku i priznanje za svoj doprinos društvu.
Podaci Saveza samostalnih sindikata BiH pokazuju da je sindikalna potrošačka korpa u novembru 2023. godine iznosila je 2.954,80 konvertibilnih maraka, što znači da dvije osobe sa prosječnom platom u jednom domaćinstvu od četiri osobe nisu u stanju podmiriti osnovne potrebe.
Saša Kukolj predsjednik Sindikata metalaca i rudara RS poručio je da sindikati treba da vode socijalni dijalog i svi pregovori sa poslodavcima moraju da budu vođeni na temelju socijalnog dijaloga.
„Sindikati treba da se bore za standard radnika i za njihove što bolje uslove rada. Nažalost u poslednje vrijeme sve se samo svodi na razgovore o najnižoj plati. Konstantno se šalje poruka da mladi ljudi ne treba da se obrazuju, jer sa uvođenjem minimalne plate izjednačavaju i visokokvalifikovani i niskokvalifikovani radnici. Platni koeficijent se ne povećava. Žalosno je da radnici koji imaju 30 godina radnog staža primaju minimalnu platu“ – upozorava Saša Kukolj.
Ostali predstavnici sindikata poručili su tokom diskusije da su radnici izgubili volju i neophodno je da se edukuju mlađe generacije radnika. Stvarni socijalni dijalog ne postoji između Vlade RS i sindikata RS, a povećanje najniže plate u RS-u bi trebao da bude sjajan argument u rukama sindikata na osnovu kojeg bi se poboljšao položaj radnika.
Na osnovu Zakona o porezima i doprinosima se puni budžet, a ne povećanjem minimalca. Zdravstveni radnici konstantno odlaze iz BiH u Njemačku, a uskoro će i u Austriju koja je ublažila mjere za dobijanje radnih dozvola. Svake godine je sve veći nedostatak medicinskih tehničara i doktora u domovima zdravlja u BiH.
„Upražnjenja mjesta zdravstvenih radnika koji su napustili državu nažalost popunjavaju prekvalifikovani radnici koji su završili kurseve u trajanju od par mjeseci. Jedna od poruka sa današnje konferencija je bila da stanovništvo treba da se ekonomski opismeni“ – poručio je Aleksandar Meseldžija Karamanov, predsjednik sindikata zdravstvenih radnika.
Ekonomija u RS je dovedena do zaduživanja na dnevnoj bazi. Kao posljedicu imamo kreditna zaduženja u inostranim državama, a nemamo adekvatan pravni sistem koji bi mogao da zaštiti imovinu. Zabrinjavajuće je da su se radnici počeli otpuštati u firmama u RS usljed povećanja minimalne plate. Ujedno su se pojedine firme i zatvorile u Tesliću i Doboju. Razočaravajuće je da je čovjek postao „najjeftinija roba“, nema normalne uslove rada, nema produktivnosti rada i kod nas se ekonomija ne sprovodi na bazi optimalnog rješenja.
Socijalna pravda je ideja da svi ljudi zaslužuju jednake mogućnosti i blagostanje, bez obzira na njihovu nacionalnost, vjeru, pol, seksualnost ili bilo koju drugu razliku. Socijalna pravda se bori protiv siromaštva, diskriminacije, nasilja i nepravde u svim sferama društva. Ona je temelj mira, stabilnosti i razvoja.
Nažalost, u Bosni i Hercegovini možemo zaključiti da je socijalna pravda zanemarena i ugrožena.