Foto: studiod.ba
Zakonita i regulirana prostitucija prisutna je u osam evropskih država, međutim, to je i dalje veoma diskutabilan pojam širom svijeta, pa tako i u Bosni i Hercegovini. Mišljenja su definitivno podijeljena. Dok jedna strana tvrdi da bi se legalizacijom prostitucije povećao prihod državi, drugi smatraju da to nosi više štete nego koristi jer je to jedan od najdrastičnijih oblika eksploatacije žena koja je nastala i održavana kao posljedica ženskog siromaštva.
Nekadašnja zastupnica Parlamenta BiH Maja Gasal-Vražalica kazala je za Interview.ba kako je ona apsolutni pobornik legalizacije prostitucije, naglasivši da je ova tema ipak u Bosni i Hercegovini još tabu jer je društvo teško patrijarhalno i tradicionalno s visokim stepenom religioznosti.
Za vrijeme njenog mandata od 2014. do 2018. godine, pomena o legalizaciji prostitucije, nije bilo ni u obliku inicijative, niti u obliku legislative bilo koje političke partije, što nam je i sama potvrdila.
– Ne znam da li se ikad ijednom rečenicom spomenula legalizacija prostitucije. Ne znam ni da li je prije 2014. godine bilo govora o ovom problemu, ali što se tiče perioda od prethodne četiri godine, nije nijednom. Naravno, govori se o nebitnim stvarima, o krvnim zrncima, o etnonacionalizmu, a ove društvene i važne životne teme niko i ne pominje – potvrdila je Gasal-Vražalica.
Kako je kazala, ako se posmatra analogno, tema legalizacije prostitucije nikad nije zaživjela ni u javnoj, niti u društvenoj sferi.
– Ni mediji, ni bilo koji zastupnik, zastupnica, niti bilo koja politička partija, bilo tokom kampanje, ili tokom svog političkog djelovanja, nisu se dotakli ove teme – rekla je Gasal-Vražalica.
Unatoč tome, kao argumente “za” legalizaciju, Gasal-Vražalica navodi sistemsko uređenje ovog problema. što se uradilo, kako je ona kazala, i u normalnim društvima, te jačanje zdravstvene zaštite svih koji se tim bave.
– Stanjem koje sada imamo negiramo da prostitucija uopće postoji i sveli smo to na jednu tabu temu – mišljenja je ova političarka.
Smatra da je prvo potrebno istražiti i informisati javnost o ovoj temi kako bi se došlo do inicijative o legalizaciji prostitucije i kako bi se toj temi posvetilo na pravi način.
– Potrebno je naše građane, koji su 90 posto vjerski nastrojeni, ubijediti u to – poručila je.
Ima li hendikepirana osoba pravo na sex?
Za legalizaciju prostitucije je i Marinko Umičević, predsjednik Košarkaškog kluba invalida “Vrbas” koji je prije tri godine pokrenuo pitanje “Da li hendikepirana osoba, odnosno paraplegičar ima pravo na sex?”.
– Zašto bi to bila tabu tema u BiH? Ovdje ako čovjek paraplegičar želi da vodi ljubav on mora otići u Austriju gdje je to legalizovano i gdje regularno plaća za takve usluge. Ljudi imaju potrebu, to je jednostavno priroda, ali nemaju pravo na to – istakao je Umičević.
Dodao je kako se prostitucija u BiH dešava na svakom ćošku i apsolutno nije kontrolisana, te bi kao takva trebala biti zakonom regulisana, što zbog smanjenja zaraznih bolesti, što zbog određenih prihoda državi.
– Ja sam uvijek za sve ono što ostali svijet radi, ne znam što se mi pravimo pametni. Mnoge države žive od toga, imaju ogromne prihode od te industrije. Još veća poenta je da neće biti toliko spolnih bolesti jer će biti pod kontrolom – poručio je.
Njegov apel bio je bezuspješan i nije uspio postići željeni rezultat jer je, kako je kazao, imao određene problem s nevladinim organizacijama koje se protive legalizaciji prostitucije, a koje se vode tim da žensko tijelo ne bi smjelo koristiti toj svrhi.
Međutim, Umičević smatra da će se prostitucija kad-tad legalizovati, ali tek onda kad stranci to odluče jer nadležni u našoj državi ne mogu postići dogovor.
– Ovim ovdje u BiH je bolje da to bude na crno, jer manje plaćaju. Isto tako, niko nije natjeran na bavljenje prostitucijom ili na korištenje tih usluga, ako neko hoće, hoće – rekao je Umičević.
MUP KS uručio 16 prekršajnih naloga u 2018. godini
Ipak, podaci Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo iz 2018. godine, pokazuju da itekako ima navođenja na prostituciju jer su policijski službenici, zbog počinjenog prekršaja iz člana 8. stav 5. tačka c., to jeste ko drugog navodi na prostituciju ili ko iznajmi ili ustupi prostorije za vršenje prostitucije, uručili tri prekršajna naloga.
– Predviđena sankcija za ove prekršaje je od 500,00 do 1.500,00 KM – kazala je za Interview.ba Suvada Kuldija, portparolka MUP-a KS.
Za osobe koje se odaju prostituciji ili koje koriste usluge prostitucije predviđena je sankcija od 200,00 do 600,00 KM, dodaje.
– U toku 2018. godine, policijski službenici Uprave policije MUP-a Kantona Sarajevo uručili su 13 prekršajnih naloga – istakla je.
Prostitutke – potencijalne žrtve trgovine ljudi
Da su sve prostitutke potencijalne žrtve trgovine ljudima i da legalizacija prostitucije nije dobro, niti humano rješenje, tvrdnja je sada već bivšeg udruženja “Žene ženama” koje je u publikaciji “Legalizacija prostitucije Da ili Ne”, dalo sve argument zbog kojih se legalizacija ne bi trebala desiti.
– Neki će reći da je većina ”izabrala” da se bavi prostitucijom, međutim, dugogodišnje istraživanje pokazuje da postoji visok procenat djevojaka koje nisu ”birale” ovaj posao. Prostitucija se ne bira dobrovoljno već je to izbor siromaštva i nevolje – pojasnili su.
Škotska vlada je 2004. godine provela studije, u kojoj je napravljena komparacija Švedske, Holandije, Australije i Irske. Istraživanje je pokazalo da je legalizacije prostitucije rezultirala u porastu trgovine žena i djece iz drugih država, seksualnog zlostavljanja djece, nasilja nad ženama i organizovanog kriminala.
Iako član 3 Ustava Evropske Unije o Fundamentalnim Pravima ukazuje na to da svako ljudsko biće ima univerzalno pravo na integritet i da je zakonom zabranjeno da ljudsko biće ili dijelovi ljudskog bića budu predmet ekonomskog prosperiteta, iz Udruženja Žene ženama ističu kako postoje oni koji su “za” legalizaciju prostitucije jer bi se na taj način prostitutka smatrala uslužnom radnicom seksualne radnje.
– Prostitucija bi se ujedno regulisala kao radna snaga i profesija, a prostitutke bi bile jednako zaštićen kao i ostali radnici/ce. Dakle, imali bi još jedno zanimanje kao opciju na birou za zapošljavanje, a do nas je da odlučimo da li želimo živjeti društvu u kojem je prostitucije običan posao za obične ljude. Kad kažem ljude, naravno mislim na žene, jer nemojte se zavaravati da je ova je ”profesija” isključivo određena za žene već od vijeka – smatraju iz ovog udruženja.
S druge strane, oni tvrde da treba kreirati svijest kod ljudi tako da prostitucija predstavlja kršenje ljudskih prava, te da bi državni organi prostituciju trebali da prepoznaju kao prijetnju i narušavanje osnovnih ženskih ljudskih prava i ogromnu prepreku u borbi za ravnopravnost spolova.
– Od ilegalnog biznisa praviti legalni bi statistički izgledao bolje ali prostitutke i njihovi makroi bi i dalje bili tu pod maskom ”radnice za seksualne usluge” i bordel menadžeri – istakli su.
Smanjiti uzroke bavljenja prostitucijom
Iako je Maja Gasal-Vražalica za Interview.ba kazala kako nevladin sektor tek sad pokušava da ovu temu nametne kao važnu s ciljem otpočinjanja procesa legalizacije i osvjetljivanja političara kako bi shvatili da se i o ovome treba govoriti, zajednički stav članica Mreže RING, upravo nevladinog sektora, jeste da su i oni oštri protivnici legalizacije prostitucije.
Taj stav zauzele su još 2000-te godine pri osnivanju Mreže i to se do danas nije promijenilo, što nam je potvrdila Radmila Žigić iz Fondacije „Lara“, članice Mreže RING koja okuplja 13 ženskih OCD aktivnih u oblasti zaštite ženskih ljudskih prava i borbe protiv svih oblika nasilja prema ženama.
– Za nas je prostitucija jedan od najdrastičnijih oblika eksploatacije žena koja je nastala i održavana kao posljedica ženskog siromaštva. Mi želimo društvo u kojem nijedna žena neće biti u situaciji da mora da zarađuje za život prodajom vlastitog tijela – pojasnila je Žigić za Interview.ba.
Kako je kazala, nemaju negativan stav prema ženama koje odluče da se bave prostitucijom jer je to njihov izbor, ali su protiv legalizacije prostitucije i stvaranja mogućnosti da neko zarađuje prodajom ženskog tijela.
Na pitanje šta država, ali i društvo dobija, a šta gubi legalizacijom prostitucije, Žigić je istakla kako niko ništa ne bi dobio, te da su svi argumenti, koji se tiču ove teme, lažni.
– Da li to BiH kao zemlja nema druge potencijale nego će ekonomski procvjetati legalizacijom prostitucije? I koje bi to žene radile legalno u javnim kućama, a ko bi im bili klijenti koji će dobiti fiskalni račun o korištenju pola sata seksualnih usluga, sve zajedno plaćen karticom. To su lažni argumenti za rješavanje problema koji je mnogo ozbiljniji društveni problem, a zove se žensko siromaštvo povezano s dubokim diskriminatorskim stavovima prema ženama – pojasnila je Žigić za Interview.ba.
Dodala je da se ne treba govoriti samo o ženama u kontekstu legalizacije prostitucije, jer kao društvo koje stremi ukidanju društvenih stigmi prema ljudima različite seksualne orijentacije, može se govoriti da bavljenje prostitucijom nije isključivo ženska „privilegija“.
– Zar nema potrebe za javnim kućama u kojima bi se pružale usluge za ljude različitih seksualnih opredjeljenja. Zar nema muškaraca koji za novac pružaju seksualne usluge ženama? Ili je otvaranje pitanja legalizacije prostitucije žena samo još jedan način da se žene podsjete da su“one tijela i koje je njihovo mjesto i uloga u društvu“ – rekla je.
Napredna društva razvijaju programe za podršku izlasku žena iz prostitucije jer bavljenje prostitucijom proizvodi mnoge traumatske posljedice po žene, pojasnila je Žigić.
– Mi kao društvo prije treba da se okrenemo smanjenju uzroka zbog kojih se neke žene bave prostitucijom – poručila je Žigić.
Žensko tijelo nije roba
Da žensko tijelo nije roba, te da se nikad ne bi smjelo kupovati i prodavati i bilo kojem smislu, bez obzira da li se radi o zadovoljavanju potreba muškaraca, proizvoda ili zadovoljavanju potreba moćnika/ca koji smatraju da je žensko tijelo njihovo vlasništvo, mišljenja su i iz Fondacije CURE.
– Oni stavljaju žene u podređene pozicije, koje se “plasiraju” u zavisnosti od potražnje – kazala je za Interview.ba Vedrana Frašto, članica ovog udruženja.
Ipak, svjesni su da osobe koje se bave prostitucijom imaju ogromnih problema, jer nemaju “zaštitu” od države u vidu zdravstvene zaštite i slično i da je to veliki problem, ali kako je kazala Frašto, bilo koji sistem, osim onog koji će dovesti u poziciju da nema potrebu za “prodavanjem” tijela, trebao biti kreiran samo da skrene pažnju na ono jako bitno: žensko tijelo ne smije biti meta prodaje, kupovine ili nečijeg posjedovanja.
– Niti jedna država na svijetu ne radi na tome da se “ukine” potreba za bavljenjem prostitucijom – naglasila je.
Na pitanje zašto se većinom kažnjavaju prostitutke, ali ne i oni koji te usluge koriste, Frašto ističe da je riječ o sistemu koji je kreiran da krivi i poziva na odgovornost one koje se ne nalaze na poziciji moći.
– Sistem u kojem mi živimo nije kreiran da iskorijeni uzrok, nego se bavi posljedicama i to na takav način da apsolutno podupire uzrok, kako on nikada ne bi nestao. Mi koje radimo na ostvarivanju ženskih prava uvijek navodimo da je problem u sistemu našeg društva koji podržava nasilje, neravnopravnost, diskriminaciju i to na način na se ne bavi ukidanju uzroka, nego se bavi posljedicama – pojasnila je.
Pitanja na koja Fondacija CURE nikad nisu dobile jasan odgovor od strane onih koji imaju moć da utiču na promjene, a uključuje i ovo pitanje su : zašto se fokus stavlja na osobu nad kojom se vrši nasilje, a ne nad osobom koja vrši nasilje?! Zašto se politička pitanja vode preko žena i njihovih tijela?!
– Metodi znaju biti drugačiji, ali rezultat je uvijek isti: sistem, kojeg uglavnom čine muškarci na pozicijama moći odlučuju u ime žena o njihovim slobodama, životima, tjelesnoj autonomiji, kretanju, načinu oblačenja, obrazovanju i pravima na posjedovanje sebe – zaključila je Frašto.
(Belmina Pašalić, Interview.ba)