Zatvaramo poglavlje koje nas je ugrobarilo poslednjih par decenija i otvaramo novo, za novo lešinarenje
Srbijanski (kvazi)analitičari uskoro će, po svemu sudeći, da okače šta već analitičari kače o klin. Uprkos njihovim dugogodišnjim upozorenjima da će nakon rešavanja pitanja Kosova sledeće na red doći pitanje Vojvodine i naporima da to tako i bude, čini se da je u toku brzo šaltanje na Republiku Srpsku. Čak i oni koji ne prate politiku, nisu mogli da ne primete euforiju koja se ovih dana, kulminirajući proslavom neustavnog dana RS, razlila iz državnih medija u javnost.
Pa je tako Ana Brnabić, koja je puna razumevanja za osuđene ratne zločince, postala dobitnica ordena Republike Srpske i zvanično se upisala u odabrano društvo Ratka Mladića, Radovana Karadžića i Biljane Plavšić. Primajući orden, rekla je da međunarodno pravo nije mrtvo slovo na papiru, te da će Srbija „mudro i strpljivo poštovati svoje međunarodne obaveze, prvenstveno Dejtonski mirovni sporazum, ne gubeći pritom osećaj za neophodnu meru pravde, nezavisnosti i slobode koju uživa Republika Srpska“. Začudo, međunarodne obaveze je ne opterećuju kada relativizuje ratne zločineutvrđene pravosnažnim presudama Haškog tribunala ili kada brani učešće ratnih zločinaca u javnom životu Srbije.
Ministar odbrane Aleksandar Vulin bio je deo delegacije koja je posetila Banjaluku, i tom prilikom izjavio da Srbija doživljava Republiku Srpsku kao svoj spoljnopolitički prioritet, te da će RS -dok je predsednik Srbije Aleksandar Vučić – na toj funkciji biti čuvana i sačuvana.
„Srbi moraju da razmišljaju rešavajući srpsko nacionalno pitanje u celini, bez obzira gde žive, ali moraju da imaju jedinstven centar, i moraju da imaju jedinstven politički put i jedinstvene političke odluke. Te odluke moraju da se donose u Beogradu, moraju da se donose u zajedništvu svih Srba, ali moraju da se donose vodeći računa o svim delovima srpstva“, ocenio je Vulin.
Ne, nije Vulin govorio o Memorandumu SANU niti Načertaniju. Valjda je potpuno normalna stvar da svi Srbi na svetu misle isto, a da im odluke servira Beograd? Pa neće valjda svako da misli kako mu se ćefne? Pa da nam ode srpstvo na doboš?
Pre tanderbala u Banjaluci, predsednik svetovne Republike Srbije Aleksandar Vučić okupio je delove srpstva u Predsedništvu, kako bi tako ujedinjeni sproveli nesvetovni ritual s paganskim korenima i javnosti pokazali da je to srpstvo stvarno, a ne nekakav ružičasti imaginarijum. Tu su Vučića i bosanskog Srbina Mileta Dodika predsednici partija Srba iz Crne Gore Andrija Mandić i Milan Knežević upoznali sa inicijativom o otvorenoj granici između Crne Gore, Srbije i Republike Srpske. A slučajno je baš granicu Srbije i RS, koja inače ne postoji jer se Srbija graniči sa Bosnom i Hercegovinom, pominjao i sam Vučić nedelju dana ranije, komentarišući izjavu Ramuša Haradinaja da polako nestaje granica između Kosova i Albanije (koja za Srbiju ne postoji, ali za stotinak zemalja u svetu da).
Čak je i patrijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej upriličio prijem za Dodika i čestitao mu na „hrabrosti da kaže da je Republika Srpska, zajedno sa Srbijom, neodvojivi deo srpskog naroda i da smo svi pozvani i dužni da to jedinstvo podržimo i održimo“. Inače, Irinej je u Božićnoj poslanici 12 puta spomenuo Kosovo, ali nijednom onako ultimativno, u smislu da niko ne sme da ga preda, da ga se odrekne ili da ćemo se boriti da ga vratimo, što je umeo ranije da izjavi. Pominjao je Kosovo uz reči rat, etničko čišćenje, samoproglašena lažna država, sloboda za srpski narod, takse, kosovska vojska… Ipak, ni reči o onima zbog kojih je Kosovo tu gde je. Koji “tehnički” sede u vladi sa Haradinajem. Koji nisu podneli ustavnu žalbu na zakon kojim je ta vojska formirana.
Malo podsećanje za gospodina Irineja: A. Vučić i I. Dačić, Šešeljev i Slobin mali od palube, bili su na vlasti dugo, a 1999. godine se kurčili pa dobili po nosu, nakon čega je Kosovo faktički postalo protektorat. Možda da njima kažete koju? A, već jeste? “Vučić se kao lav bori za Kosovo?” Onda ništa. Izgleda da je to to. Zatvaramo poglavlje koje nas je ugrobarilo poslednjih par decenija i otvaramo novo, za novo lešinarenje.
Da, na onom saboru u Predsedništvu nije bilo predstavnika Srba iz Vojvodine, što izgleda stvarno pokazuje da će malo da olade od nas. Pa ćemo izgleda mi u Vojvodini dobiti neočekivani predah. Iskreno, možda je i bolje da nas jedno vreme ne pominju. Da nas ostave na miru. Gde god su se radikali (ili se kaže ridilkuli) busali i branili srpstvo, zajedno sa crkvenim velikodostojnicima, čuj mene huškačima, velikodostojnicima, Srba tamo više nema. Ili su svedeni na nivo statističke greške. Samo se pitam šta će s desnijancima mobilisanim da mute po APV? Da ih neće prekomandovati u R. Srpsku? Ko onomad vođe navijača Crvene zvezde u vođe navijača Partizana? To bi nam baš bio novogodišnji poklon. Ajde, pa nek’ nam je sa srećom.
P.S. Vulin je Božić čestitao patrijarhu Pavlu.