Ucviljena majko Srebrenice

Tebi pišem…  a nemam riječi… koje su to riječi koje bi mogle opisati Tvoju bol, Tvoju tugu, Tvoju patnju…

Žalost, tvoj jedan  dan, sat, minut, sekund… Nemam riječi…

Kažu da je Bog stvorio majku na ovoj planeti, jer nije mogao biti svugdje… ali samo majku…

Zašto patim? Zašto  me snađe jad? Da li je moj  život – postelja i ćebe. Da li je moj  život – poljubac i pad?

Voljela bih  da Ti pomognem, da Ti pomognem da pronađeš put koji vodi iz mraka… Ali moraćeš sama da pronađeš taj put.

Tolike godine patnje… Šta je patnja, majko Srebrenice?

Patnja zadaje bol samo zato što je se bojiš. Ona Te proganja, zato što bježiš od nje.

Nemoj joj se odupirati, nemoj bježati od nje. Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i nemoj je primati s mržnjom. Tvoja mržnja je to što Ti nanosi bol i ništa drugo. Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih Ti ne učiniš time. Ne daj da Te razdire bol u grudima.

Nije ništa na ovome svijetu bez razloga, Tvoja suza… Tvoji potoci suza za sinovima, muževima, braćom, kćerkama, djecom i svim drugima nje ništa bez razloga… Bog je odabrao Tebe jer možeš to podnijeti, stavlja Te uza sebe sa kušnjom. Bog Ti ne šalje OČAJ da bi Te ubio, već da bi probudio novu nadu, novi život u tebi…

Majko Srebrenice, što je ZLO što Te snašlo?

Majko Srebrenice, nemoj tražiti niti tragati za zlim, jer ako stigneš do Zla nećeš ništa naći, jer ako se boriš protiv čudovišta molim Te pazi da Te ne uzme k sebi u naručje, jer ako dugo gledaš u ponor, ponor gleda u tebe… zlo ide od puta do puta, skače sa jednog na drugog i ostavlja nam da ubijemo ljušture koje više tako i nisu žive…

Ti si, Majko Srebrenica, ta što si otjerala utvare koje strše u tami…

Majko Srebrenice, što je Mržnja ?

Majko Srebrenice, znaš da mrak ne može protjerati mrak, to može samo Svjetlo…. znaš da mržnju ne može otjerati mržnja, ne dopusti nikome da ti umanjuje dušu tjerajući te da nekoga Mrziš…

Sablast koja je lutala nije ostavila ni svoju sjenu.

Majko Srebrenice, što je SNAGA?

Svaki dijelić Tvoga bića, svaka kap, sva snaga uma, sva snaga tijela, naučila si svih ovih godina da su slabi oni koji su okrutni… i zato si svim svojim snagama pretvorila se u ogromnu silu što pobjeđuje tamne duhove zla i gospodare tame.

Majko pokušavali su da te dovedu do RUBA… rekli su ti „Priđi ka rubu“, rekla si „Bojim se“, a oni su Te gurnuli, a ti si poletjela…. jer oni nisu znali da Ti si izgradila KRILA….

Napisala: Žana Alpeza

Ostavite komentar

unesite broj *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.