U Jugoslaviji su postojale vizija i ideja, kojih danas u svijetu nema, živimo u sadašnjosti, opterećeni smo virtuelnom stvarnošću i malo nas gleda u budućnost, kaže direktorka Muzeja Jugoslavije Neda Knežević.
Autor Una Sabljaković za Deutche Welle
Poslije ponovnog otvaranja Muzeja savremene umjetnosti u Beogradu i radova u Narodnom muzeju, čije se otvaranje očekuje sljedećeg ljeta, došao je red da se rekonstruiše i Muzej Jugoslavije. U njegovom sastavu nalaze se Memorijalni centar Josip Broz Tito, Stari muzej i Muzej 25. maj. Do prije godinu dana, ova institucija zvala se Muzej istorije Jugoslavije.
„Sva tri objekta u okviru Muzeja izgrađena su šezdesetih godina prošlog vijeka i od tada u njih ništa nije ulagano. Poslije 55 godina, Muzej 25. maj više ne može da odgovori nikakvom standardu, pošto je ugrožen muzejski fond. Mi ne možemo da ugostimo izložbe, što naša publika očekuje od nas, ili da izložimo naše najvrijednije eksponate, jer nemamo osnovne uslove, a to se odnosi na temperaturu i vlagu. Ove godine dobili smo sredstva za sanaciju termotehničkih i elektro instalacija. Planiramo da Muzej 25. maj otvorimo u maju ili junu 2018. godine. U međuvremenu će naša publika moći da posjeti Kuću cvijeća i objekat Stari muzej, u kojem radimo na stalnoj postavci“, kaže u razgovoru za Deutsche Welle Neda Knežević.
Ona dodaje da će od 2020. godine početi i rekonstrukcija Kuće cvijeća, sa ciljem da ovaj memorijalni centar odgovori osnovnim
Neda Knežević, direktorica Muzeja Jugoslavije u Beogradu
muzeološkim standardima.„To je premali objekat i radovima je predviđeno da se produži. Namjena će mu biti ista, ali će odgovarati savremenim muzeološkim standardima, i broju posjetilaca, koje ova kuća ima svake godine, a to je 120.000. Mi moramo imati ulaz, gdje možemo da primimo posjetioce, koji će tu da kupe karte, i suvenir”.
Broj posjetilaca Muzeja Jugoslavija stalno se povećava, a među njima su turusti iz regiona, posebno iz BiH, Slovenije i Hrvatske, ali i iz cijelog svijeta, najviše iz SAD, Kine, Italije i Španije. Osim njih, kada dođu u Beograd, predstavnici stranih delegacija gotovo redovno požele da obiđu Muzej Jugoslavije.
„Danas svijet nema baš neku viziju, živimo u sadašnjosti, opterećeni smo virtuelnom stvarnošću i malo nas gleda u budućnost. U Jugoslaviji je postojala neka vizija, ti ljudi koji su je vodili imali su neku ideju. Te vrijedosti ili fenomeni su nešto što danas nemamo, i prirodno je da se ljudi okreću neposrednoj prošlosti. U Jugoslaviji nije sve bilo idealno, ali jasno je da je bilo mnogo odličnih stvari. Postojala je npr. kulturna politika, imali smo fenomenalnih izložbi, projekata. Zato je izazov raditi u ovoj kući i skloniti se od ideologije ili partijskog pečata“.
Nostalgija najjača u BiH
„Naš muzej 4. i 25. maja u potpunosti promijeni izgled. Tada je pojačana nostalgija za Jugoslavijom i publika koja dođe tih dana je ona koju vezuje dobar život u toj državi. Oni misle da to treba da se pomijene i da se iskaže žal za Jugoslavijom“, navodi Neda Knežević.
Ona dodaje da se stiče utisak da je nostalgija za Jugoslavijom možda najprisutnija u BiH. „Organizovali smo u Beogradu jednu zanimljivu izložbu pod naslovom ‘Nikad im bolje nije bilo’, koja se odnosila na svakodnevni život u Jugoslaviji. Ideja projekta bila je da selimo izložbu po nekadašnjim republikama Jugoslavije, ali samo djelimično u obliku u kojem smo je otvorili u Beogradu, i da kustosi u drugim bivšim republikama daju svoj kontekst. Politička situacija nije takva da je to bilo moguće u Hrvatskoj, sa kojom inače sarađujemo. Izložba je preseljena u Ljubljanu i Sarajevo, gdje je posebno bila prisutna žal za Jugoslavijom. U Sarajevu je ogroman broj ljudi donirao predmete, i bili su jako zainteresovani da posjete izložbu. BiH je u tom smislu zaista specifična, vjerovatno zbog situacije u kojoj su bili“.
Izložba „Tito u Africi“, koja je otvorena na Oksfordu, privlači veliki broj zainteresovanih. Tim povodom je održano i predavanje o međunarodnom angažmanu Josipa Broza Tita.
Pokušaj brisanja tragova
Zbog ratova i raspada Jugoslavije, muzejski kompleks postao je „balast“, svjedok „nepoželjne prošlosti čiji su se tragovi brisali iz sadašnjosti“, piše između ostalog na sajtu Muzeja. Na koji način je ova institucija bila ugrožena?
„Kući je, posebno tokom devedesetih godina, mnogo puta prijetilo da bude zatvorena, razorena ili možda da bude svedena na neki mauzolej, a ne da bude Muzej Jugoslavije. Zidovi ovog muzeja i ljudi sve to pamte, a ono što je misija svih nas koji ovdje radimo, jeste da iz iskustva tih traumatičnih situacija iz prošlosti lakše tumačimo sadašnjost i u tom smislu ostavimo nešto za buduće generacije“, objašnjava direktorka Muzeja Jugoslavije.
U tekstovima na sajtu navodi se da se Muzej revolucije naroda i narodnosti Jugoslavije koji čini dio Muzeja Jugoslavije„bori za razbijanje predrasude o sebi kao „muzeju partije”. Kako se bori za to i ima li pomaka u razbijanju te predrasude?
I danas u Muzej Jugoslavije stižu lokalne štafete iz Makedonije, Crne Gore i Vojvodine.
„Mi pokušavamo da fluidno sagledavamo jugoslovensko naslijeđe. Ono još uvijek nije definisano, jer je to naša neposredna prošlost. Proširenje našeg vidokruga je u tome da se bavimo fenomenima iz te države. Mnogi nas poistovjećuju sa likom i djelom Josipa Broza Tita. On jeste dio naše istorije, ali ovo nije muzej posvećen samo njemu, nego Jugoslaviji, koja je postojala od 1918. godine. Njen raspad mi tumačimo i stavljamo u 1991. godinu, mada ima i drugih tumačenja, između ostalog da je to i 2006. godina. Mi se svim silama borimo da, uprkos ideologiji koju nosimo sa sobom, i ne možemo da je izbjegnemo, učinimo da fenomeni te države isplivaju, i da poistovjećivanje Muzeja sa partijom ne bude toliko. Mogu da podsjetim da Mihajlo Mika Janković, arhitekta Muzeja 25. maj, koji je projektovao najznačajnije objekte u Beogradu, nije bio član Partije“.
Stalnom postavkom, planiranom za narednu godinu, biće ispričana priča o Jugoslaviji u 100 predmeta.
Štafete
Najveću zbirku u okviru fonda muzeja čini 20.000 saveznih i lokalnih štafeta, različitih po obradi i ikonografiji. „To je „živa zbirka“ muzeja, jer i dan danas dobijamo po neku novu štafetu, a posljednjih godina posebno iz Makedonije, Crne Gore i Vojvodine. Te lokalne štafete su možda i interesantnije od onih saveznih koje svi znaju, a mogu se vidjeti u Kući cvijeća“, navodi Neda Knežević.
Budući projekti
Među budućim projektima muzeja je izložba „Sto intervjua“ kojom će ponovo biti otvoren Muzej 25. maj. Riječ je o intervjuima obavljenim na teritoriji regiona, a na osnovu eksponata iz Muzeja. Sljedeće godine će, povodom 100 godina od formiranja prve Jugoslavije u zgradi Muzeja 25. maj biti otvorena tematska izložba koja se tiče ujedinjenja. Stalnom postavkom biće ispričana priča o Jugoslaviji u 100 predmeta. Osim toga, planirano je štampanje popularnih publikacija o Jugoslaviji, i organizovanje konferencija na temu shvatanja te države.
„U Beogradu smo ljetos organizovali izložbu „Tito u Africi” koja je sada otvorena na Oksfordu. Tamo je tim povodom održano predavanje o međunarodnom angažmanu Josipa Broza Tita. Kada na Oksfordu vidite prepunu salu ljudi koji postavljaju mnogo pitanja, onda vidite da to što radimo jeste nešto što je vrijedno“, zaključuje Neda Knežević.