Prije dvadeset godina umro je moj brat. Rekli su od posljedica vakcinacije, ali i to da je bio ozbiljno prehlađen i da nije ni u jednom slučaju trebao dobiti vakcinu.
Bili smo približnih godina, pa smo redovno zajedno odlazili na preglede i ta traumatična bockanja. Nažalost, zbog nečijeg lošeg znanja i “bubica doktora”, koji nije imao pojma kako beba koja kašlje od vakcine može da dobije meningitis. Almin nije dočekao iduću vakcinaciju.
Ja, zdrava, sitna curica, nastavila sam svoju vakcinaciju jer to se prosto moralo, da se izgradi imunitet koji nam je narušen samim rođenjem u ratnim godinama. Roditelji su bili dovoljno uništeni gubljenjem jednog djeteta, mene nisu željeli prepustiti slučaju. Vakcina se primiti morala, samo se od tada vodilo računa, da sam potpuno zdrava. Uspjeli su, dobila sam sve vakcine koje su me štitile od bolesti zaboravljenih prije stotinu godina.
Moja mama nije imala internet i nije znala da postoje tamo neki ljudi koji smatraju da od vakcine može da nastupi teška bolest ili smrt. Antivakcinalnim kampanjama su nas naučili polovinu lekcije, rekli su da može, ali nisu ljudima objasnili da se to samo dešava ako je dijete bolesno u vrijeme vakcinacije. Istini za volju odmah nakon rata to niko nije ni pričao javno, pa moji roditelji nisu znali, samo morao je znati ljekar, ali nije.
Danas, kada se o tome javno govori, opet se istina prezentira samo do polovine, iz nekog razloga se prešuti ona najbitnija činjenica. Prešute nju i pojedine kolege iz medija, valjda zbog straha od farmaceutskog lobija. Znate, profit je moć, pa je lakše i brže zaraditi na bolesti koja se ne može izliječiti, nego na jednoj vakcini.
Internet ljekari, različitih profila, postali su veći stručnjaci od onih koji su studirali godinama da bi Vašem djetetu spašavali život kada se zakomplikuje obična prehlada.
Sjećam se da smo sa nekih 7 godina, epidemijski bolovali od ospica. Bilo nas je priličan broj u školi, ali svi smo živi i zdravi ostali. Par dana u krevetu pa nazad u školu. Danas, male bebice umiru jer neko odlučuje u njihovo ime da vakcina nije zdrava.
Vakcina je zdrava, kada je dijete zdravo. Nemojte odlučivati u ime svog dijela duše jer mnogo više boli kad mu se nešto desi, pa se čitav život osjećate krivim.
Stavite se u poziciju majke čija je polovina srca izgubila bitku protiv običnih ospica, nije vakcinisana. Šta mislite, koja su sada njena pitanja u glavi? Vjerujem da to ne želite svojoj kćerci ili svom sinu, a ni sebi. Oni su Vam sve u životu.
Danas sam bila razočarana do srži. Tražila sam od pedijatra da uradimo intervju na temu vakcinacije, a on me hladno odbio. Ne zbog toga, što misli da vakcinacija nije potrebna, nego zbog toga što mu psuju i vrijeđaju ga kada kaže, da je vakcinacija obavezna. Kaže ne želi to ponovo slušati. On “ne želi slušati psovke”, ali time je sam kriv što mladi roditelji uče s interneta od nekoga ko nikada nije pročitao 5 stranica poštene literature, obrazovanje preko Googla mu je najveći stepen edukacije.
Baš takvi Vam govore: “Nemojte voditi dijete na vakcinaciju”.
Vaša kćerka ili sin, ne mogu dobiti vakcinu samo ako imaju neku aktivnu upalu u organizmu, a sve dok je djete potpuno zdravo, što će da Vam potvrdi pedijatar, od imunizacije mu se ništa neće desiti.
Stvar je samo u izboru pedijatra za svoje djete, sve ostalo je jednostavno. Nemojte da Vam internet bude mjesto na kome stičete znanja iz nauke. Da su moji roditelji prije dvadeset godina znali što danas znaju, Almin bi bio student.
Molim Vas razmislite, ako Vam je bebica zdrava, nemojte joj ugroziti život, zbog nekog hejtera.
P.S. Odlučila sam da Vam ovo kažem i nema veze što ćete da mi psujete, samo razmislite o vakcinama.
Piše: Anisa Mahmutović