Kada govorimo o bilo kojoj industriji, pa tako i novinarstvu, voditelji timova, projektni i programski menadžeri/ke igraju važnu ulogu. Njihovi zadaci određuju smjer i izvodivost dogovorenih projekata, pospješuju motivaciju tima, vode računa o isporuci proizvoda i komuniciraju sa klijentima/cama.
U ovom procesu, da bi organizacije bile uspješne, vode se različitim metodologijama koje će im olakšati proces ispunjavanja ciljeva. Nerijetko su te metodologije spore i uključuju proces planiranja i određivanja dugoročnih ciljeva, koje u vremenu brzih promjena često negdje na pola puta bivaju teško ostvarive ili dobijaju potrebu prilagodbe.
Ponekad je teško usvojiti nove prakse, jer se navika dosadašnjeg rada teško osloboditi, ali nije nemoguće. Ponekad odbijamo promjene jer bez obzira na nefunkcionalnost dosadašnjeg načina rada, to nam je ipak poznato područje i mi se snalazimo u tome jer nam je poznato. Promjene i strah od nepoznatog nas često sprječavaju da usvojimo dobre prakse koje mogu naše poslovanje učiniti mnogo uspješnijim.
Šta je agilni menadžment?
Danas u poslovnom svijetu postoji mnogo korištenih tehnika i alata poslovnog menadžmenta koji nastoje pomoći da povećate vrijednost vašeg proizvedenog rezultata. Sve češće korišten model jeste agile, zbog svoje sposobnosti da brzo reaguje na promjene.
Agile znači način organizovanja koji se fokusira na fleksibilnost. Uzimajući u obzir brizne promjena koje se događaju u svim industrijama, pa tako i u novinarskoj, feksibilnost postaje prijeka potreba. Kroz ovaj pristup rada, usvajate upravo niz vrijednosti i principa koji će vas voditi i usmjeravati ka fleksibilnosti. Ono što razlikuje ovaj način razmišljanja i poslovanja jeste prilagođavanje i priznavanje da je teško predvidjeti budućnost, da se stvari brzo mijenjaju, pa je važnije imati način kako se nositi sa promjenama, nego pogađati šta se sve može dogoditi u budućnosti.
Agile je pristup upravljanju projektima koji je prikladniji za projekte koji su u toku i projekte u kojima su određeni detalji nejasni od samog početka zbog svojih temeljnih načela, koja između ostalog uključuju kontinuiranu isporuku, ponavljanje, prilagodljivost i kratke vremenske okvire.
Iako agilni menadžment nije nešto što je nedavno nastalo i datira još od početka 2000-ih godina, tek unazad nekoliko godina se sve više govori o uspješnosti i važnosti prelaska na ovakav način pristupu poslovanju.
U Agile praksi, projekat je razdvojen na pod-projekte. Oni se obično nazivaju sprintovi. Na kraju svakog sprinta učesnici i tim pregledavaju svoj rad, rade prilagodbe za sljedeći sprint i ponavljaju dok ne završe. Smisao Agilea je stalna, povišena isporuka vrijednosti kroz projekat, umjesto odjednom sve na kraju.
Agilne vrijednosti i principi
Nemanja Čedomirović iz Growit kompanije je u svom nedavnom predavanju o Agilnom menadžmentu izdvojio vrijednosti i principe koji su osnov ovog modela upravljanja organizacijama.
Vrijednosti i principi Agilnog menadžemnta služe kao temelj za agilni način razmišljanja. Ove vrijednosti i principi nude smjernice za promjenu, reagovanje i rješavanje neizvjesnosti.
1. Timska saradnja i zadovoljstvo
- Zajednički rad
- Vjera u druge i podrška
- Razgovor licem u lice
- Redovan feedback
- Održivi razvoj
2. Organski procesi i rezultati
- Redovno isporučivanje vrijednosti
- Vrhunski kvalitet
- Jednostavnost
- Samoorganizujući timovi
3. Zadovoljstvo korisnika/ce i reputacija
- Zadovoljni klijenti/ce
- Razgovor licem u lice
- Redovan feedback i usklađivanje na osnovu istog
4. Sposobnost reagovanja na promjene
- Brzo prilagođavanje i odgovori na promjeene
- Stvaranje vrijednosti u okruženju koje se neprestano mijenja
Kako je naveo u predavanju, da bi se postigle ove vrijednosti one moraju biti ispred dosadašnjih, odnosno:
- Pojedinci i interakcije ispred procesa i alata
- Funckionalni proizvod ispred sveobuhvatne dokumentacije
- Saradnja sa klijentima/cama ispred definisanja ugovora
- Reagovanje na promjene ispred praćenja plana
Pored vrijednosti koje su osnov za kreiranje ovakvog načina rada u organizacijama, postoji i 12 agilnih principa na koje trebate obratiti pažnju, a to su:
- Zadovoljni klijenti/ce
- Prihvatanje promjena
- Redovno isporučivanje vrijednosti
- Zajednički rad
- Vjera u druge i poodrška
- Razgovor licem u lice
- Primjenljiv krajnji proizvod
- Održivi razvoj
- Vrhunski kvalitet
- Jednostavnost
- Samoorganizujući timovi
- Redovan feedback i usklađivanje na osnovu istog
Različite vrste agilnih metodologija upravljanja projektima
Postoji niz različitih agilnih metodologija upravljanja projektima, ali sve se u svojoj osnovi drže glavnih principa i vrijednosti Agilnog menadžmenta.
Trenutno najpopularnija metodologija je Scrum.
Osnivači Scruma definišu ga kao “lagani okvir koji pomaže ljudima, timovima i organizacijama da generišu vrijednost kroz prilagodljiva rješenja za složene probleme.” Scrum je izgrađen na idejama koje učimo radeći, gubitak treba svesti na najmanju moguću mjeru i trebamo se usredotočiti na ono što je najvažnije. Scrum treba iskoristiti protiv tima igrača sa više alata koji kolektivno stvaraju povećanje vrijednosti kroz svako ponavljanje.
U Scrum praksi, Scrum tim se sastoji od:
- Vlasnika/ce proizvoda (Product Owner)
- Scrum Mastera i
- razvojnog tima.
Vlasnik/ca proizvoda odgovoran je za maksimiziranje vrijednosti krajnjeg cilja. On/ona kreira viziju proizvoda, donosi strateške odluke, prati scrum proces, definiše plan razvoja proizvoda, prisustvuje scrum sastancima, planira važne datume za isporuku vrijednosti.
Scrum Master je odgovoran za održavanje Scruma i izvlačenje maksimuma iz razvojnog tima. Razvojni tim obavlja posao. On/ona pomaže svima da razumiju teoriju, prakse, principe i vrijednosti, vodi scrum sastanke, čini proces rada vidljivim, osigurava da svi u timu razumiju ciljeve i obim posla, ohrabruje tim da konstantno urapređuje proces, uči tim da bude samoupravan i multifunkcionalan, štiti tim od spoljnih utjecaja i ometanja, pomaže timu da prati i rješava prepreke.
Razvojni tim je na osnovu vođstva prethodna dva (idealno) sto posto posvećen, kreira povećanje proizvoda, kros-funkcionalan je, samoorganizovan, tim sam odlučuje o tome ko, šta i kako radi, osnažen je da samostalno odredi koje rješenje odgovara kriterijumu prihvatljivosti.
Scrum je najpopularnija Agile metoda. U rezultatima istraživanja predstavljenim u 15. godišnjem izvještaju o stanju agile, gdje je 66% ispitanika/ca identifikovalo Scrum kao metodologiju koju najviše slijede.
Agilni menadžment u novinarstvu
Može se na prvu činiti da ovaj pristup poslovanju nema veze sa novinarstvom, ali zapravo može biti veoma uspješan upravo u ovoj industriji, a tome svjedoče i svjetski poznati mediji koji su prije desetak godina upravo usvojili ovaj model rada.
Među njima su BBC, Washington Post, Guardian, Chicago Tribune i mnoge druge.
“Biti agilan jednostavno znači reorganizovati svoje procese na način koji vam omogućava da brzo napravite pogreške, dobijete povratne informacije o njima, tako da postavite kratke komunikacijske i povratne petlje, a zatim ponavljate svoj put do pravog zaključka čak i ako je taj zaključak dobar drugačije od onoga što ste zamislili na početku. Cijeli proces je usmjeren na doradu i poboljšanje.”, izjavio je prije deset godina Martin Belam koji je vodio UX (korisničko iskustvo) u Guardianu, a sada vodi kompaniju za digitalno savjetovanje Emblem.
Kako je tad u tekstu za Journalism.co.uk naveo John Stefany, voditelj projekta u NPR-u, novinari/ke već koriste elemente agilnosti. “Novinari/ke to već dugo rade. Urednik/ca koji dodjeljuje je vlasnik/ca proizvoda, glas kupca, on/ona daje prioritet onome na čemu se svakodnevno radi. Vaš bi tim mogao biti reporter/ka, fotograf/kinja, grafički umjetnik/ca i snimatelj/ica, a najbolje će funkcionisati kada su svi međusobno u stalnoj komunikaciji, idealno licem u lice, ali barem se redovno provjeravaju.”
On je tom prilikom dodao i da bi novinari/ke mogli primijeniti agilnost i na duže, istaživačke projekte koji traju mjesecima. Umjesto da se na kraju istraživačke priče uključuju ostali akteri, poput dizajnera/ki, fotografa/kinja i slično, kroz cijeli istraživački put stvaranja neke priče mogu biti svi uključeni od početka i sarađivati shodno promjenama koje će se (sigurno) događati u procesu istraživanja. Na taj će način konačni rezultat, prezentovana istraživačka priča publici, imati potpuniji rezultat i zasigurno biti uspješnija nego dosadašnje.