Roror film

Novosti su došle u posjed snimke na kojoj aktualni voditelj HDZ-ovog Odjela za medije, komunikacije i digitalne medije Andrej Rora1992. godine posjećuje logor za zarobljene srpske civile u Odžaku, mučilištu HVO-a u kojem je na smrt premlaćeno više civila, dok su ostali podvrgnuti višemjesečnim torturama, izgladnjivanju i verbalnom zlostavljanju. Snimka, pored toga, bilježi i trenutak u kojem se Rora hvali ‘trofejom’ s ratišta, liturgijskom knjigom na ćirilici koja se koristi isključivo u pravoslavnim crkvama.

Prošlog tjedna došli smo do isječaka dvoipolsatnog videomaterijala Hrvatske vojske, snimljenog 10. svibnja 1992. godine, povodom zarobljavanja više stotina muškaraca, žena i djece srpske nacionalnosti iz sela oko Odžaka. Dva dana prije nastanka snimke, srpski pripadnici teritorijalne obrane koji su stražarili u svojim selima dogovorili su predaju oružja HVO-u. Zauzvrat im je obećan slobodan prolaz na područje s većinskim srpskim stanovništvom. Nakon predaje oružja, međutim, kolona od više kilometara je zaustavljena. Automobili i traktori su ostavljeni pored ceste i potom opljačkani, a 1300 muškaraca, žena i djece otpravljeno je na dvije lokacije u Odžaku, logore koji će nakon 2000. godine biti uvršteni u presude za ratne zločine nad civilnim stanovništvom.

Kamera prati posjet ‘delegacije’ Hrvatske vojske i HVO-a jednoj od tih lokacija, sportskoj dvorani Osnovne škole Bratstvo-jedinstvo u Odžaku. Predvodi ih Anto Kovačević, koji će kasnije postati zastupnik u Hrvatskom saboru. ‘Za dom i poglavnika spremni!’ viče mu na putu prema osnovnoškolskom logoru neki prolaznik. ‘To, to, to! Nema bez Ante ništa. Hrvatska povijest je od Ante do Ante’, odgovara mu nasmiješeni Kovačević, dodajući u hodu da će ‘sad oni vidit kako Muj… Anto jarca dere’. ‘Idem sad četnike vidjeti one’, kaže na odlasku.

U sljedećem kadru Kovačević drži ‘četnicima’ govor o Miloševiću, Karadžiću i pogubnoj velikosrpskoj politici. ‘Pitanje je bi li vi bili korektni kao ljudi, kao što će ovi biti korektni prema vama, kao što jesu, ili bi klali kao što su radili i drugi SDS-ovci, ne samo ljude, žene i djecu, nego bi klali kokoši i stoku i sve’, podučava Kovačević muškarce prestravljenih pogleda, skutrene na podu dvorane. U kadar ulazi uniformirani Andrej Rora. Tamo je došao kao glasnogovornik Službe za informativno-psihološku djelatnost Zapovjedništva HV-a – Operativne skupine za Sisak i Baniju te glavni i odgovorni urednik njihovog tjednika Hrvatski bojovnik.

Rora ispituje dva logoraša. Na snimci se slabo čuje o čemu razgovaraju. Jednog pita što misli o Miloševiću, ali se ne razaznaje što mu logoraš govori. Zatočenikov odgovor objavljen je u Rorinoj reportaži koja je tiskana deset dana poslije, u tjedniku Hrvatski bojovnik. ‘Tvrdi da duboko prezire umobolnog Miloševića (…) Ne slušam ga više, a u sebi mislim ‘Jebem ti mater pokvarenu”, napisao je Rora u tekstu u kojem zatočenike naziva ‘četnicima’, ‘srpskim trogloditima’, ‘lojalnim Srbendama’ i ‘cincarskim prevrtljivcima’. ‘Zarobljeni novogradski četnici smješteni su u sportskoj dvorani u Odžaku. Ozračje kužno, bez aeracije, mirisi fukare, nečisti i serbske zlosti. Prava bjesomučna gomila’, stoji na duplerici Hrvatskog bojovnika, opremljenoj fotografijom ‘srpskih ekstremista’.

U prostoriji iz Rorine reportaže u tom je trenutku bio i Vlado Dragojlović, danas predsjednik Udruženja ratnih zarobljenika i logoraša Modriče. Dobro se sjeća tog posjeta.

– Uz Kovačevića se isticao naoružani mlađi čovjek u vojnoj odori. Predstavljen kao novinar, ispitivao je neke od logoraša – kaže Dragojlović za Novosti.

Početkom dvijetisućitih Dragojlović je došao i do videomaterijala koji opisujemo. Saznao je u međuvremenu da je mladić sa snimke došao iz Siska u svojstvu vojnog propagandista.

– Sada znamo o kome se točno radi – rekao nam je Dragojlović.

Nakon našeg prvog teksta, objavljenog pod naslovom ‘Rora iz horora’ u 1000. broju Novosti, Dragojlović je prošlog tjedna prvi put pročitao ratnu reportažu u kojoj ga Rora naziva ekstremistom, trogloditom i četnikom.

– Ne znam kako uopće komentirati ove užasne riječi i rečenice. To je jedan klasični huškački tekst pun mržnje koji ponajviše govori o autoru. Radi se o ljudima koji su s četnicima imali veze koliko i on – ističe Dragojlović.

U jednu je stvar, doduše, siguran.

– Taj tekst sam po sebi potiče i odobrava sve ono što će se dogoditi u logoru – komentira Dragojlović reportažu u kojoj Rora kudi hrvatske ‘tamničare’ zbog blagosti prema utamničenim Srbima.

Zapaljena su četiri četnika. ‘Ovako manje smrde’, kažu mi prijatelji – pisao je Andrej Rora u reportaži o Handžar diviziji

S torturom je, kaže nam sugovornik, počelo 8. svibnja, prije nego što su prvi put kročili u prostor dvorane. Na izlasku iz kamiona kojima su prevezeni iz napuštene kolone automobila dočekao ih je špalir sastavljen od hrvatskih vojnika, koji su ih nogama, rukama i kundacima mlatili sve do prostorije u kojoj će Dragojlović boraviti naredna dva mjeseca. U tjednima koji su uslijedili oskudica hrane postala je sporedni problem.

– Zlostavljanje se dešavalo svaki dan, iz sata u sat. Pored pripadnika vojne policije, tukli su nas sumještani, ljudi koje smo poznavali. Povremeno su dolazili članovi hrvatske vojske i paravojnih postrojbi, privatno i poluprivatno – priča Dragojlović.

Ljude bi, kaže, prozivali i onda odvodili u učionice ili na hodnik. Sjeća se da ga je s grupom logoraša jednu večer prozvao neki gardist iz Hrvatske.

– Krv je tekla doslovno kao iz česme. Kazao mi je: ‘Četniče, gladan si, a hrana ti pod nogama.’ Ja sam pokušao da to pokupim rukama, ali nije mi dozvolio. Natjerao je i jednog starijeg čovjeka da sa mnom jede krv i da režimo, glumimo pse – priča dalje Dragojlović.

Redovno su, veli, morali pjevati ustaške pjesme do padanja u nesvijest, uz psovanje četničke majke i povike čuvara da je ovo ‘Četvrti Rajh’.

– Kako sam se osjećao? Kao kad mašina melje meso. Ljudi su dovedeni do pakla – prisjeća se Dragojlović.

Na 700 logoraša bio je jedan WC. Potom su im počeli ostavljati kante s fekalijama u jedinoj prostoriji za boravak. Dragojlović pamti da su ih samo jednom ‘otuširali’. Kaže da se čovjek navikne na nesnosan smrad ako dovoljno dugo boravi u takvom ambijentu. Nepodnošljivo je za one koji prvi put uđu u prostoriju, rezonira.

‘Ozračje kužno, bez aeracije, mirisi fukare, nečisti i serbske zlosti’, napisao je Rora u citiranoj reportaži.

Zbog premlaćivanja i mučenja logoraša, u odžačkoj osnovnoj školi preminulo je četvero srpskih civila. Njihova imena, kao i svi detalji torture, spominju se u više presuda za ratne zločine. Pripadnik HVO-a FeridHalilović osuđen je na petnaest godina zatvora zbog premlaćivanja 29 srpskih civila. U tom postupku, kao i u svim drugim u kojima su procesuirani mučitelji iz Odžaka, sud je potvrdio da su torture provođene nad ‘nezakonito zatvorenim civilima srpske nacionalnosti’. Godine 2015. potvrđena je desetogodišnja kazna zatvora Josipu Toliću, dok je Albina Terzić osuđena na tri godine. U slučaju potonje čuvarice spominjala se i ‘simulacija logorskog vjenčanja’, u kojem bi logoraše prisilili na igrokaz sklapanja braka. Prema kasnijim svjedočenjima pojedinih zatočenika, takve su svadbe uključivale i prisiljavanje na seksualni odnos s psihički oboljelom mještankom koju su također držali zatočenu u školi. Optužnica je u međuvremenu podignuta i protiv upravnika logora Ante Golubovića, zatim Jurice Božića i RešadaMujkića, pripadnika 102. brigade HVO-a Odžak. Golubović, koji ima hrvatsku putovnicu, nalazi se izvan dohvata bosanskohercegovačkog pravosuđa.

Praksa seksualnog zlostavljanja u Odžaku i okolnim mjestima uspostavljena je nakon što su žene i djeca preseljeni iz opisanog logora u hrvatske i muslimanske kuće. Pod okriljem noći pripadnici HVO-a sudjelovali su u masovnim silovanjima žena, uz prijetnje klanjem prisutne dojenčadi i ženskih članova obitelji. Iako ne postoje precizne brojke, Dragojlović nam kaže da je silovano najmanje 60 žena. Za neke od tih slučajeva na višegodišnje kazne osuđeni su Marijan Brnjić i Jozo Đojić.

Pored opisanog portretiranja logoraša, današnji šef HDZ-ovog Odjela za medije Andrej Rora u navedenoj je reportaži zabilježio i odlazak u Novi Grad, mjesto udaljeno devet kilometara od Odžaka. U tekstu je primijetio ‘neoštećenu pravoslavnu crkvu’ u centru sela. Na videosnimci zabilježen je i taj trenutak. Svega 40 minuta poslije, kako pokazuje sat na snimci, Rora u centru Odžaka nasmiješeno pozira s trofejnom sjekirom. Iz prtljažnika potom vadi debelu ukrašenu knjigu na ćirilici i hvali se da je taj ratni trofej ‘original’. Nakon pregledavanja snimke, dva pravoslavna svećenika potvrdila su nam da se radi o dijelovima pravoslavne biblije koji se koriste isključivo na misnim svetkovinama.

– Riječ je o svetom evanđelju, našoj bogoslužbenoj crkvenoj knjizi za nedjeljne i praznične dane. Takva se knjiga ne može naći u kućanstvima – potvrdio nam je Vidoje Lukić, svećenik koji je Novi Grad napustio krajem travnja 1992. godine.

Na pitanje je li Rorin ‘trofej’ opljačkan iz novogradske crkve, Lukić kaže da to ne može tvrditi sa sigurnošću.

– Crkva je pokradena i devastirana, a rupe kod oltara sugeriraju da je i minirana. Knjiga sa snimke koju ste mi pokazali sigurno je pripadala nekoj crkvi. Da li je uzeta iz ove ili neke druge obližnje bogomolje, to, nažalost, ne znam – kazao je Lukić.

Na područje Novog Grada i Odžaka Rora se vratio početkom lipnja, mjesec dana nakon teksta o ‘zarobljenim četnicima’. U novoj reportaži ne spominje logorski kompleks. Odžačko područje bila mu je usputna postaja, prilika da se ‘spusti do rijeke, umoči glavu i napije se hladne vode Bosne’. Ovog puta Rora prati podvige Handžar divizije, proustaške postrojbe čiji su zapovjednici spominjani u kontekstu ratnih zločina nad sisačkim civilima. U tekstu ‘Handžar-divizija hara Herceg-Bosnom’ opisuje ‘čišćenje’ oslobođenih sela.

‘Handžarovska je logika sasma jednostavna. Samo mrtvi četnik je dobar četnik. Ovo je rat na život ili smrt, i tu ne smije biti milosti’, piše nadahnuto. Na povratku iz ‘hrvatske Herceg-Bosne u hrvatsku Hrvatsku’ susreće vod handžarovaca. Reportažu rezimira ovim rečenicama: ‘Svi ih hvale. Dosad su zarobili petnaest četnika, među kojima i jednu četnikušu. Kažu, prava ženska. Što s njom rade, nismo pitali. Bosna puna sevdaha.’

U srijedu ovog tjedna prošlo je devet dana od prvog upita koji smo poslali na adresu HDZ-a. Pitali smo ih da se očituju o sadržaju našeg teksta ‘Rora iz horora’ koji govori o proustaškoj i huškačkoj prošlosti šefa stranačkog Odjela za medije, komunikacije i digitalne medije. Upoznali smo HDZ-ovce s činjenicom da je Rora kao glavni urednik Hrvatskog bojovnika objavljivao popise ‘četnika’ po urbanim hrvatskim područjima, u maniri zloglasnog Slobodnog tjednika dok ga je kao glavni urednik potpisivao kvizaš Robert Pauletić. U tekstu ‘Rora iz horora’ objavili smo i presjek njegova uređivačko-autorskog rada u listovima kao što su Nezavisna Država Hrvatska i Panorama, gdje je promovirana ustaška i antisemitska literatura, a jedan od kolumnista bio je Ivo Rojnica, ustaški dužnosnik koji je za vrijeme Drugog svjetskog rata u Dubrovniku izdavao rasno motivirane zapovijedi protiv Židova. Iako je prošlog tjedna novi glasnogovornik HDZ-a Zoltan Kabok u telefonskom razgovoru najavio slanje odgovora Novostima u ‘dogledno vrijeme’, to se do zaključenja ovoga teksta, nakon tri pismena upita, nije dogodilo. Za komentar smo zvali i Andreja Roru, no nije odgovorio na poziv i SMS poruku.