Iako veliki broj ljudi kritikuje TV emisije poput Velikog brata, Farme ili Parova jer promovišu „pogrešne vrijednosti“ nemoral, laži, šund i treš, one će uvijek imati svoje poklonike. A nažalost, sve je veći broj mladih ljudi koji uzore nalaze u reality „zvijezdama“.
Veliki brat je na Balkanu počeo sa emitovanjem 2006. godine. U Bosni i Hercegovini je prema istraživanju Media plan instituta prvu sezonu ovog reality show-a pratilo 20 posto gledalaca. Ciljnu grupu su činili gledaoci od 18 do 49 godina starosti. U udarnim terminima na dvije televizije sa nacionalnom frekvencijom emitiraju se dva reality showa – programi puni neprimjerenog ponašanja, brutalnih scena, pa i fizičkog obračuna učesnika. Prema istraživanjima gledanosti, stotine hiljada ljudi uživa upravo u tome. Najveći broj gledalaca su mladi ljudi.
U vremenu kada je, kažu stručnjaci, sistem vrijednosti okrenut naglavačke, a djeca odrastaju u totalno drugačijem svijetu nego njihovi roditelji, ispravno odgojiti dijete prava je umjetnost.
Razgovarajući o društvenom životu mladih i kulturnim dešavanjima na nedavnom druženju u Trebinju u okviru projekta „Čitaj više, misli više“ spomenuli smo i problem reality programa koji su u velikoj mjeri već oblikovali mlade ovog grada. Takvog je mišljenja Igor Svrdlin, novinar iz Trebinja koji kaže da djeca idu gdje ide većina i da su problem društva uzori sa reality programa.
–Svi žele da budu starleta, blogerka, kriminalac ili maneken. Gledali smo kriminalce u udarnom terminu kako filozofiraju, kao nešto što je poželjno. Znanje je deplasirano i traje ispiranje mozga u svim sferama. Na TV-u nema vidjeti ništa dobro, ni kvizovi više nisu kao što su bili. A znamo da TV u velikoj mjeri može oblikovati mlade, smatra Igor.
Da mediji donekle snose odgovornost, mišljenja je književnik i novinar Semir Behram, no problem je, dodaje, sistem iskrivljene vrijednosti i brendiranje pogrešne definicije slave.
– Prvo se djeci kaže da su heroji razni zločinci, potom im se subliminarno nametnu stihovi o preljubima i skupim automobilima, kokainu i lagodnom životu, pa i nasilju. Kasnije, nakon perioda adolescencije, ti mladi ljudi već imaju izgrađene stavove – pogubne stavove, kaže Behram.
Istinske estetske vrijednosti se mogu promovirati isključivo kroz edukativni program, kroz školstvo. Radi toga, smatra Behram, potrebno je uvesti novi predmet u školu.
– Taj predmet bi se zvao Opšta kultura. Tu bi svako dijete tokom školske godine moralo da napiše par eseja o raznim kulturnim pokretima, pa i o političkim, jer ipak, odgajamo buduće glasače. Ovi današnji, odgojeni na reality programima i turbofolk vrijednostima, glasaju za desničarske opcije i nacionalizam smatraju porukom od Boga, direktan je Behram.
Trač zajednica i zabava za sirotinju
Trend kreiranja i snimanja reality programa u posljednje vrijeme je sve češći na prostoru zapadnog Balkana. Izuzev koristi u finansijskom smislu autorima odnosno TV stanicama koje ih prave zapravo niko drugi nema korist. Psiholog Alen Jaganjac za naš portal kaže da se nemjerljiva šteta pravi mladim generacijama koje sve to gledaju.
– Sve to trebamo posmatrati kao vrstu biznisa ili virutalne industrije gdje se bukvalno prodaju laži. Život u reality programu nije realna stvar i zbog toga se nažalost stvaraju problemi kod mladih koji žele da oponašaju reality zvijezde i tu dolazi do problema. Ono što se vidi na TV-u nije ni blizu realnog života, kaže.
Dodaje da je nevjerovatno da kao primjer ponašanja imamo ljude koji po cijeli dan leže, rade gluposti, tuku se, svađaju, propagiraju neprimjerene sadržaje i za to zarađuju novac..i onda mladi ljudi dobiju poruku da ne trebaju ništa da rade u životu, da treba da oko sebe prave cirkus i skandale i u konačnici će biti popularni.
– Stvaramo generaciju koja će pored toga što je zaglupljena biti sklona i lijenosti. Nažalost mladi neće tražiti uzore u ostvarenim ljudima koji su završili škole i koji su svojim radom ostvarili nešto, ili u ljudima koji su kroz zanate i talente napravili biznise, od čega mogu da žive i hrane porodicu. Ne, mladi će nažalost gledati ljude koji nemaju nikakav talenat ni obrazovanje, nemaju ništa pozitivno ponuditi svojoj okolini izuzev skandala, nemorala i budalaština i takvi ljudi danas postaju popularni. Mladim u njima vide priliku, i to je porazna činjenica, objašnjava Jaganjac.
Ono što se treba uraditi, smatra Jaganjac, roditelji treba da pokušaju mlade da odgovore od gledanja reality programa i ukažu na činjenicu da tu najčešće učestvuju ljudi koji nisu ostvareni u životu, ljudi koji nisu primjeri i uzori i od kojih se ništa ne može naučiti. Da prikazivanje svoje intime i drugih stvari nije moralna i pozitivna vrijednost i nije nešto što treba da rade. „Da pokušaju da se ostvare u nekim drugim stvarima i da im se objasni da život nije lajk ni trenutak slave na malom ekranu“, zaključuje.
Mostarski hip hop umjetnik Mak Mehić za Interview.ba kaže da reality programi prije svega imaju psihološki efekat„više vrijednosti“: kao da gledamo nekoga koga smatramo manje vrijednim od sebe, i onda dobijemo dozu samopouzdanja koju inače ne možemo dobiti tamo gdje bi trebalo.
– Mnogi to počnu gledati iz “zabave” ne shvatajući da vremenom ta zabava uđe u njihovu svakodnevnicu, pa se podsvjesno počnu ponašati kao ljudi i uzimati za primjer ljude koji ulaze u te rijalitije. A zanimljivo je da TV kuće uvijek biraju zanimljiv profil ljudi, one koji će napraviti idući “incident” i “bauk” kako bi privukli što više pažnje. Zapališ šibicu i staviš u kanister benzina i onda kad pukne svi pišu o tome kako je puklo, slikovito objašnjava Mehić.
Mehić dodaje da su TV kuće vođene profitom, brojem gledaoca, i time indirektno od budala prave zvijezde i uzore, što danas masovno vidimo među običnim pukom. Poručuje da se treba raditi na tome da “normalne” i realne vrijednosti opet postanu „kul“.
– Nekad davno klinci su sanjali o tome da postanu vatrogasci, sportaši, policajci itd., danas klinci sanjaju o tome da preko granice krijumčare kilo kokaina, da voze bijesna kola i da hodaju gradom naoružani do zuba, kaže Mehić.
S političkog aspekta gledajući Mehić objašnjava da sve to u jednu ruku ima veze sa nebrigom politike za društvo, a u drugu ruku to čak i odgovara mnogima u vlasti, po principu “hljeba i igara”.
– Jer dok je veselo, ljudi manje misle o realnim problemima. Jedan moj kolega muzičar, koji je trenutno užasno popularan, je baš tu filozofiju jednom i sam ponovio kad je rekao: “Dosta je ljudima socijale, ljudi žele da se dobro zabave, imaju dovoljno problema”, ne shvatajući da time ljudima ne čini nikakvu uslugu, nego naprotiv…, zaključuje.
Prvo izdanje „Big brothera“ prikazano je u Holandiji 1999 godine. Idejni tvorac ovog programa je Holanđanin John De Mol i od tada se ova vrsta programa prikazuje u različitim varijantama. Show prati grupu ljudi u kući izolovanojod vanjskog svijeta, dok gledaoci putem sms poruka glasaju za svoje favorite. Pobjednik je osoba koja posljednja ostane u kući i koja za nagradu dobija poveću sumu novca. Reality programe često prate skandali što povećava gledanost, tako je radi često neprimjerenog sadržaja u Francuskoj reagovala komisija za kontrolu medija, a u Bahreinu je Big brother ukinut poslije samo sedam dana prikazivanja.
(Đenan Jelin, Interview.ba)