Spomen Josipu Brozu Titu u Sarajevu
U bivšoj SFRJ ispoljavanje antifašizma bila je uobičajena pojava. Danas se u republikama bivše Jugoslavije promoviraju neke nove vrijednosti. Tekovine NOB-a su gotovo zaboravljene.
Autor Samir Huseinović za Deutche Welle
25. maj se u bivšoj Jugoslaviji obilježavao kao „Dan mladosti“ i rođendan predsjednika i maršala Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) Josipa Broza Tita. Pojedinci i organizacije koje baštine „tekovine Narodno-oslobodilačke borbe“ (NOB) i ovog 25. maja posjetit će spomen obilježja i prisjetiti se važnih historijskih događaja, kako u BiH tako i u drugim državama nastalim raspadom Jugoslavije.
Novinarka BH radija 1 Vanja Iličić danas (25.5.) je u Drvaru, gradiću u Bosanskoj Krajini gdje su njemačke jedinice 1944. godine izvele zračni desant kako bi zarobile vrhovnog komandanta Narodno-oslobodilačke Vojske Jugoslavije, maršala Tita. Spomen-kompleks „25. Maj”, u čijem sklopu je i „Titova pećina“ danas je glavna turistička atrakcija, ali i obilježje „slobodarskog Drvara”, kaže Vanja za Deutsche Welle.
„Žao mi je, međutim, što sam saznala da ima i onih koji se protive obilježavanju jubilarne 75 godišnjice Desanta na Drvar, kao i općenito održavanju spomenika NOB-a u ovom gradiću. To je, zapravo, slika odnosa naše države prema spomenicima, a time i tekovinama antifašističke borbe. Vlasti nisu izdvojile sredstva za saniranje spomeničkog kompleksa na Tjentištu, sad se čeka i odobrenje za obnovu oštećene Titove pećine, a vidjeli smo i koliko je godina trebalo da bi se konačno pokrenula obnova spomenika na Vracama u Sarajevu“, kaže Vanja Iličić.
Mujo iz Sarajeva: Fašizam još uvijek živi i zbog toga treba još više da njegujemo sve vrijednosti antifašizma
“Nisam čuo za Dan mladosti”
Na djelimično obnovljenom spomen obilježju na Vracama u Sarajevu zatekli smo Muju koji kaže da „vječni plamen ponovo grije srca antifašista”.
„Mislim da bi puno više raje trebalo da prihvati antifašizam, da dolaze na ovakva mjesta, da njeguju sve one pozitivne vrijednosti antifašističke borbe, tim prije što fašizam još živi. Na sreću, ima i mladih koji su svjesni značaja antifašističke borbe i doći će vrijeme kada će fašizam ponovo biti pobijeđen“, kaže Mujo.
U parku Kampusa Univerziteta u Sarajevu, ispred spomenika Josipu Brozu Titu razgovarali smo i sa mladima. Iako su svjesni značaja antifašističke borbe, većina nije mogla odgovoriti na pitanje šta se to u bivšoj Jugoslaviji obilježavalo 25. maja:
„Čuo sam za desant na Drvar, o tome smo učili u školi, ali ne znam za Dan mladosti. Što se tiče antifašizma, to je važno i protiv fašizma se treba boriti”, kaže sagovornik D.S.
„25. maj? Ne znam, stvarno… Dan mladosti? Nisam čuo, žao mi je… Jesam za rođendan druga Tita, ali se ne mogu sjetiti drugih detalja”, kaže student Sarajevskog univerziteta. Na pitanje je li fašizam pobijeđen u Drugom svjetskom ratu, odgovara: „Fašizam nije pobijeđen, ali srećom i danas ima dobrih ljudi koji se protiv toga bore. Svijet je danas bolje mjesto nego što je to bio u vrijeme Drugog svjetkog rata, ali borba protiv fašizma mora biti stalna.”
Oštećeno postolje spomenika Josipu Brozu Titu u Sarajevu. Kada će i hoće li uslijediti popravka?
„Primitivni historijski revizionizam” u BiH
Ugledni bosanskohercegovački historičar Husnija Kamberović kaže da aktuelne vlasti u najvećem dijelu BiH njeguju neke druge vrijednosti u odnosu na one koje podsjećaju na antifašistiku borbu, što se najbolje vidi u odnosu prema spomenicima.
„Problem je što se često na ta spomen obilježja ne gleda kao na mjesta kojima njegujemo antifašističke vrijednosti, nego kao materijalne ostatke zanimljive zbog turizma. Spomenici antifašističke borbe služe i da se razvija duh antifašizma“, kaže Kamberović.
Sarajevski profesor napominje i da bi se akademska zajednica morala više angažirati oko naglašavanja značaja spomenika, jer mnogi imaju i veliku umjetničku vrijednost. „Nisu ti spomenici slali isključivo ideološke poruke. Njihovi autori su bili najveći umjetnici svoga doba i to su vrijednosti koje zaslužuju puno više poštovanja“, naglašava Kamberović.
On upozorava i na opasnosti koje donosi „primitivni historijski revizionizam”. To je počelo još pred ratove devedesetih godina kada su se stvarali novi heroji, dok su antifašistički gurani iz naše kulture sjećanja, navodi Kamberović i dodaje:
“Događajima na kojima je izrasla jugoslavenska dražava u našem obrazovnim sistemu se više ne pridaje gotovo nikakav značaj. Mi u BiH čak svjedočimo i da su poništavane odluke koje su donijeli antifašisti u toku Drugog svjetskog rata. Pri tome prvenstveno mislim na besmislenu odluku Skupštine Republike Srpske kojom se poništavaju odluke ZAVNOBIH-a. Također, ne možemo deklarativno podržavati antifašizam i obilježavati ZAVNOBIH, a istovremeno odbacivati ravnopravnost, međunacionalnu saradnju… Neiskrenost prema vrijednostima antifašizma jednako je neprihvatljiva kao otvoreno negiranje važnosti antifašizma“, kaže Kamberović za Deutsche Welle.
Kožul: „Sa antifašističkim parolama u fašističke pohode“
Situacija nije puno bolja ni u Srbiji gdje je, prema tvrdnjama naših sagovornika, historijski revizionizam „uzeo maha”. Novinar iz Beograda Dejan Kožul kaže da srbijansko društvo danas otvoreno odbacuje svoje antifašističke vrijednosti. „To se prvo činilo tako što su se kao nosioci antifašističkih vrijednosti predstavljali nasljednici Partije, pa su sa antifašističkim parolama krenuli u fašističke pohode po Hrvatskoj, BiH i Kosovu da bi se na kraju okrenuli protiv sebe. Tako na proslavama pobjeda antifašista zajedno šetaju ratni zločinci i predstavnici Ravnogorskog pokreta”, kaže Kožul za Deutsche Welle.
Na pitanje jesu li prosječno informirani ljudi u Srbiji zbunjeni zbog poistovjećivanja onih koji su tokom Drugog svjetkog rata bili na suprotstavljenim stranama fronta, Kožul odgovara: „Ne mogu reći da su zbunjeni, jer je antifašistički, odnosno partizanski narativ, gotovo u potpunosti iskorijenjen iz medija. Samo se rijetki pozivaju na to i ukazuju na tu anomaliju. Partizani su danas i definitivno negativci”.
Mijenja se i odnos prema spomenicima, kaže Kožul. „To odlazi toliko daleko da se čak i Staro sajmište, mjesto koje je bio konc logor prvo za Jevreje, onda za Rome, a potom i Srbe, ali isključivo antifašiste i komuniste, proglašava mjestom velikog stradanja Srba. Sve se izokreće, a oni spomenici koji veličaju antifašističku borbu, oni su za javnost nevidljivi”, upozorava Kožul.
„Ustaške vrijednosti“ i „komunistički mrak“
Antifašisti iz Hrvatske i „drugovi” iz regije danas će posjetiti historijska mjesta, među kojima i rodnu kuću Josipa Broza u Kumrovcu. Predsjednik hrvatskog Udruženja „Josip Broz Tito“ Jovan Vejnović kaže da se većina političara i stranaka u ovoj zemlji antifašizma i Tita sjete „samo kada su okrenuti ka Briselu“. Što se tiče običnih ljudi, „značajan broj“ njih cijeni ono što su antifašizam i Tito stvorili u borbi protiv fašizma.
Vejnović nije zadovoljan odnosom hrvatskog društva prema antifašističkim vrijednostima. Napominje da su stanovnici Hrvatske, posebno mladi, zbunjeni „pokušajima izjednačavanja fašista i antifašista” i upozorava na pojave veličanja pokreta koje je historija već osudila. „To je rezultat i medijskog djelovanja gdje se može čuti kako se u bivšoj Jugoslaviji ‘živjelo u mraku’, kako je komunistički sistem bio ‘zločinački’. Takve tvrdnje iznose pojedini zvaničnici, među kojima i predsjednica Republike. I onda imamo pojavu, što se nedavno dogodilo u Rijeci, da jedan broj mladih slaveći završetak mature uzvikuje ‘za dom spremni’ i druge ustaške parole. Te mlade ljude je neko zloupotrebio. Nisu krivi oni, nego mediji, škole, a u nekim slučajevima i roditelji“, kaže Vejnović.
Takvim devijacijama, prema mišljenju našeg sagovornika, doprinosi i neodgovoran odnos prema spomenicima koji simboliziraju antifašističke vrijednosti. Vejnović podsjeća da je u Hrvatskoj za vrijeme rata devedesetih godina „srušeno oko 3.000 spomenika” vezanih za Narodno-oslobodilački rat i revoluciju u bivšoj Jugoslaviji što je, kako ističe, tragično za jednu civiliziranu zemlju.