Enes Hodžić
Propusti na platformama u moderaciji sadržaja kojim se negiraju ratni zločini.
foto: Pixabay / Ilustracija
Društvene mreže postale su ključni prostor za širenje informacija, ali i za manipulaciju stvarnostima. Jedan od najopasnijih fenomena na ovim platformama je negiranje ratnih zločina, posebno genocida u Srebrenici. Pokušaji revizionizma, često uvijeni u plašt debate ili alternativnih perspektiva, predstavljaju ozbiljan izazov za očuvanje činjenica i istine.
“Park Ratka Mladića”, pored mezarja žrtava srebreničkog genocida u Potočarima, izazvao je u oktobru 2024. godine brojne reakcije. Iako potpuno izmišljen, park se na Google pretraživaču i mapama pojavljivao kao stvarna lokacija, bez ikakvih naznaka da je riječ o manipulaciji. Nakon što su brojni mediji, ali i zaposlenici Memorijalnog centra “Srebrenica” javnosti i velikom tehnološkom gigantu Googleu ukazali na postojanje ovakve, za žrtve uvredljive lokacije, ona je uklonjena.
Ovaj slučaj najbolje je ilustrirao koliko propusta u moderaciji sadržaja postoji na različitim digitalnim platformama. Iako je u ovom slučaju napravljena ispravka, postavlja se pitanje koliko je takvih sadržaja koji nisu označeni kao netačni, nego jednostavno prolaze ispod radara moderacije, posebno na društvenim mrežama.
Negiranje zločina kroz mimove i audio formate
Edin Ikanović, jedan od autora izvještaja o negiranju genocida iz Memorijalnog centra “Srebrenica-Potočari”, ističe kako narativi kojim se negira genocid ili veličaju ratni zločinci imaju snažan utjecaj na društvo, posebno na mlađe generacije.
On upozorava na lančanu reakciju koje izazivaju takve objave, ali i javne ličnosti koje doprinose širenju negacionističkih narativa na društvenim mrežama.
“Svaki put kada se povećava broj negiranja od javnih ličnosti u medijima, dolazi do većeg broja negiranja na društvenim mrežama”, navodi Ikanović, pojašnjavajući interakciju između tradicionalnih medija i društvenih mreža, što problem čini još složenijim.
Problem negiranja genocida postaje još veći kada se uzmu u obzir mehanizmi moderacije na društvenim mrežama. Meliha Kešmer, urednica za digitalne platforme u Radiju Slobodna Evropa, napominje kako algoritmi platformi favoriziraju sadržaj koji izaziva reakcije – a ovakvi to najčešće rade.
Kešmer naglašava kako negiranje genocida u Srebrenici koristi emocionalno manipulativne forme, kao što su “nacionalni simboli, historijske fotografije ili iskrivljeni citati”, koji dodatno otežavaju moderaciju, jer se ne radi o eksplicitnim uvredama ili govoru mržnje, već o suptilnijim oblicima koji se lako prikrivaju.
Društvene mreže su postale i dobro tlo za širenje revizionističkih poruka kroz formate poput mimova, gifova i video sadržaja. Sam format najviše zavisi od tipa društvene mreže, navodi Kešmer. Dok su na društvenoj mreži X to uglavnom postovi koji koriste dvosmislene ili kodirane izraze, društvena mreža TikTok donijela je neke nove načine negiranja.
“Na TikToku negiranje genocida prati trendove te platforme – koriste se popularni zvukovi, filteri ili ‘dueti’ da bi se širile revizionističke poruke. Dakle, riječ je o prilagođenom, ciljanom komuniciranju i izboru dinamike s ciljem obesmišljavanja istine”, dodaje Kešmer.
Ovaj fenomen pokazuje kako se i sofisticirani tehnološki alati koriste za širenje štetnih narativa, dok istovremeno ostaju izvan dometa tradicionalnih metoda moderacije. U isto vrijeme, tehnologija može igrati ključnu ulogu u smanjenju utjecaja ovih narativa.
Borba kroz umjetnu inteligenciju
Semir Hambo, glavni urednik portala Klix, objašnjava kako je njegova redakcija implementirala umjetnu inteligenciju za borbu protiv govora mržnje, uključujući negiranje genocida.
“Naš sistem uz pomoć umjetne inteligencije trenutno dnevno spriječi objavu oko 1.000 komentara sa govorom mržnje”, kaže Hambo, naglašavajući kako je važno “kontinuirano praćenje svih tehnoloških i općenito AI novosti” kako bi se takvi sistemi stalno nadograđivali i prilagođavali.
Iako je to dobar početak, Hambo priznaje da “mediji vjerovatno nemaju kapacitete da u realnom vremenu prate sve promjene”, te da je potrebna veća saradnja između novinara, organizacija za provjeru činjenica i tehnoloških firmi.
Nedostatak kapaciteta navodi i Kešmer, dodajući da njen medij vrlo često upozorava na neprihvatljiv sadržaj i uklanja ga, a često biraju i opciju zabrane komentiranja na pojedine sadržaje, jer je, kako kaže, nemoguće u realnom vremenu moderirati sve što se pojavljuje.
Ikanović navodi da Memorijalni centar nema ni ljudske ni finansijske resurse koji bi mogao vršiti barem monitoring negiranja genocida u Srebrenici na društvenim mrežama, zbog obimnosti materijala koji bi trebalo pratiti.
Da nije problem samo u alatima, već i u ljudskom faktoru, upozorava Rašid Krupalija iz Raskrinkavanje.ba, bosanskohercegovačkog partnera velike tehnološke kompanije Meta za provjeru činjenica.
“Suptilniji oblici negiranja, zakamuflirani lokalnim kontekstom ili upakovane kao ekspertska debata, predstavljaju izazov i za moderatore i za fact-checkere koji ne poznaju lokalni kontekst”, navodi on.
Krupalija objašnjava da mnogi pokušaji negiranja genocida koriste izmišljene informacije ili iskrivljene činjenice, koje se zatim šire kroz mreže kao legitimni argumenti ili čak kao ekspertska mišljenja, što se može biti veoma teško oboriti. U tom smislu, dodavanje konteksta i pružanje tačnih informacija postaje ključno za borbu protiv dezinformacija na društvenim mrežama, jer, kako kaže, moderacija na društvenim mrežama pokazuje trendove u korist govora mržnje i drugih štetnih sadržaja, što omogućava pogoršanje situacije.
“Za razliku od moderacije, fact-checking na društvenim mrežama pruža dodatni kontekst netačnim informacijama, dakle ne radi se o uklanjanju sadržaja, nego o pružanju tačnih informacija i upućivanju na kredibilne izvore”, pojašnjava Krupalija.
Negiranje genodica uvrstiti u pravila zajednice
Iako postoje napori na nivou pojedinih organizacija i medija, kao što su Raskrinkavanje.ba i SEE Check mreža da se stvore mehanizmi za suzbijanje ovih narativa, Kešmer ističe da i dalje ne postoji koordinirana strategija na nivou cijele struke. Zbog toga ovi medijski profesionalci i organizacije za provjeru činjenica ističu važnost udruživanja svih relevantnih aktera u borbi protiv negiranja genocida, zbog činjenice kojom brzinom i kvantitetom društvene mreže omogućavaju vidljivost štetnih sadržaja.
Koalicija za slobodu izražavanja i moderaciju sadržaja u BiH pokrenula inicijativu da se negiranje genocida u Srebrenici uvrsti u kršenje pravila zajednice na najvećim platformama, što bi omogućilo i lakše upravljanje sadržajem kroz automatizovane mehanizme moderacije.
No, fragmentacija napora, zajedno s brzim tehnološkim napretkom, stvara složen izazov, ali to nije razlog da pokušaji uklanjanja štetnog sadržaja prestanu. Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida – Kanada, jasno poziva na konkretne akcije.
“Oni koji negiraju genocid u Srebrenici i veličaju osuđene ratne zločince putem društvenih mreža ponižavaju žrtve, nanoseći bol i patnju preživjelim žrtvama genocida, što ohrabruje negatore, ali i buduće moguće kreatore i izvršioce genocida”, dodaje Ramić.
Ovaj institut imao je konkretne zahtjeve za velike tehnološke kompanije, poput Googlea ili Mete, za zabranu negiranja srebreničkog genocida. Sve to potrebno je kako bi ove platforme, ali i njihovi korisnici, shvatili da negiranje genocida nije sloboda govora, nego govor mržnje koji uvećava patnje žrtava i preživjelih.
“Imajući to u vidu treba staviti tačku na nekažnjivost korištenja društvenih mreža u procesu negiranja genocida, negiranja historijskih, sudskih i naučnih činjenica o genocidu i glorifikovanja presuđenih ratnih zločina”, zaključuje Ramić.