Život prepun izazova, naročito za mlade srednjoškolce, nameće se kao mogućnost kojoj oni daju smisao. Učenici/e Ju Srednje škole za saobraćaj i komunikacije Sarajevo kroz predmet Sociologija istražuju probleme, promišljaju o mogućostima za njihovo rješavanje dajući im osobni pečat. Entuzijazam i želja naših srednjoškolaca budi nadu ali i motivaciju da budemo aktivni sudionici u izgradnji bolje svakodnevnice koju živimo.
Cover photo: Usplush
Upoznaćete nas kroz radove koje ćemo vam predstaviti ako ih pažljivo pročitate. Svaki rad je posebna priča, posebno traganje, svakog posebnog učenika naše škole.
Ove sedmice možete da pročitate rad učenika Ališehović Murisa, učenika IV-1 razreda koji je svoj istraživački rad posvetio temi aparthejda.
Šta je aparthejd?
Tema ovog rada je Apartheid, i u njemu ćemo se njegovim definisanjem, načinima na koje je kreirao diskriminaciju i efekte koji je imao na društvo Južne Afrike nakon njegovog okončanja.
Apartheid ili aparthejd kada prevodimo sa afrikaans jezika (jezik koji se govori u području Južne Afrike, Namibije i Bocvane) znači odvojenost.
Aparthejd je bio sistem legalne (odobreno zakonom) rasne segregacije (razdvajanje ljudi na osnovu nekih kriterija) koji je sprovodila vlada Južnoafričke nacionalne partije između 1948. i 1994.
Ovaj sistem je stvorio društvo ogromne represije za crne Južnoafrikance.
Mnogi životi su izgubljeni u potrazi za slobodom. Lokalni lideri kao što su Nelson Mandela, Steve Biko i Desmond Tutu bili su na prvoj liniji fronta tražeći slobodu za svoje ljude.
Kako je aparthejd diskriminirao crnu rasu u Južnoj Africi?
Bijela manjina je bila ta koja vlada i uživa najviši životni standard dok su ljudi druge boje kože morali živjeti u nepovoljnim uvjetima iako su činili većinu stanovništva.
Posebno je bilo teško crnim Južnoafrikancima Zbog visoke stope siromaštva posebno je bilo teško crnim Južnoafrikancima zadovoljiti osnovne potrebe poput obrazovanja, zdravstvene zaštite i stanovanja te je zbog toga njihov životni vijek je bio kratak.
Bijeli Južnoafrikanci imali su svoja odvojena područja u kojima su živjeli, kao što je Cape Town, dok je crnim Južnoafrikancima to nije bilo dozvoljeno već su živjeli u posebnim prigradskim naseljima koja su bila bez bilo kakve infrastrukture.
Diskriminacije crne populacije bila je utemeljena na:
- Klasifikaciji po rasama (Zakonom iz 1950.)
Južna Afrika za vrijeme aparthejda je imala podjelu stanovništva prema boji kože, to jeste:
- Bijelci (manjina ali imali su najveća prava)
- Obojeni ljudi (Azijati, Indijci i ljudi sa Bliskog istoka)
- Crna rasa (najmanje prava dok čine većinu stanovništva)
- Međurasni brakovi su kriminalizovani (Zakonom koji je odobren 1950.)
Ljubav između crnog Južnoafrikanca i bijelog Južnoafrikanca bila je zabranjena. Djecu rođenu u takvim zajednicama vlada je odvajala od roditelja (tako imamo 3.5 miliona ljudi koji nisu živjeli sa svojim roditeljima).
- Crni Južnoafrikanci nisu mogli posjedovati imovinu. (Zakonom koji je odobren 1894.)
- Obrazovanje je bilo odvojeno (Zakon o obrazovanju iz 1953. godine)
Ovim aktom je crno stanovništvo bilo je predodređeno da živi kao radnička klasa.
Postojeći univerziteti su bili isključivo za bijelce, a crnim studentima nije bio dozvoljen prijem.
- Policijska brutalnost bila je rasprostranjena nad crnim Južnoafrikancima.
Tokom štrajkova i demonstracija koje su predvodili crni Južnoafrikanci, bilo je mnogo slučajeva nasilja.
Najnasilniji protest u Južnoj Africi bio je u Sharpevilleu 21. marta 1960. Policija je otvorila vatru na demonstrante i ubila 69 Afrikanaca i više njih ranila.
Zaključak:
Početkom osamdesetih godina dvadesetog vijeka, poslije niza dugogodišnjih krvavih protesta, aparthejd je postepeno počeo da slabi i potpunosti je ukinut 1994. godine dolaskom Nelsona Mendele na vlast.
Postignut je određeni napredak u odnosu na rasnu nejednakost usprkos nejednakostima u raspodjeli bogatstva. Međutim, Južna Afrika je nastavila da se bori sa naslijeđem aparthejda (visokom nezaposlenošću, niskom stopom pismenosti, neadekvatnim smještajem, pandemijom HIV/AIDS-a i dinamikom globalizacije). Početkom 21. stoljeća stopa nezaposlenosti procijenjena je na 38% do 40% stanovništva. Prema Južnoafričkoj anketi iz 1999.godine, jednoj trećini Južnoafrikanaca je potreban adekvatan smještaj. Stopa HIV-a u klinikama iznosila je 22,8 posto 1998. godine.
Danas se Južna Afrika naziva i “Dugina nacija”.
Ovaj naziv je imao za cilj da obuhvati multikulturalizam i zbližavanje ljudi različitih naroda, u zemlji koja se nekada vezala sa strogom podjelom bijelaca i crnaca pod režimom aparthejda.
Literatura i izvori:
https://www.britannica.com/place/South-Africa/The-unraveling-of-apartheid
http://www.avoiceonline.org/apartheid-edu/essay.html
https://www.discoverwalks.com/blog/south-africa/top-10-facts-about-the-apartheid-in-south-africa/