Na današnji dan 1959. godine, Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila je Deklaraciju o pravima djeteta, kojom su proklamovana jednaka prava za svu djecu, bez obzira na rasu, vjeru, porijeklo i spol. Na isti dan, tri decenije kasnije, 1989., usvojena je i Konvencija o pravima djeteta.
Konvencija sadrži univerzalne standarde koje države moraju garantirati svakom djetetu. Konvenciju je tada potpisalo 196 zemalja, čime je postala najbrže i najšire prihvaćen sporazum na području međunarodnih ljudskih prava u historiji.
Konvencija o pravima djeteta je pravni akt koji ima snagu zakona i obavezuje stranke na pridržavanje njenih odredaba te uključuje pravo nadziranja primjene u državama koje su je prihvatile i ratificirale.
Djeca i dalje stradavaju u oružanim sukobima, prisiljena su napustiti svoje domove kako bi pobjegla od rata i katastrofa, a siromaštvo ponovno postaje svakodnevica sve većeg broja djece. Djeca se ponovo susreću sa preprekama u pristupu kvalitetnom obrazovanju i osnovnim zdravstvenim uslugama.
Dječja prava su prava kojima se štite sve osobe mlađe od 18 godina. Svako dijete ima pravo na obrazovanje, zdravstvenu brigu i njegu, hranu, igru, zaštitu i još mnogo toga. Osim što nam prava pripadaju jer smo se s njima rodili, jednako je važno da poštujemo i tuđa prava.
Djeca i mladi dižu glas o pitanjima koja su važna za njihovu generaciju, od klimatskih promjena, zdravlja, mentalnog zdravlja, diskriminacije, nasilja, medija, te pozivaju odrasle da reagiraju. Djeca i mladi imaju drugačiju perspektivu od odraslih i donose nova i kreativna rješenja za probleme s kojima se svijet suočava, a oni nose u svojem odrastanju.
Prava djece nemaju rok trajanja, ta prava su univerzalna. Djeca su naša budućnost. Zato svi u bosanskohercegovačkom društvu trebamo da obezbijedimo apsolutno poštivanje i zaštitu prava djece i održivi mir i sigurno okruženje.