“Građani treba da se bore za svoje ustavno priznanje i da istraju u borbi u kojoj će svo stanovništvo biti ravnopravno, kako politički tako i pravno”. Ovo je poruka sociologa Seada Pašića kome smo postavili više pitanja a tiču se društva, politike i pravih vrijednosti u BiH. Između ostalog otkrio nam je i zašto političari ne koriste termin- stanovništvo, već pretežno koriste termin- narod.
1. Kako biste Vi opisali današnje društvo u Bosni i Hercegovini? Kada pogledate unazad da li smo napredovali ili nazadovali?
BiH danas nema društvo. Ima tri regresivne zajednice napravljene na etno tribalnom principu koji uvijek uključuje ekskluzivnost u religijskom vjerovanju. Problem takvih zajednica je što se autokanibaliziraju jer su ekskluzivne i ne prihvaćaju nikoga izvan nekih zadatih parametara nacije i religije. Sve tri zajednice u BiH su dovedene na rub uništenja. Neka indirektna demografska istraživanja kažu da jedna o njih učestvuje od 5 do 7 % u ukupnom stanovništvu BiH. Ostale dvije imaju ubrzanu negativnu demografijsku stopu rasta. Same sebe jedu i pri tom uživaju. Nakon 30 godina života u dejtonoskom aranžmanu možemo konstatovati snažno nazadovanje u svim sferama života. Ne postoji nikakav napredak u odnosu čak i na zemlje koje se pokušavaju razviti, poput Albanije recimo. Ovaj sistem uništava ne samo budućnost kao takvu nego i sam koncept iste. Stanovništvu BiH budućnost i perspektiva to nisu dozvoljeni ali narodima jeste i oni uživaju u tome, hvaleći se izmišljenim historijama, lažnim napretkom ili nepostojećom kulturom, komunikacijskom vještinom. Ekonomija nema smisla u ovakvim ideološim retorikama, i odatle izraz da ćemo radije jesti travu nego prihvatiti racionalna ili pragmatična rješenje. Ne mogu skupa razum i ideologija.
2. Jesmo li se kao društvo udaljili od pravih vrijednosti?
Ovo je esencijalno pitanje jer aksiološki sistem određuje svaki ma i najmanji, aspekt našeg individualnog ili kolektivnog života. Od rata na ovamo uvezen je sistem bezvrijednosti u kojem se veliča nerad, laž, primitivizam, netolerantnost prema drugom i drugačijem, sistem tzv. snalaženja, percepcijski okvir u kojem ratni zločinac nije zločinac jer je naš i oko toga se vrtimo 30 godina. Taj besmisao će još potrajati osim ako nas EU ne usisa u tu nadnacionalnu zajednicu koja je još uvijek najpoželjnije mjesto za život u svijetu. Mi, sami, zbog gore navedenog ne možemo da ispunimo ni jedan, čak ni onaj najmanji kriterij kojim bi pokazali da nismo potpuno potonuli u ideološko-nacionalistički mrak 19 vijeka. Često se postavlja pitanje odgovornosti porodice za ovakvo stanje dubinskog barbarizma. Ja odgovoram da porodica ne uspostavlja vrijednosti, ona je agens, prijenosnik. Ona nije ta koja stvara vrijednosti isto kao i škola. Vrijednosti stvara kultura, pismenost i inkluzivno društvo a ne nacionalne zajednice. Država uspostavlja norme u svakom segmentu ljudskog djelovanja.
3.Kako komentarišete političke elite, odnosno vlast? Građani bi trebali po pravilu da se oslanjaju na vlast, da u njima vide sigurnost, da li je takav slučaj u BiH?
Naše politčke elite u suštini nisu elite jer nisu humanističke niti progresivne. One su pljačkaško trgovačkog formata i nastale su u haosu ratu a ne u snažnoj intelektualnoj i intenzivnoj debati u javnom prostoru. One nisu proizvođači ideja koje snaže, one su agenski ideologije kleronacionalizma koja može proizvesti samo ono čemi svjedočimo tri dekade. Dakle potpuna regresija svih polja ljudskog djelovanja i mišljenja. Recimo političke elite nikad ne upotrebljavju riječ stanovništvo. Upotrebljavaju samo riječ narod, koji je sociološka fikcija zgodna za manipulacije svake vrste. Stanovnik je realan dok je narod proizvod političke fantazije koja za cilj ima borbu za moć koja bi omogućila nesmetano upravljanje masama koje se ne bi bunile. Elite kod nas ne polažu račune nikome osim ideološkim ili relgijskim poslodavcima. To je etički neprihvatljivo i ne može proizvesti ništa osim pohvala vlastodršcu, autokrati ili diktatoru. Imati prave elite je najveći pothvat koje društvo može da porodi. Mase su same po sebi destruktivne, nikad ništa ne naprave a sve sruše ili unište. Zato ih vode elite koje ih usmjeravaju, određuju smjer i takt djelovanja očekujući napredak i svjetlost. Kod nas to nije slučaj jer smo zamijenili pojam vrline sa najgorim djelovanjem ljudskog roda. Ne naglašava se više u školama sistem u kojem se slavi poštenje, rad, požrtvovanje, hrabrost, mudrost, pravda, vjernost, empatije, integritet, čovjekoljublje itd. Školski sistem je toksičan i služi samo nastavljanju agonije ove tri zajednice. Građani se ne mogu osloniti na ovakve elite jer građani ne postoje, postoje samo narodi koji su ideološki uništeni, religijski satrti i onemogućeni da misle ili da izabiraju najbolje.
4.Čini nam se da je godinama politička matrica u BiH ista. Uvijek se igra na tu ratnu retoriku i vraćanje na devedesete godine. Koliko je to pogrešan pristup?
To je jedini pristup ukoliko želite da osvojite glasove da bi ste vladali nad „svojima“. On uspijeva i zato se održava. Rat priziva vrijeme u kojem se radilo svašta a u toj magli se nazire i nacrt odumiranja i uništenja ovih tzv. političkih formacija jer sve ima rok trajanja a geopolitički prostor u kojem smo mi nikad ne zavisi od nas. Zavisi uvijek od onog jačeg i onog ko ima interes da mijenja situaciju ili ostavi status quo. Momentalno vidim snažnije uključenje EU u ove prostore i to zbog nepovjerenja prema Americi i uvjeren sam da će doći do promjene na političkom planu i to do mid – term izbora (izbori za kongres) u Americi, a to je novembar 2026. godine. EU ne može da čeka ali ne može ni da prihvati virus kuge koji bi joj ušao u kuću. To je jedino mjesto od kojeg stanovništvo BiH može očekivati nešto što bi ličilo na bolji i sigurniji život i kakav takav napredak u priključenje svijetu brzih i snažnih tehnologija. Svih tih 27 zemalja dale su poveći dio svog suvereniteta da bi bile pod jednim jačim i nepropusnim krovom. Ne postoji drugi način. Ili da se opet vratimo malim i velikim Antantama koje su nastale u XX vijeku i znamo kako su završile?
5. Da li najveću štetu u BiH trpe građani?
Stanovništvo BiH trpi nemjerljivu štetu direktnu i indirektnu. Direktnu jer je isključeno iz svih dešavanja na kontinentu kao i iz svakog tehnološkog napretka. Indirektnu jer ovakvim političkim djelovanjem nema budućnosti, ni bliske ni daleke. Narod ne trpi nikavu štetu jer se iz priložene tri dekade mira vidi da mazohističi uživa u siromaštvu, neradu, antiintelektualizmu, ideološkom tradicionalizmu i nada se da će tako ostati sve dok bude živ i jedan pripadnik tih ekskluzivnih narodnih zajednica
6. Koji biste savjet dali politički elitama, a koji građanima BiH?
Građani treba da se bore za svoje ustavno priznanje i da istraju u borbi u kojoj će svo stanovništvo biti ravnopravno, kako politički tako i pravno. Ako toga nema onda idemo opet na lagano davljenje i demografski kolaps. Posljedice ovakvih sistema su uvijek iste. Propast, siromaštvo i prezir prema ljudskom biću a glorifikacija kolektiva nastalog na lažnoj poetici XIX vijeka. Građani treba da preuzmu kontrolu nad narativom kako u main stream medijima tako i na društvenim mrežama. Moraju da se bore za afirmativnu percepciju čovjeka i društva. Nemam savjet za političke elite jer one nisu prepoznate kao takve, one to govore da jesu jer im to govore oni isti koji su ih stvarali . Ovdje elite nikad ništa nisu isporučile osim straha, siromaštva, rata, nesigurnosti bijede, vođenih fantazija o vlastitom značaju i beznađa. Mi tek treba da stvorimo političke elite u jednom procesu koji u sebi uključuje misaoni i djelujući akte utemeljene na vrlinama. U Srbiji, danas, imamo taj proces zahvaljujući studentima i srednjoškolcima i koji će dovesti do kreiranja boljeg i pravednijeg društvenog i političkog sistema.Ono što studentski pokret ističe je uvijek vrlina samopožrtvovanja, hrabrosti i otvorenosti. Ovaj proces nije reverzibilan. Ne može se više vratit na staro. Uvjeren sam da promjena ide na bolje!