U doba korone mnoge demokratski osviještene razvijene zemlje obilježit će Dan pobjede nad fašizmom. Poštujući propisane mjere zaštite, osobito mjeru fizičke distance, demokratski sistemi potrudili su se podsjetiti na ovaj civilizacijski dan, pa makar i virtualno. Tako je primjerice u Njemačkoj, zemlji prijema mnogih naših građana i građanki, prethodno osiguran novac za veliki javni događaj, danas zbog korone preusmjeren na digitalnu proslavu godišnjice pobjede nad fašizmom. U manje razvijenim zemljama, formalno demokratskim i sekularnim poput Bosne i Hercegovine nema najavljenih događaja u povodu Dana pobjede nad fašizmom. Nismo postavljali/e pitanja, jer inače se taj dan kod nas obilježava na način da rijetki/e antifašisti/kinje, pretežno pripadnici/e nešto starije generacije, odu položiti cvijeće na neka od Partizanskih spomen grobalja. Taj veliki civilizacijski dan u Bosni i Hercegovini ne obavezuje nikoga, ponajmanje najmlađe učesnike/ice obrazovnog procesa da o tom danu napišu ili barem nacrtaju, ne daj bože, pročitaju nešto iz knjiga koje im svake godine kupujemo mi, njihovi/e roditelji/ke, a još manje da ga zvanično obilježe. Pojedini/e možda unutar ona svoja famozna četiri zida i govore i pripovijedaju o važnosti Dana pobjede nad fašizmom, ali to ne čini sistem niti na bilo koji način utječe na njega. Prije je to neka vrsta sistemski ilegalnog djelovanja koje na ovaj način nikad neće izroditi pokret otpora koji bi se suprostavio trenutnom sistemu.
No, iako se većina nas možda i nije sjetila da je ove subote 9.maj, Dan pobjede nad fašizmom, tu su oni da nas podsjete da je od tog civilizacijskog dana ostalo još samo usputno spominjanje ili poštovanje parole „Smrt fašizmu, sloboda narodu“. Naime, sedam dana nakon Dana pobjede nad fašizmom u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, u sarajevskoj katedrali Srca Isusova, održat će se misa za žrtve Bleiburga. Nekolicina pojedinaca/ki i udruženja ogorčena, pozivaju na proteste i javnu osudu ovog događaja. I ma koliko se nekolicina građana i građanki Sarajeva i Bosne i Hercegovine trudila pokazati i ukazati da je ovo ono Sarajevo, da je ovo ona Bosna i Hercegovina, onaj grad otpora i ona Bosna i Hercegovina koja njeguje tradiciju antifašizma, teško da će u periodu od posljednje tri decenije pronaći dovoljan broj argumenata i dokaza koji potvrđuju tu tradiciju i taj otpor. Znam da je teško priznati sam sebi, a još teže reći svojim očima i ušima da lažu. Generacija ´83 još i ponešto od antifašizma pamti, bilo da su to sjećanja na Partizanska spomen groblja na koje smo kradomice odlazili/e, jer je bilo zabranjeno kročiti na travu kamoli prošetati se do spomenika, bilo da su to prepričavanja roditelja/ki o prvom komšiji iz porodice Partizanske spomenice i važnosti da su baš oni naše komšije. Danas kad svoju djecu držimo za ruke i šetamo mjestima gdje su nekad bili spomenici, groblja palih borca za antifašizam, sramota nas prizora koji pokazuje da su ta mjesta rezervisana za skupljanje smeća, vandalizam raznih oblika, uriniranje i ispisivanje fašističkih parola. Da smo mi zemlja koja njeguje tradiciju antifašizma ta mjesta bi bila ograđena, s poštovanjem njegovana i djeca bi u sklopu predškolskih i školskih aktivnosti obilazila spomenike i učila historiju svoje domovine, učila bi o antifašizmu. Da je sistem poslijeratne Bosne i Hercegovine bio opredijeljen za njegovanje i očuvanje tradicije antifašizma, danas ne bismo imali ove anticivilizacijske događaje niti bismo imali odgojno-obrazovnu ustanovu usred Sarajeva koja nosi naziv „Mustafa Busuladžić“. Danas je nezamislivo da učenici/e ove odgojno-obrazovne ustanove uče o Danu pobjede nad fašizmom, a prethodno su učila o osobi po kojoj je njihova škola dobila naziv. Ako je to i slučaj, možemo samo pretpostaviti konfuziju u njihovim glavicama.
I šta našoj djeci danas i u budućnosti uopće znači Dan pobjede nad fašizmom i koji su to događaji i trenuci u njihovim životima koji im govore i uče ih o antifašizmu. Na kraju dana, ja sa 36 godina pamtim samo djelić svog života u kojem se pričalo o antifašizmu, većina događaja i dešavanja usko je vezana za fašizam, bilo da ga se veliča ili koketira s njim. Stvorene su generacije koje sa antifašizmom nemaju skoro pa nijednu dodirnu tačku i zato je oficijelno obilježavanje Dana pobjede nad fašizmom daleko kao i obilježavanje Dana Europe.
Piše: Maja Gasal Vražalica